Eterična crnka je napokon u sretnoj ljubavnoj vezi

Ovo miriše na proljetni pljusak. Toplo je, valjda je to glasnik proljeća, kaže glumica Iva Mihalić dok se smještamo uz staklo kafića na zagrebačkim Ravnicama sekundu prije nego što će se stuštiti kiša i pomiješati miris ozona i asfalta.

- Niskotlakaš sam pa me ovo vrijeme mrvicu uspori. Stanje u kulturi? Može bolje, ali može i gore. Fali nekog otvaranja prema svijetu, ali dobro je, ima dobrih inicijativa, HRT 3 mi je divna inicijativa s klasicima koje emitiraju - otkriva 30-godišnja glumica.

Iva Mihalić priprema predstavu “Mi smo kraljevi, a ne ljudi” redatelja Matije Ferlina s kojom ide na Kunstenfestivaldesarts u Bruxellessu.

- Šestero nas je u predstavi, s time da nema klasične podjele uloga. Kroz dječje tekstove redatelj propituje esencijalna pitanja. U svibnju ćemo imati premijeru u Bruxellesu, a potom u Zagrebu, u Kineskom paviljonu na Velesajmu. Super je osvajati nove prostore - jednostavno kaže Iva.

Klasična gimnazija

Prvi je put u zagrebačkom HNK zaigrala 2007. godine, tada je još bila studentica na Akademiji dramskih umjetnosti. S glavnom nacionalnom kućom nastavila je surađivalti u projektima, da bi u ansambl ušla 2011. s ugovorom na četiri godine. Kazališnoj i filmskoj publici Iva Mihalić je dobro poznata. Glumila je u predstavama za mlađu publiku, gostovala u drugim kazališnim skupinama poput Histriona i riječkog HNK te u nizu predstava u matičnoj kući, surađujući s etabliranim redateljima Tauferom, Pandurom, Magellijem... Široj publici predstavila se u serijama “Nedjeljom ujutro, subotom uvečer”, “Bitange i princeze”, “Luda kuća” i “Cimmer fraj” te filmovima “Ćaća” Dalibora Matanića i “Neka ostane među nama” Rajka Grlića. Za ulogu Helene Vasiljevne Kuragine u predstavi “Rat i mir” dobila je Nagradu hrvatskog glumišta (za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 28 godina), a za sporednu žensku ulogu u filmu “Ćaća” Dalibora Matanića osvojila je Zlatnu Arenu. Mlada, talentirana, atraktivna, rasprodana, pisali su mediji.

Ova rođena Zagrepčanka kazalište je pohodila još kao klinka. Otac ju je, kaže, vodio na lutkarske predstave, a “Izbacivače” je s frendicama pogledala valjda pet puta. I danas pobožno prati teatar i gleda filmove. Žanr pritom nije važan.

Pohađala je Klasičnu gimnaziju u zagrebačkoj Križanićevoj. Grčki, latinski, matematika iz koje je redovito padala; dobar dril, opisuje kroz smijeh. Potom je otišla na prijemni na Akademiju, ali više ogledno, tek toliko da vidi je li strašno kako se priča. Te godine nije prošla. Nije, kaže, niti očekivala. Sama se spremala; smatra da može biti opasno kada netko iskusan početniku daje svoje rješenje. Drugi put se spremila ozbiljnije i prošla.

- Križanićeva mi je usadila svojevrsnu disciplinu koja mi i danas pomaže u glumi - kaže Iva.

Nekadašnja punkerica nakon mature je živjela mjesec dana u skvotu u Barceloni, posjećivala koncerte, upijala Gaudijevu arhitekturu. Potom je, nakon određenih glumačkih gaža i ušteđenog novca, otišla u New York gdje je dva mjeseca pohađala seminar u glumačkom studiju Stelle Adler, nedvojbenog autoriteta kroz čiju su školu prošli najveći američki glumci. Na daskama zagrebačkog HNK, najvećeg nacionalnog kazališta, zaigrala je sa samo 21 godinu. Ansambl HNK je fantastičan, ali institucija funkcionira po nekom mastodontskom principu, kaže otvoreno. Ponekad je zaista nasmijava prastara sistematizacija poslova, ne skriva glumica.

Kategorije glumaca

- Nacionalni prvak, prvak, pa male i srednje role. Zastarjelo, pomalo smiješno. Ja sam u najnižoj kategoriji malih i srednjih rola, bez obzira na to što igram. To su fiksni platni razredi sa sporom mogućnošću rasta - govori Iva ležernim tonom.

- No, istina je da se u današnjoj situaciji, kada si dio ansambla i igraš cjelovečernji repertoar, ne bi bilo pošteno žaliti - dodaje.

Prošlu je jesen prvi put zaigrala u sapunici, u RTL-ovoj telenoveli “Vatre ivanjske”. Angažman takvog tipa bio je veliko iskustvo. - To je nabrijani tempo, u studiju i na lokacijama, i posebna vrsta discipline. Dizanje u 5 ujutro i rad cijeli dan. Sve mi je bilo novo, nisam se odmah snašla. Iskusniji kolege brže nađu svoj prostor u takvom formatu. Istodobno sam radila i na predstavi, tako da je raspored bio gust - prisjeća se Iva.

Veseli je recentno oživljavanje tržišta i rast domaće produkcije kad je riječ o TV serijama.

- Dobro je. Uspoređivati naše uvjete rada s holivudskima bilo bi smiješno. Natalie Portman, primjerice, godinu dana se pripremala za film ‘Crni labud’. To su produkcije o kojima možemo samo sanjati. Međutim, i kod nas ima sjajnih ljudi s puno entuzijazma, koji u minimalnim uvjetima naprave maksimalan posao.

Emotivac je i poslu pristupa strasno. Traži se, propituje, nadograđuje. Nekad se, kaže, uhvati za glavu “Bože, što mi je ovo trebalo, zašto nisam završila arhitekturu”, priznaje kroz smijeh. Neke njezine kolegice znale su napomenuti da žele napraviti karijeru vani. Kako Iva gleda na to?

- Nije jednostavno, ali je moguće. Evo, Zrinka Cvitešić je napravila fenomenalnu stvar. To je splet velikog rada i sretnih okolnosti. Voljela bih probati, ali ništa konkretno po tom pitanju nisam učinila. Idem korak po korak. Rekla sam sebi što je moje, moje je, što mi treba doći, doći će. Tko, na koncu, kaže da moram ostarjeti kao glumica?! Najvažnije je zadržati dobru vjeru i intuiciju - kaže Iva, zadržavajući lakonski pristup životu.

Ima psa Nušku

No, oko intuicije nije baš sasvim sigurna. Zna se i prevariti u životnim odlukama. - Kad nešto odbiješ, zeznuta je ta granica: je li bila u pitanju intuicija ili običan strah - kaže Iva.

Je li, kao umjetnica, zadovoljna društvom u kojem djeluje? - Malo nam nedostaje tolerancije. Trebamo vježbati toleranciju. Stvari i odnosi pomalo su kaotični, kao da smo pomalo zbunjeni. Posao glumca također je izazovan. Sve je postalo instant, lako probavljivo, a u glumačkoj profesiji treba trajati. To je utrka sa samim sobom - ističe Iva i nastavlja: - Ja sam agnostik, iako zapravo ne volim podjele i definicije, a pogotovo se grozim etiketiranja. Vjera je intimna stvar, svatko to treba poštovati i pritom svatko mora paziti da njome ne limitira tuđe slobode. No, više ne ulazim u rasprave o kretanjima u društvu. Zato što me iscrpe i potroše. Samo zatražim da i meni dopuste da imam prostor i propitujem svoje svece.

Iva još uvijek voli putovati, prošle je godine otišla u Kinu i Japan. - Htjela sam 29. rođendan proslaviti u Japanu, godinu i pol sam štedjela za put. Na kraju sam ga, igrom slučaja, dočekala u Kini, u Šangaju, a onda sam nastavila u Tokio, Kyoto i Kanazawu. Odlično mi je sjeo Japan. Htjela sam doživjeti taj njihov trešnjin cvat. Prema tradiciji, samuraji su si tetovirali cvijet trešnje. Svake godine na središnjem dnevniku Japanci iznose podatak koliko je početkom proljeća procvalo trešanja u zemlji - kaže Iva.

U maniri “backpackera” obilazila je kineske i japanske muzeje i izložbe, ponajviše upijajući šareni život ulice.

- Što sam putovala, putovala sam - nasmijala se, aludirajući na nedavnu kupnju stana na Gornjem gradu za koji je digla kredit. - Nastupaju asketski uvjeti, remen je stegnut. Kupnja stana također je ludo iskustvo. Polako ga uređujem jer nemam novca - jednostavno kaže Iva.

Osjetljiva je na životinje. Ima psa, zove se Nuška, mješanac bogtepita koga, napominje kroz smijeh. Udomila ga je iz azila Mala šapa iz Novske. Što se tiče glazbe, danas sluša sve, od jazza do elektronike. Dobra glazba je opušta. Od domaćih autora voli TBF, Josipu Lisac i Ines Tričković. Slično je i s knjigama, čita razne žanrove, od krimića do klasika. Niz je autora koje upija, Ammaniti, Baricco, Selimović. Tajna želja?

- Možda je bolje reći titrajuća misao, da jednoga dana režiram predstavu - kaže gotovo konspirativno. - Ali, nedostaje mi iskustva.

Ljubavni status? U sretnoj vezi, dalje od toga ne mogu komentirati, ne želim - iznosi rezolutno, sa zagonetnim smiješkom.

Mediji su već pisali da je u sretnoj vezi s direktorom baleta HNK Leonardom Jakovinom, no Iva na to pitanje ponavlja, “no comment”.

Kuhanje za Uskrs

Otkriva da teško ulazi u veze, treba joj vremena da se “baš ono zaljubi”.

- Bila sam u vezama, bila sam solo, bolje biti sam, nego u lošem odnosu. U vezi je, osim dvoje ljudi, važna ona treća dimenzija, a to je odnos. Kad on izblijedi, ode sve. Uza sve društvene mreže, danas vrijedi ona ‘što smo si bliži, to smo si dalji’. Nedavno sam na Fejsu naišla na sticker ‘prije smo stvari popravljali, a sad ih bacimo i kupimo novo’ i na fotki se dedek i bakica drže za ruke. Dalo mi je misliti - kaže Iva.

Iako nije vjernica, Iva jako voli obiteljska okupljanja za blagdane. Atmosfera je pozitivna, i to je lijepo, kaže. Za Uskrs će pripremiti komišku pogaču.

- Komiška pogača uvijek igra, to mi je najdraža hrana. Probala sam je u Primoštenu kod pratete, bakine sestre, i oduševila se. Inače volim mediteransku hranu, svu ribu, posebice lososa - kaže glumica.

Visoka je, vitka, odlično izgleda. Često ide na tretmane, redovito vježba, posjećuje kozmetičarku. Kako se pušenje uklapa u brigu u sebi, pomalo bockam. - Ah, da. Cigarete su neka vrsta moje štetne meditacije. Prestat ću, jednoga dana - nasmijala se crnka