‘Da nije bilo plivanja, ne bi bilo ni mene. Strah me je i pomisliti što bi bilo bez sporta‘

Mihovil Španja najtrofejniji je hrvatski paraolimpijac koji je osvojio četiri medalje na paraolimpijskim igrama, tri u Ateni i jednu u Londonu, a posljednjih tjedana je pažnju javnosti skrenuo na sebe pjevačkim sposobnostima u televizijskoj emisiji ‘Zvijezde pjevaju‘.

- Nemam problema s javnim nastupima ni kritikama. Ljudi koji su se ostvarili na drugim poljima mogu se bez problema izložiti javnoj porugi. Mislim da posao radim korektno, a imam sreću da pored sebe krasnog čovjeka, Gorana Boškovića, koji mi je mentor. Uz to što je vrhunski umjetnik, još je bolji čovjek. Najteže mi je bilo pjevati pjesmu ‘U svakom slučaju te volim‘ Ibrice Jusića - opisao je Španja kako je došlo do ovog angažmana i kako se snalazi u njemu. No, u našem Sportcastu se nismo bavili pjevanjem nego sportom pa smo se prisjetili kako se Španja počeo baviti plivanjem.

- Počelo je 1984. godine. Sedam mjeseci nakon što sam se rodio jer sam nakon primljene vakcine prebolio dječju paralizu. Boravak u bazenu je bila najbolja terapija, a već sam s godinu i pol dana proplivao. Imao sam sreću da sam odgojen u obitelji gdje nije postojalo ‘ne mogu‘, ‘neću‘ i ‘ne želim‘. To je bilo najviše izraženo od moje pokojne majke koju sam ponekad možda smatrao maćehom, ali sada je smatram tvorcem svega što sam postigao na sportskom, ali i privatnom planu. Da nije bilo plivanja, ne bi bilo ni mene. Da nije bilo plivanja, strah me je pomisliti što bi bilo da nije bilo vode.

Od početka bavljenja sportom Španja je pokazao veliku želju za radom, a po svojoj volji u upornosti bio je poznat tijekom cijele karijere.

- Ja sam prihvaćao svoje ograničenje, ali me ono nije sprječavalo da naglasim sve ono što mogu. Jednom sam odgovarao na pitanje kako sam svoje ograničenje pretvorio u svoju prednost. Odgovorio sam da je krivo koncipirano pitanje zato što su ograničenja uvijek tu i takva su kakva jesu, ali ja sam se usmjerio prema svemu onome što mogu napraviti na sportskom i životnom planu. Mislim da tu leži ona osnovna supstanca mog dugotrajnog uspjeha. Osim svojih uspjeha, važnije je da sam kroz svoju karijeru uspio prenijeti poruku na mlađe naraštaje što je to paraolimpizam i kako se to osobe s invaliditetom mogu baviti vrhunskim sportom.

Veliku stvar u njegovoj karijeri je napravio trener Dean Kontić, plivački trener koji je radio i s vaterpolistima Juga kao kondicijski trener, a koji je poznat po svojim teškim radnim zadacima.

- Dean Kontić je na kraju krajeva moj vjenčani kum i to govori kakav imamo odnos. On me je primijetio na bazenu u Dubrovniku 1999. i njega je zainteresiralo voditi me jer je njega interesiralo sve ono što drugi ne žele. Nitko se nije previše htio uhvatiti u koštac rada sa mnom. Ja sam mu bio izazov i zbog invaliditeta, ali i zbog mentaliteta jer smo jako slično po tome što obojica želimo držati uzde u svojim rukama. Nas je krasilo to da smo uvijek vjerovali u konačni cilj. To najbolje pokazuje anegdota iz Atene nakon što smo osvojili prvu olimpijsku medalju. Došli su nam prijatelji i obitelj, a nakon kratkog slavlja on im je svima rekao da moraju otići jer se mi moramo pripremiti za ostale utrke jer smo mi ciljali uspjeh u svima. I na kraju sam osvojio tri medalje u Ateni - prisjetio se Španja i nastavio:

- Njemu je vjerojatno odgovaralo što je radio samo sa mnom jer je tu mogao postići tvrdoću koju vjerojatno ne bi mogao postići da je radio s 15 različitih karaktera, Ja sam se pokorio njegovom načinu rada - kažem pokorio jer u sportu nema demokracije. Jako je važno da postoji vertikalna hijerarhija na čelu koje stoji čovjek koji drži uzde, koji zna što radi. Bilo je važno što sam ja cijelo vrijeme vjerovao u njegove zamisli.

DAVOR PONGRACIC/CROPIX Cropix

Završetak plivačke karijere bio je težak za Španju, ali je smatrao da je došlo vrijeme za kraj. Sada svoje znanje prenosi drugima.

- Imam sreću i privilegiju da radim individualne plivačke treninge s djecom s poteškoćama u razvoju. To je oko 70-ak djece koja imaju različite poteškoće i mogu posvjedočiti da je najvažnije da damo mogućnost djeci da se bave sportom - rekao je Španja i poručio roditeljima djece s invalidietom:

- Ne sramite se invaliditeta svoje djece jer sam se s time često susretao. Kako očekujete da društvo podrži vašu djecu ako ih vi ne podržavate.

U Sportcastu smo pričali o još puno zanimljivih stvari, a Španja se pokazao kao sjajan sugovornik. Pričali smo o bavljenju i drugim sportovima, o tome koliko mu je sport pomogao u životu, o Divljoj ligi i Penaturu, o uvjetima rada za paraolimpijske sportaše, tko je najvažnija sportašica za razvoj paraolimpizma u Hrvatskoj, o tome što roditelji trebaju usaditi djeci i o još puno drugih zanimljivih tema. Pogledajte cijeli Sportcast: