ZAŠTO NAVIJAM ZA 'FARMU', A NE ZA VELIKOGA BRATA U Velikom bratu nije bitno koliko si tup, dovoljno je da si zdrav i zadovoljan vlastitom prazninom

Koja će od stvarnosnih emisija zadržati više gledatelja, “Veliki brat” ili “Farma”? Startali su podjednako, otprilike po šesto hiljada svaka. Navijam za “Farmu” jer natjecatelji ipak moraju raditi nešto svrhovito. Ako ništa, hranit će i pojiti stoku, praviti sir, cijepati drva, gojiti kokoši i što već ne. I nagrada za pobjednika skromnija je: pola milijuna naspram sedamsto hiljada kuna. Izaziva, dakle, manje pohlepe. “Farma” je, nadalje, isključivo domaći proizvod. Treće, natjecatelji su, da tako kažem, raznovrsniji.

Produkcija ih bira, među ostalim, na temelju procjene psihologa. Za “Velikog brata” valja zadovoljiti skromnije kriterije: nije bitno koliko si tup, dovoljno je da si zdrav i da si zadovoljan vlastitom prazninom. Za “Farmu” valja ipak biti malko ambiciozniji, živopisniji.

Gledatelji se zacijelo sjećaju koliko je nakaradan taj šou bio kad su u njega bili pripustili takozvane javne osobe, koje su gotovo odreda bile iskazale krupne poremećaje u ponašanju: tukli su se, vrištali, uzimali potajno teške droge, bježali i mrzili se međusobno otvoreno. Sad se produkcija opametila, pa su izabrali manje-više simpatične ljude kojima nije toliko do bijega od stvarnosti koliko do izazova da se upuste u nepoznato.

Četvrto, “Farma” je produkcijski zahtjevnija, a uvjeti u kojima nastaje manje kontrolirani: kiša, snijeg, opasnosti od povreda, svi će ti čimbenici povećavati neizvjesnost.

Peto, voditelji su mnogo pristojniji, da ne kažem ugodniji. Glumac zagrebačkog HNK Dušan Bućan mnogo je prirodniji i vedriji nego onaj reper Wikluh Sky iz “Velikog brata”, džiber urbani, inteligentan, ali nabusit, prenapeta glasa i hejterskog pogleda.

Voditeljica “Farme” Mia Kovačić uvjerljivija je i manje nametljiva nego što je voditeljica “Velikog brata” Antonija Blaće, koja od početka karijere nije mnogo napredovala. Obljetnicu je proslavila u eteru, kazavši da je eto prije deset godina “počela vodit’”. Za cijelo eto desetljeće nije naučila ispravno “govorit’”, a niti “koristit’” više od sedam glagola i otprilike dvostruko toliko imenica. Usto je usiljena, neduhovita i nesugestivna, barem u usporedbi s programirano zločestim Skyjem, kojemu ne može ničim parirati, nego se uz njega muči poput šiparice u striptiz-baru.

Stari-novi gazda “Farme”, Joža Tućkorić, nepatvoren je seljak, praktičan, nesentimentalan, autoritaran te se dobro uklapa u dramaturgijom pretpostavljen stereotip. No, usto je i iznenađujuće elokventan, natprosječne pameti. Čak i duhovit.

Uvjeren sam da većinu gledatelja obje emisije čine djeca i tinejdžeri. Gledajući “Velikog brata”, možda će shvatiti da ljudi nisu onakvi kakvi misle da jesu i kakvima se predstavljaju, što nije loše. Prateći “Farmu” usto će možda dokučiti da pored virtualnog postoji i stvarni svijet, u kojem je moguće ugaziti u drek i kad si posve nevin i u kojem rad ipak donosi više užitka od nerada, tračanja i lizanja samog sebe pred ogledalom.