Pitanje koje se provlačilo od prošlogodišnjeg Maratona - mogu li lađari Zagreba po treći puta zaredom pobijediti - dobilo je odgovor na 27. izdanju ovog jedinstvenog natjecanja. Na zadovoljstvo i radost momaka s Jaruna, odgovor je stigao u vidu njihovog uvjerljivog trijumfa kojim su ušli u povijest, postali su treća lađarska Dinastija. A to znači da su nakon Rogotina (2005. - 2007.) i Gusara Komin (2009. - 2011.) veliki pobjednički štit kneza Domagoja spremili u svoje vitrine zauvijek. Zlatne medalje, mali i veliki pobjednički štit, predali su im pokrovitelj Maratona, Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, i idejni začetnik ovog natjecanja, Opuzenac Milojko Glasović.
Do ove velike pobjede došli su dojmljivim nastupom, većim dijelom utrke bili su vodeći i zasluženo su na cilju u Pločama, u zaljevu Mala pošta, visoko podigli ruke. Dostojne i uporne pratitelje imali su u momčadima kominskih Gusara i Slivna. U stvari dogodila se repriza od prošle godine, uz malu izmjenu na postolju, Gusari i Slivno zamijenili su lanjske pozicije. Inače, ove tri momčadi bile su najuspješnije na uvertiri Maratona, na brzincu u Opuzenu.
Potvrda je to da bez obzira je li se radi o sprintu ili maratonu ove tri posade obilježile su ovogodišnja muška lađarska natjecanja.
Slična situacija je i kod ženskog maratona, na 11. Maratonu lađarica po treći puta u nizu pobijedile su lađarice iz Siska, a od srebrnih Gusarica Komin, preko brončanih debitantica iz Zagreba, do četvrtih Donjanki Slivno dolazimo do potvrde da se u obje konkurencije najtemeljitije radi u udrugama iz Zagreba, Komina i Općine Slivno. Lađarice Siska “kvare” ovu muško – žensku dominaciju spomenutih, ali važno je istaknuti kako je njihov trener zlatni lađar Zagreba Matija Rakić. Njegov je doprinos njihovoj nedodirljivosti, kako same ističu, nemjerljiv.
Ostvaren san
Lađari iz Zagreba, s brojnim Neretvanima u posadi, nisu krili svoj cilj uoči Maratona i sada kada su postali Dinastija ne namjeravaju tu stati.
- Ostvario se moj dječački san, ovo je ono čemu smo se svi nadali i očekivali. Nije bilo nimalo lako, bila je to žestoka i naporna borba s Gusarima i Slivnom. Svaka im čast i čestitke za prikazano i ostvareno, ali mislim da smo i pored tog pritiska uspješno kontrolirali situaciju na Neretvi. Je, sada smo došli do velikog štita u trajno vlasništvo, ispisali smo povijest ovog natjecanja, nas sedmorica smo tu od početka, međutim idemo dalje, nije tu kraj naših dostignuća – sa zagonetnim smiješkom će kapetan pobjednika Ivan Obad, jedan od onih koji korijene vuče iz Neretve i čija obiteljska kuća je jedan od logističkih centara lađara Zagreba za vrijeme maratonskih zbivanja.
- Nakon svega ovoga velike zahvale mojoj djevojci i našem jedinom treneru Josipu Kaurinu – kratka i jasna je bila poruka Matije Rakića prilikom dodjele priznanja najuspješnijima. A, on ulazi u povijest kao jedini zlatni lađar tri godine zaredom, u isto vrijeme i kao trostruki zlatni trener lađarica Siska.
Predsjednik pobjedničke udruge, također neretvanske krvi, Petar Brljević imao je još dvije uloge na Maratonu, bio je parićar prve posade i trener brončanih debitantica, lađarica Zagreba.
Nije bilo kod njega euforije, ali primajući čestitke naglasio je:
- Jedini smo kao udruga imali čak četiri posade na muškom i ženskom natjecanju, rezultati svih za pet. To nam daje snage i motiva za nove izazove, znamo što i kako dalje, sad ćemo uživati u ovim trenucima.
Gusari iz Komina lani brončani, sada srebrni, najtrofejniji ostaju, zadovoljni su u konačnici raspletom mada su se potajno nadali povratku na sam vrh. Na proglašenje su izašli u majicama na kojima su bila lica Tomislava Batinovića i Nikole Radaljca, preminulih lađara koji su svaki na svoj način obilježili lađarska natjecanja. Na rubu suza kapetan Gusara Ivan Medak istakao je koliko im nedostaju Nejo i Vepar i naglasio:
- Zadovoljni smo drugim mjestom, velike čestitke pobjednicima i Slivnu, zahvaljujem se mojim momcima za junački nastup. Pokazali smo da možemo i hoćemo, zahvala cijelom Kominu na podršci, a naše mjesto ostaje daleko najtrofejnije s ukupno 23 maratonska odličja.
Lađari iz Općine Slivno još jedanput su pokazali da se vraćaju na staze stare slave. Prošle godine drugi, sada treći, postolje je tu i zato su zadovoljni. Uoči ovogodišnjeg Maratona zazivali su 2004. godinu kada je zlato zadnji puta stiglo u njihove vitrine.
- Čestitke pobjednicima i Gusarima, bila je to prava muška borba, ostajemo među najboljima, za više se trebaju poklopiti još neke sitnice. Hvala i čestitke mojim momcima na pokazanom, ima kod nas rezervi za napredak, okrećemo se novim izazovima, mada je sve teže iz godine u godinu sve to posložiti na najbolji mogući način - staloženo se osvrnuo na utrku Ivan Sršen, vrsni veslač i trener Slivanjaca.