Veselin Vujović: 'Nisam oduševljen SP-om, osim Šveđanima. Igraju nevjerojatno'

Tri utakmice na Svjetskom prvenstvu su iza nas. Hrvatska je stopostotna i igra sve bolje kako turnir odmiče. To je dobar pokazatelj za ono što je čeka. Na velikom je natjecanju umjetnički dojam sekundaran, najvažniji su rezultati. Naravno da ne funkcionira sve na razini na kojoj bi moralo biti i to još nije igra s kojom jedna reprezentacija može računati na medalju, ali iz utakmice u utakmicu stvari sjedaju na mjesto i bit će samo bolje.

Dobro je što je Hrvatska protiv Austrije i Tunisa igrala u egalu, na ivici noža, i što se nije poskliznula. Na nekim prijašnjim turnirima igrači to nisu uvijek mogli držati, znalo bi im se dogoditi da padaju, a sada u skupini u kojoj su izraženi favoriti u svakoj utakmici rade dobar ulazak i drže prednost.

Kad je riječ o rotacijama, kritizirati Golužu nije korektno jer najbolje osjeća moment i zna koliko treba dozirati igrače. Najlakše je gledati partiju šaha pa komentirati koji bi potez trebalo povući, ali kada sjedneš za stol, onda je to malo teže. U svakom slučaju, igrači iz pričuve su protiv Irana potvrdili da ih ne treba 60 minuta čuvati na klupi ili da su za epizodice od tri-četiri minute. Karačić, Slišković, Brozović i prije svih Horvat odigrali su najljepšu utakmicu na turniru, bez obzira što je suparnik bio veliki autsajder i bez motiva.

Ne mislim da je Filip Ivić ugrozio poziciju Mirka Alilovića na golu. Bez obzira na odličnu partiju protiv Irana, imat će malo šansi do kraja jer Mirko ima ogroman kredit. Ni tu ne možete zamjeriti Goluži, on cilja na najbolji rezultat. Nije problem kada najbolji izdrže turnir, ali problem je ako se oni razbole ili ozlijede, a ti nisi razigrao one koji ih trebaju zamijeniti pa onda kukaš. Puno je detalja koji odlučuju, no uvjeren sam da su neke lekcije naučene od prijašnjih natjecanja.

Gledajući SP u cjelini, opća kvaliteta rukometa nije se digla. Lošije momčadi su sada malo bolje, a bolje su malo lošije, no sve je to utjecaj različitih faktora, poput smjene generacija, loše forme... Nisam oduševljen kvalitetom, iako su zbog izjednačenosti utakmice zanimljivije. A možda je bolje i tako nego kad Francuska, Danska i Hrvatska “gaze” s po 10 ili 15 razlike.

Najviše je dosad pokazala Švedska, koja igra nevjerojatno. I taktički i tehnički su odlični, čini se da mogu daleko. Francuzi po običaju deru sve pred sobom bez obzira igraju li lijevom ili desnom rukom, u drugoj ili trećoj postavi. Iznenađen sam i momčadima iz Južne Amerike, Argentinom i Brazilom. Promatrao sam razvoj njihovog rukometa, angažirali su trenere iz Europe kako bi napredovali, ali nevjerojatno je koliki talent imaju za kolektivni sport.