Cindrić otkrio tajnu svjetskih prvaka: ‘Imamo strašan potencijal. Hrvatska? Čeka nas puno posla‘

Jednom ipak dođe i taj dan. Netko čeka manje, netko više, ali dočeka. Veszprem je čekao 30 godina. Veszprem je osvojio prvi veliki naslov u svojoj povijesti. Nakon silnih ulaganja, nakon brojnih pretumbacija, možda i kada su se najmanje nadali, rukometaši mađarskog prvaka uspjeli su. U Kairu su postali svjetski klupski prvaci. 30 godina pokušavaju, igrali su finala Lige prvaka, tri put gubili, padali i dizali se, sjajne generacije igrača u tih 30 godina prošle su kroz klub, kroz malu dvoranu u centru malog grada gdje je carevao Zdravko Zovko sa velikim direktorom Csabom Hajnalom, gdje su igrali Džomba, Saračević, Jović, Šola, Goluža, Jović, Alilović, Štrlek...

To je bilo vrijeme velikog rivalstva Zagreba i Veszprema. A onda je klub narastao, dobio bogate sponzore, sagradio novu dvoranu na gradskoj periferiji i Veszprem je postao mađarski nacionalni projekt sa vezama nekadašnjeg trenera i direktora Lajosa Mocsaija, a vezano uz njega i samog Viktora Orbana. Vesprem je počeo kupovati, dovoditi, nekada su jedina pojačanja bili Zubjuk, Žitnjikov, Svajlen, glavni igrači bili su Eles, Sotony, Gyurca, kasnije Nagy... a danas su to ponajbolji svjetski rukometaši. Veszprem se po budžetu dignuo do najbogatijeg europskog rukometnog projekta i sve ove godine tražio, čekao svoju priliku, a navijači su pri tom bili sve nervozniji. I evo, onda im se naslov dogodi u Kairu, a ne u njihovoj dvorani koja je stalno popunjena do posljednjeg mjesta.

Glavni preokret se događa već dugo, a kap koja je prelila čašu u korist uspjeha očito je bio dolazak Xavija Pasquala na početku ove sezone. Tom Španjolcu koji je s Barcelonom bio na vrhu, koji je s njom odigrao nepobjedivu sezonu, koji je bio na kratkom poslu u Rumunjskoj, uspjelo je ono što nikome u Veszpremu nije uspjelo punih 30 godina samo za dva mjeseca. Možda to još uvijek nije savršeno, jer oscilacije postoje, ali ono najvažnije za Veszprem počeli su pobjeđivati u velikim dvobojima, a na Super Globeu proteklih dana da bi došli do naslova pobijedili su i Barcelonu i Magdeburg, dakle dva najveća suparnika. To treba moći i to samo po sebi govori o kvaliteti mađarskog sastava.

Ahmed Gomaa/xinhua News/profimedia

U tom mađarskom sastavu Hrvatska ima dva svoja aduta, Luku Cindrića i Nikolu Grahovca. Obojica su u Veszpremu od početka ove sezone. Cindrić je došao doslovno zajedno sa Xavijem Pasqualom iz Dinama iz Bukurešta, dok je Grahovac stigao iz Balingena koji je ispao u Drugu Njemačku ligu. Svaki u tom sustavu Xavija Pasquala ima svoju rolu, sama po sebi ona nije presudna, ali je važna i taj detalj oslikava ono što je Pasqual od dolaska u Veszprem učinio najbolje. Dakle, aktivirao je cijelu momčad, svih 16 igrača ima svoje role u utakmici. Dobio ju je i Grahovac makar su Fabregas i Pechmalbec dva prva pivota ovog sastava. Ima je i Cindrić u određenim trenucima kad to bolje radi od Elderaae i Casada, koji su sjajni igrači. To što je do u finalu bio priličan minus Veszprema od početka sezone za samo dva mjeseca postao je veliki plus. A zašto nije savršeno? Zato što dobiju +13 PSG, pa izgube -9 u Lisabonu, pa dobiju Barcu i Magdeburg i osvoje svjetski klupski naslov, a to su ipak oscilacije, malo neobične za tako snažnu momčad kakva je Veszprem danas.

Luka Cindrić odigrao je dvije utakmice u Kairu, obje vrlo dobro, zabio je po 5 golova Barceloni i Magdeburgu i bio jedan od lidera momčadi.

- Odigrali smo jako dobar turnir, očekivali smo to od sebe. Sad, teško je protiv momčadi kao Barcelona i Magdeburg biti siguran u nešto, no mi smo oba puta odreagirali odlično. I Barcu u polufinalu i Magdeburg u finalu smo dobili nakon produžetka i to govori da se u ovoj momčadi dogodilo nešto pozitivno. Bilo nam je jako važno da osjetimo da taj trenutak može ići u našu korist. Da, bilo je uzbudljivo, ali drugačije u takvim utakmicama i ne može biti.

Vi ste već iskusni na Super Globeu?

- Da, bio sam s Vardarom, dva puta s Barcom, jednom smo osvojili protiv Kiela, jednom izgubili finale od Magdeburga i sad s Veszpremom. Moj drugi naslov na Super Globeu. Tu su još naslov prvaka Europe s Vardarom, dva s Barcelonom, tako da sam stvarno zadovoljan.

Što je Pasqual napravio da se Veszprem podignuo do pobjednika?

- Prvo, on je izuzetno predan i kada je otišao, a ja tada još nisam iz Bukurešta, znao sam da je Veszprem napravio sjajan posao. Ono što je njegov ogroman plus je da je aktivirao svih 16 igrača u momčadi, svi igraju, svi imaju svoje minute, ali opet kada je važno onda se zna tko je više na terenu, a tko manje. A ova momčad ima strašan potencijal i bilo je jasno da kada se to dogodi da će to samo rasti.

Imate svoje minute, svaki, a opet niste glavni.

- Kod Xavija toga nema, svatko je najvažniji i svatko ima svoj posao. Svi na svojim pozicijama imamo dobru konkurenciju i to je stvar koja vuče naprijed.

Kako ste se vi snašli u Veszpremu nakon Skoplja, Barcelone i Bukurešta?

- Brzo i jako dobro. Tu mi je i obitelj, našli smo kuću u gradu i nema baš nikakvih problema.

Očekivanja navijača su velika?

- Pa, dobro, to je i normalno, jer se klub stvarno trudi godinama i ulaže jako puno. Mislim da je i njima s ovim naslovom pao kamen sa srca.

A oscilacije +13 PSG, pa -9 Sporting, pa svjetski naslov protiv Barcelone i Magdeburga?

- Pa, iskreno, nadigrani smo u Lisabonu, Sporting je jako dobra momčad i igra jako tvrd rukomet i jednostavno to nije bio naš dan. Dobro, možda je ispalo previše i ne bi se trebalo ponavljati, ali u puno drugih primjera pokazali smo i jako dobre strane. Mi moramo biti realni i priznati činjenicu da smo imali dosta nezgodan ulazak u sezonu, da su se mnogi igrači vratili nakon nastupa na Olimpijskim Igrama praktično bez slobodnog dana i to za Xavija sigurno nije bio lagan posao.

Preskočili ste turnir u Doboju?

- Da, bili smo na turniru u Njemačkoj prije toga, svi smo se razboljeli, imali smo jednu katastrofalnu situaciju i stvarno nismo bili u stanju odigrati taj turnir u Doboju. Ispalo je nezgodno, ali bi ispalo nezgodnije da smo došli, jer pitanje je u takvim okolnostima kako bi se razvijao ostatak sezone.

Spomenuli ste Olimpijske Igre. I vi ste bili tamo, ali se Hrvatska nije proslavila. Kako se to čini iz današnje perspektive?

- Isto kao i tada. Više smo očekivali, ali očito nismo bili sigurni u to i na kraju smo svi bili razočarani. Mislim da nas čeka jako puno posla u budućnosti da bismo se vratili ne razinu na koju bismo svi željeli – zaključio je Luka Cindrić.