Lamija Alečković o prelasku na Al Jazeeru: Odluka je bila teška, ali ne želim propustiti novi izazov

Lamija Alečković u pravom je smislu dijete HTV-a. Karijeru na javnoj televiziji počela je još kao djevojčica vodeći dječje zabavne emisije HTV-a, a nastavila je 15-ak godina poslije kao novinarka i urednica u Informativnom programu. Upravo zato mnoge je iznenadila Lamijina nedavna odluka da napusti Prisavlje, kada je istodobno kad i njezin kolega Ilija Jandrić zatražila sporazumni raskid radnog odnosa, kako se to glasno nagađa, zbog prelaska na balkansku Al Jazeeru. Zbog odredbi ugovora Lamija nije smjela otkriti ni detalje svog novog poslovnog izazova, no prvi put je javno progovorila o razlozima zbog kojih je odlučila napustiti HTV .

• Doslovno ste od malih nogu na HTV-u, od dječjih zabavnih showova u kojima ste bili voditeljica pa sve do današnjih dana kada radite kao novinarka te urednica u Informativnom programu. Zašto ste odlučili otići s Prisavlja?

- Osjetila sam da je vrijeme za promjenu i u pravom je trenutku naišao pravi izazov. Sasvim dovoljno za mene.

• Je li bilo teško donijeti takvu odluku? S kim ste se savjetovali, koliko ste razmišljali?

- Naravno da odluku nije bilo lako donijeti, emocije te ponesu, nakon toliko godina i praktički odrastanja na HRT-u za ‘dijete’ je došlo vrijeme da napusti roditeljski dom.

Novi početak

• Što je prevagnulo?

- Zdrav razum, da prilike koje su mi se pružile - ne propustim. Da izazovi postoje i da ih treba zgrabiti. Da je došlo vrijeme za neki novi početak ili, bolje reći, drukčiji nastavak karijere.

• Je li blo lakše odlučiti jer su se i neki vaši drugi kolege, koji su vam uostalom i prijatelji, poput Ilije Jandrića, našli u istoj situaciji?

- Govorimo o poslu - takve se odluke ne donose na osnovi nekih tuđih ili na osnovi prijateljstva. Ilija je moj dragi prijatelj i kolega kojeg poštujem, s kojim sam oduvijek sjajno surađivala, a sretnu li nam se putevi, to samo može biti pun pogodak.

• Gdje odlazite s HTV-a, navodno je u pitanju angažman u Al Jazeeri u Sarajevu?

- S HTV-a odlazim na podulji godišnji. No još sam tu, još povremeno prošećem prisavskim hodnicima rješavajući papirologiju, a HRT je moj poslodavac, barem još neko kraće vrijeme.

• Razumijem da ne smijete zbog tih okolnosti otkriti svoje planove, no definitivno je da ćete se zbog novog posla, za koju god tvrtku to bilo, odseliti iz Zagreba. Kako vam to pada s obzirom na to da ste velik dio svog djetinjstva zbog očeva posla proveli po ‘bijelom svijetu’?

- Lako moguće, nikad se ne zna. Na granice nikad nisam gledala kao na prepreke, pogotovo kada je riječ o poslu. Baš zbog toga nemam problema s takvim vrstama životnih promjena. One mogu biti itekako zanimljive.

• Kako su vam reagirali roditelji?

- Pa njihovu podršku uglavnom uvijek imam.

Ispunjena

• Vratimo se malo na godine koje ste proveli na HTV-u. Po čemu ćete najviše pamtiti taj period svog života?

- To nije samo period, to je doslovce pola mog života. Patetično mi zvuči sada govoriti o nekom sjećanju, kao da se očekuje od mene da iznesem neke emocije koje ljudi imaju nakon prekida emotivne veze… Odlazim ispunjena, a sve ono što sada postavljate kao pitanje sjećanja, nije sjećanje, već nešto nešto što imam, što će uvijek biti sa mnom, što mi je HRT dao, kao i ja njemu. Iskustvo, znanje i sjajnu startnu poziciju u profesionalnom smislu. I to je lijepo.

• S obzirom na to da ste kao dijete počeli u dječjem, je li bilo teško dokazati se u Informativnom programu?

- Pa i ne baš jer sam u međuvremenu ipak odrasla. Između je postojao dovoljno dugačak odmak u kojemu sam završila srednju školu i fakultet, nakon čega je tek došlo dokazivanje, nevezano uz nešto što se 10 godina ranije radilo.

Bez pretjerivanja

• Koliko je otežavajući faktor u izgradnji ozbiljnog imidža kakav se zahtijeva u Informativnom programu bila vaša pobjeda u showu ‘Zvijezde pjevaju’?

- Nisam osoba sklona pretjerivanju , a vjerujem i da poznajem granice dobrog ukusa i pristojnosti pa ih niti ne prelazim. Baš zbog tog iskustva iz djetinjstva takav uspjeh, uzlet nije me mogao izbaciti iz cipela na način da bi me sve to ponijelo. Mislim da je to bilo dovoljno da niti u jednome trenutku svoju novinarsku vjerodostojnost ne dovedem u pitanje, da u svemu ostanem razumna, znajući gdje mi je mjesto - a to je informativa.

• HTV prati glas da je podijeljen na klanove. Jeste li vi pripadnica nekog od njih, možda onog mlađe generacije koja tek traži svoje mjesto pod suncem?

- Shvaćam da na ovim našim područjima postoji konstantna potreba svrstavanja u nešto, potreba za grupiranjem po raznoraznim kriterijima, jer je tako, možda, jednostavnije i stvari idu brže, valjda. Ali nisam taj tip. Nikada se nisam dala uvući u film da se nečemu, ili još gore nekome mora pripadati, a ponajmanje klanu! Pogotovo mi je u ovome poslu to neprihvatljivo i gadljivo. Ako baš inzistirate da se svrstam, onda je to jedan malobrojan i nezanimljiv klan - u njemu sam samo ja i ne primam nove članove.

• Koliko vam je bilo teško ili lako napredovati na javnoj televiziji?

- Posljednjih devet godina odradila sam sve polako i temeljito, zahvaljujući svojem znanju i sposobnostima. Nije mi ništa bilo poklonjeno, niti bih to ikada od ikoga očekivala. Nije uvijek bilo lako, ali mi je najvažnije da se nikada nisam kompromitirala ni na koji način. Došla sam do jedne razine i sada idem dalje, drugdje.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista