Ako bismo kladili na jedan meč u kojem ćemo najvjerojatnije osvojiti bod u bilo kojem dvoboju Davis Cupa, onda bi to gotovo sigurno bio meč parova. Ne zato što bismo sumnjali u naše igrače u pojedinačnoj konkurenciji, već zato što smo u parovima već neko vrijeme baš svjetska velesila.
Brojni osvojeni Grand Slamovi, prisutnost u vrhu ATP ljestvice, na koncu i najbolji primjer - nezaboravno svehrvatsko finale na Olimpijskim igrama u Tokiju - razlog su da ćemo gotovo uvijek računati na bod u parovima. Ne dogodi se tako uvijek, ali najčešće ta teorija vrijedi.
Jedan od naših najdugovječnijih i najpouzdanijih aduta pri tome svakako je Ivan Dodig. Uostalom, riječ je o tenisaču koji je prošlu sezonu, u suradnji sa svojim suigračem Amerikancem Austinom Krajicekom, završio kao najbolji par svijeta. To je još jedno veliko ostvarenje koje je dodao u bogati životopis, a sigurno ne i posljednje.
Nes(p)retni poraz u Australiji
Na nedavnom Australian Openu bili su Krajicek i on prvi nositelji, ali neočekivano su poraženi već u 2. kolu, što je rezultat koji neće zadovoljiti par koji na svakom Grand Slamu cilja osvajanje titule.
- Da, sigurno nije krenula godina najbolje, ali imali smo manjih zdravstvenih problema, točnije imao ih je Austin, pa nismo došli najzdraviji u Melbourne i to je ostavilo traga na ishodu - kaže Dodig.
- Riječ je o Austinovom ramenu, stanje nije bio idealno, nije mogao trenirati pa nismo uspjeli i pripremiti neke stvari što smo htjeli u predsezoni. No kažem, to je tako u sportu i vjerujemo da ćemo sve to nadoknadit.
"Dobro sam, radim puno i dobro je da tako i ostane, na preventivi, tako da se nadam kako je ispred mene još koja dobra godina"
Već su na turniru uoči Australian Opena, u Adelaideu, odustali od meča 2. kola, ne želeći “razbuktati” ozljedu, no u Melbourne su za njih bili Čačić i Molčanov.
- Izgubili smo malo nesretno i nespretno u tom meču, ali razlog je što to nije bila naša razina tenisa koju inače možemo pružiti. No ozljede su sastavni dio sporta, trenutačno ih ima dosta općenito u tenisu među igračima, a eto i nas je malo zahvatila ta nesreća na početku sezone. Nije nikako idealno da se to dogodi baš na Grand Slamu, ali dugačka je sezona, gledamo unaprijed i idemo dalje. Ni prošle sezone nije dobro krenula sezona, izgubili smo 1. kolo Australian Opena pa smo svejedno kraj godine dočekali kao najbolji par na svijetu. Tako da je ovo tek početak, najbitnije je ostati zdrav, posebno meni u ovim godinama, i fokusirati se na sljedeće turnire jer naša teniska kvaliteta mislim da nije upitna, dapače sigurno je dobra.
Kad je već spomenuo godine, Ivan je drugog dana 2024. navršio 39, što su nekad bile godine za penziju, ali ne više u današnje vrijeme.
- Osobno sam fizički dobar. Ne mogu reći, naravno, da sam kao mladić, uvijek ima nekih sitnica i problema, ali to su oni koji se rješavaju usputno. Sve u svemu, dobro sam, radim puno i dobro da tako i ostane, na preventivi, tako da se nadam kako je ispred mene još koja dobra godina.
Uoči Australian Opena Dodig je bio drugi u pojedinačnom poretku igrača parova, sada je pao na četvrto mjesto, a u međuvremenu je prvi Grand Slam sezone promovirao novog broja 1. To je Rohan Bopanna, Indijac koji se sa 43 godine na leđima prvi put uspeo na teniski Mt. Everest.
Sad je i Bopanna uspio...
S druge strane, ta “jedinica” stalno nekako izmiče Ivanu. Već je davno rekao da mu je velika želja dospjeti na tron ATP ljestvice, što bi bilo konačno priznanje njegovoj bogatoj karijeri, ali svih ovih godina koliko je u vrhu nikako da se to dogodi. Štoviše, bilo je nekih tenisača koji su u karijeri napravili rezultatski puno manje od Dodiga, a uspjeli su biti broj 1. Eto, sad je Bopanna osvojio svoj prvi Grand Slam i odmah je došao na “jedinicu”, a Dodig ima tri Grand Slama, pa nikako da dođe tamo.
S dvobojem protiv Belgije za vikend, Dodig će se izjednačiti po broju dvoboja u Davis Cupu za Hrvatsku s Ivanom Ljubičićem
- To je tako - slegnut će Ivan ramenima.
- Eto, bio je i trenutak prošle godine, gdje nisam igrao zbog ozljede Indian Wells i Miami, a moj je partner u tom razdoblju uzeo bodove zahvaljujući kojima je postao prvi igrač svijeta. Praktički nikad nije bio među Top 10, a onda se u godinu i pol dana uspio podignuti sve do broja 1, a mislim da su izračunali, da sam ja među 16 igrača koji su uzastopno preko deset godina završavali svaku u Top 16. Ali, to je sport, nekad za neke stvari treba vremena, nekim ljudima se nikada i ne ostvare, a nekima se to dogodi jednostavnije nego drugima. To je dio života i sporta, a što se mene tiče, toliko sam toga napravio što sam želio, pa i neke stvari koje nisam mogao zamisliti - govori Dodig, koji nije međutim otpisao svoj san.
- Još mi je i dalje, naravno, želja biti broj 1, to bi bilo ostvarenje svega što sam zacrtao, ne znam više što bih mogao. To me i motivira za dalje i nadam se da će se pružiti prilika za to jer svjestan sam da to zaslužujem. Hoće li se doista ostvariti vidjet ćemo, moj tenis to dokazuje već desetak godina, koliko sam u vrhu parova. Neki su uspjeli prije mene, ali zato sam ja neke druge stvari uspio prije njih, tako da sve u životu imam nekakav balans.
Lijepa teniska priča
Uostalom, Bopanni je 43, dakle četiri više nego li Dodigu. Inače, Ivan i Indijac se dobro poznaju s Toura, puno su puta igrali zajedno i jedan protiv drugog. Dapače, imaju i zajedničko finale kanadskog Masters 1000 turnira iz 2017.
- Zanimljiva je priča s Rohanom i drago mi je zbog njega da je postao broj 1, jer dobar je tip, dobri smo prijatelji, igrali dosta puta. On je prije tri-četiri godine već bio najavio među nama igračima da će prekinuti s tenisom, da neće više igrati, ali sport je nepredvidiv, potrefi se splet okolnosti. Mislim da je bio 40-50. na svijetu u tom trenutku prije par godina, no sport donosi nove priče. Ova je svakako lijepa i za tenis općenito, odnosno lijep primjer za sport i život da treba biti ustrajan, štoviše puno je bitnije biti ustrajan nego ishitreno donositi odluke. Bopannina priča je i poticaj mnogim mladima da nikad nije kasno.
Spomenuli smo već Olimpijske igre u Tokiju, a nove su Igre praktički pred vratima. Na njima će Hrvatska braniti zlato i srebro u parovima, odnosno pitanje je kako će ih braniti, u Dodigovom slučaju hoće li to opet biti s kumom Čilićem?
- Svakako je lijepo što opet brzo stižu OI i sigurno je da ćemo ih igrati, ali ostaje za vidjeti kako. Nadam se da ćemo i Marin i ja biti zdravi, jer želja postoji da opet igramo zajedno i pokušamo napraviti stepenicu više nego li u Tokiju, dakle doći do zlata. No ima nas dosta igrača u konkurenciji, a ima još vremena do tada jer prijave se obično zaključuju mjesec dana prije početka OI. Vidjet ćemo kako će se sezona razvijati do tada, odnosno dosta će ovisiti o zdravlju, ali i renkingu.
Belgijanci su uigran par
Inače, s ovim dvobojem protiv Belgije za vikend, Ivan Dodig izjednačit će se po broju nastupa - "tie" po engleskoj terminologiji Davis Cupa - za Hrvatsku s Ivanom Ljubičićem. Bit će mu ovo 22., koliko je skupio i Ljubo, pa će dijeliti drugo mjesto po ukupnom broju nastupa, odnosno samo će kum Marin ostati ispred kao apsolutni rekorder (ovo bi mu trebao biti 34.)
- Iskreno, nisam znao za taj podatak, ali lijepo ga je čuti i lijepa je to statistika, drago mi je. Potrudit ću se to obilježiti pobjedom protiv Belgije. Meni je uvijek čast i veselje igrati za reprezentaciju.
No do pobjede neće biti lako doći. Jer iako je Belgijance Vliegena i Gillea pobijedio s Krajicekom u finalu lanjskog Roland Garrosa, što je svakako pozitivna stvar, sama činjenica da su i oni došli do finala Grand Slama govori koliko su i oni dobri i koliko mogu biti opasni u meču u nedjelju.
- Sigurno da su dobri, uigrani par. Dosta sam puta igrao protiv njih, mislim da sam posljednja dva puta ih dobio, pa to može pomoći u ovom meču. S druge strane, oni dugo godina igraju zajedno, dobri su posebno u dvoranama zbog načina na koji igraju. No Mate i ja smo spremni, igramo obojica dobro, u jako smo dobroj formi, pa će biti zanimljiv meč, ali nadam se uz publiku našoj pobjedi - zaključio je Ivan Dodig.