Nikola Karabatić možda i jeste najbolji francuski rukometaš i po mnogima trenutačno najbolji igrač na svijetu, no “Nikola veliki” bio je tek mali dječarac kad je Jérôme Fernandez nakon Jacksona Richardsona i njegove generacije nastavio francusku žetvu rukometnih medalja. S punih 37 godina Fernandez je i dalje vrlo važan igrač francuskog izbornika Claudea Oneste iako se od reprezentativnog rukometa opraštao na svakom velikom natjecanju u posljednjih nekoliko godina.
Obrana zlata u Riju
Bilo je to točno prije dvije godine, tijekom SP-a u Švedskoj, točno u ovo isto siječanjsko vrijeme kad se hrvatska rukometna javnost zabavljala pričama o preranom podmlađivanju reprezentacije, koje je postalo “generalna politika” saveza.
Stari dobri Jérôme i dalje je u reprezentaciji i ne misli odustati. Nakon što su Les Experts pobijedili Egipat u drugom kolu SP-a, Fernandez se spremno odazvao na poziv za razgovor za hrvatske novine, iako je prije toga gotovo sat vremena “rešetan” od strane svojih novinara zato jer ga je izbornik Onesta smijenio s mjesta kapetana.
- Nema u tome nikakve kontroverze. S izbornik nemam nikakvih problema. Ja sam u službi momčadi.
Prije četiri godine godina gromko se nasmijao kad smo mu na SP-u Švedskoj 2011. pomalo u šali rekli da će u Londonu obraniti olimpijsko zlato iz Pekinga, zatim se s trećim olimpijskim zlatom oprostiti u Rio de Janeiru. Je li htio biti ljubazan ili je stvarno tako, Jérôme je započeo:
Dug vijek trajanja
- Nećete vjerovati, ali sjećam se tog razgovora. Istina je, smijao sam se, nisam ni mogao pomisliti da ću stvarno izdržati tako dugo. A sada, četiri godine nakon toga razmišljam, zašto ne!? Ostvarilo se ono o Londonu, možda stvarno zaigram i u Brazilu. No, to ovisi samo o izborniku Onesti.
Čini nam se da Onesta odustaje od zaslužnih igrača samo kad ga vi to zamolite...
- Nije baš tako, ovo je ipak nacionalna vrsta, važnija od svih i svakoga. Tu se gleda samo kvaliteta i mogućnost davanja doprinosa kolektivu, ne postoje osobne veličine. Trenutačno, osjećam da sam to u stanju, sada stvarno radim maksimalno jer ozbiljno vjerujem da je i to čudo, moj oproštaj u Brazilu, moguće. Dobro je, u savršenoj sam formi, samo danas moram malo više raditi da ostanem fit. Teže je to u mojim godinama nego što je to bio slučaj nekad kad sam bio mlad. Imao sam sreću tijekom karijere da nisam bio previše ozlijeđen i to mi je produžilo vijek trajanja.
Jérôme je bio dijelom momčadi koja je osvojila sve, u jednom je trenutku objedinio olimpijsko, svjetsko i europsko zlato:
- Lijep je to osjećaj, neponovljiv, i to me i dalje drži da ustrajem. I kad mi se čini kako je možda vrijeme da kažem dosta, opet me taj feeling pripadnosti vrati u igru.
Najteži suparnik
Hrvatska je Jérômeu i suigračima oduvijek bila jedan od najtežih suparnika, mnogo su puta Francuzi (u posljednje vrijeme na EP-u u Srbiji 2012. i SP-u Španjolskoj 2013.) ostali bez odličja baš zbog Hrvata. Iako je češće bilo obrnuto, Fernandez cijeni hrvatski rukomet:
- Hrvatska je opet jaka, uvijek je bila i nama je uvijek bila najteži mogući suparnik, koji nas je najčešće zaustavio na putu do medalje. Naravno, mi smo to još više puta napravili Hrvatima i zato smo uspješniji. No, to ne umanjuje moje poštovanje koje imam prema hrvatskim igračima i reprezentaciji. Inače, svjetsko zlato sa SP-a 2009. mi je najdraži trofej. Tada sam prvi put bio kapetan Francuske i dobili smo jaku Hrvatsku u finalu.
Katar je opasan
Za razliku od naših, Francuzi, tako i Fernandez, ne bježe od uloge prvog favorita SP-a.
- To je zapravo uvijek ista stara priča. Svi polufinalisti s prošlog EP-a u Danskoj ponovno su najveći favoriti, to smo mi, Hrvatska, aktualni prvaci svijeta Španjolci i Danci. No, to ne znači da netko ne može iznenaditi, kao što je to na zadnjem SP-u u Španjolskoj bila Slovenija. Takvih je reprezentacija ovdje nekoliko, ponajprije tu ubrajam Katar?! Tu su Šveđani također, oni se lagano vraćaju u vrh gdje im je oduvijek bilo mjesto.
Zar su domaćini toliko jaki ili ih favorizirate jer ste kratko igrali u Kataru?
- Bio je to samo mali izlet, moj je klub trebao novac pa sam neko vrijeme igrao u El Jaishu. Bilo je to simpatično iskustvo, volim ovu zemlju, svidjela mi se, no Valero Rivera (sa)kupio je dobru momčad koja može, uz malu naklonost sudaca, napraviti iznenađenje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....