Ždrijeb je ove godine pomazio Dinamo, Helsinki je ipak treći razred europskog nogometa

Dinamo je uspio, sezona je otvorena na fenomenalan način, srijeda u kojoj je pao Neftči označena je u Maksimiru kao novi početak. Sve je štimalo, tribine su bile pune, stadion ulickan, igra solidna, pobjeda velika. A čini se kako to nije sve, kako će Dinamo imati još svijetlih trenutaka ove sezone.

- Sad ili nikad!

Sve se češće taj poklič čuje u Maksimiru i oko njega kad se spomene Liga prvaka. Pogotovo nakon što je ždrijeb trećega pretkola Dinamu donio finski Helsinki. Strah od Neftčija, odnosno priče kako Modri nisu mogli proći lošije u ždrijebu drugoga pretkola, pale su u vodu prošle srijede, kad je azerbajdžanski prvak poražen s visokih 3:0. A potom je stigao 'dar iz šešira’, finski Helsinki. Dinamo je već u četvrtom pretkolu, kažu čak i oni koji inače nisu preveliki optimisti.

Da je netko rekao dinamovcima da će ih ove godine tako maziti ždrijeb, vjerojatno ne bi vjerovali. Jer, Helsinki je ipak treći, ako ne i četvrti razred europskog klupskog nogometa. Finski je prvak ispod 200. mjesta na Uefinoj klupskoj ljestvici, a po transfermarktu je najskuplji igrač Brazilac Rafinha, koji stoji 750 tisuća eura. Odnosno, manje od Dine Škvorca, tek pristiglog braniča iz Varaždina, čija je vrijednost procijenjena na 800 tisuća eura. Ne mora ništa značiti, ali ipak nešto govori. U svakom slučaju, ako su Red Bull i Šerif bili, u startu, dobar ždrijeb, pa je Dinamo na kraju ispao, HJK ne bi trebao biti opasnija prepreka. Ne bi trebao, ali...

Momčad je to koja u svojoj povijesti ima i upisan nastup u Ligi prvaka, baš one sezone, 1998/99, kad je tamo igrao i hrvatski prvak. Pobjeda i remi protiv Benfice i remi s Kaiserslauternom još uvijek su najveći uspjeh u povijesti kluba. No, otada je prošlo 13 godina, jedino što je isto jest trener, tada, a i sad, HJK s klupe vodi Antti Muurinen. Međutim, u Europi je taj veliki uspjeh mijenjao neuspjeh za neuspjehom, otada Finci nikad nisu prošli više od jednog europskog kola. A ispadali su od momčadi poput irske Droghede, bjeloruskog Gomelja, ili Aalborga. A i litavska Vetra izbacila ih je prije dvije godine već u drugome pretkolu Lige prvaka.

Ono što je ipak za oprez jest statistika Dinama sa Skandinavcima. Modri su, doduše, samo dvaput igrali s klubovima sa sjevera Europe, ali nisu bili previše uvjerljivi. Švedski Elfsborg pobijedili su 2004. u gostima 2:0, a u Maksimiru su se jako namučili (0:0). Norveški Brann, pak, koji je u percepciji Dinamova navijača imao otprilike snagu HJK-a, pobijedio je Dinamo s Modrićem i Vukojevićem u Europskoj ligi i uspio prezimiti u Europi. Tako da se ne smije unaprijed slaviti.

Sve u svemu, zlatna godina za Dinamo, tako barem izgleda u ovome trenutku, da su u Dinamu sami crtali početak sezone, ne bi ga bolje nacrtali. No, stara je maksimirska matematika: kad je i najmanje moguće da nešto krene po zlu, izgledi za tužan kraj uvijek su jednaki... Zato, polako sa slavljem!