Nakon svega što je prošao u gotovo idealnoj igračkoj karijeri, novi izbornik Slavko Goluža ima pred sobom novi veliki izazov. Opasan i neizvjestan, bitno drukčiji od igračkog, neprohodan za mnoge prije njega. A bilo ih je iskusnijih i provjerenijih, ako se “provjerenima” mogu nazvati lutanja koja smo imali s trenerima u godinama rezultatskih kriza.
Golužinim izborom mnogi nisu bili zadovoljni, sumnjičavima i nepovjerljivima Zoran Gobac gurnuo ga je pod nos slično kako je to učinio i kada je na kormilo doveo najuspješnijeg i najboljeg kojeg smo ikada imali - Linu Červara . Golužina učitelja i mentora, trenera kojeg nerijetko ističe kao svog uzora i idejnog oca od kojeg je naslijedio niz manira koje mu sve bolje pristaju.
Pristaje mu i uloga zadovoljnog mladog i ambicioznog stručnjaka koji se tek treba suočiti s realnošću, problemima i pritiscima koji će iz dana u dan biti sve veći. Spreman se uhvatiti u koštac s igračima, ali i javnosti koja ne pokazuje nikakve osjećaje kada su treneri u pitanju. Na njemu je teret uspjeha koji traje i koji treba nastaviti nakon što je pao zastor na pozornicu Červarova teatra i stvaralačkog savršenstva.
Gledajući sa strane možda je pretjerano vezan za bivšu ideologiju svog prethodnika. Nastojanjima da u svakoj prilici istakne podršku koju ima, dopušta nam da vjerujemo kako nastoji kopirati upravo Červarove zamisli, što nikako ne pristaje ambicijama da se potvrdi kao nova vrijednost. U nekim se detaljima tek usavršava, ali pokazuje upornost, hrabrost i samopouzdanje koje su mu glavne odlike. Vjeruje mladima, iako s njima neće dobiti ono što može od Balića, Vorija, Lackovića i Valčića. Toga je jako dobro svjestan i najveću šansu vidi baš u iskustvu i kvaliteti starog kostura momčadi.
Želi li ispeći zanat, morat će doći do ostvarenja o kojima i sam vjerojatno sanja. Već se svjesno ograđuje od bilo kakvih prognoza, što znakovito pokazuje da želi ostati na zemlji, ali na terenu se suočio s borbom protiv trenerskih mudraca poput Bogdana Wente i Claudea Oneste. Znakovito je da ga u nedavnom srazu s Francuzima u Bercyju Onesta nakon utakmice nije uopće želio pozdraviti. Vjerojatno zbog otpora koji mu je priredio, otpora sličnog onome koji su potiho iskazali mnogi kad su shvatili da je stiglo Golužino vrijeme.
Vrijeme novog kulta koji gradi na mjestu “najvećeg zločina” hrvatskog rukometa. Upravo u Švedskoj, koja nam je bila posljednja trauma koju smo 2002. proživjeli s Balićevom generacijom. Sve nakon toga već je ispričana priča...
Goluža svoju počinje pisati danas sa scenarijem koji drži čvrsto u svojim rukama. Želi li opstati na kormilu, morat će se potruditi ponuditi sebe, potvrditi svoje sposobnosti. I da, konačno odbaciti sve teorije o Červarovoj ideji jer kopije ne prolaze... Mi Hrvati patimo od originala, pa makar ne bio zlatom ispisan.
Mi mu želimo da uspije, da nastavi stazom koja je skliska i prepuna iznenađenja. On zna kako po njoj hodati i treba mu vjerovati. Zaslužio je nakon svega što je dao rukometu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....