Timur Dibirov je i službeno igrač PPD Zagreba. Potpisao je ugovor na godinu dana, a Zagreb je dobio strašno pojačanje i s time vjerojatno zaključio najbolji prijelazni rok u posljednjih desetak godina koji je nastavak onoga što je učinio lani, kada je u Hrvatsku vratio Musu, Čupića, Gojuna, Slavića…. Sada su stigli Vuko Borozan, Timur Dibirov, Milan Milić, Miloš Kos, Aljaž Panjtar, Gabriel Buvinić i Tin Tomljanović. Reklo bi se da sada imaju dovoljno široku momčad za utrku na svim poljima.
Timur Magomedovič Dibirov apsolutna je legenda Vardara. Veliki strijelac, lijevo krilo koje u Ligi prvaka traje 18 godina u nizu i premašio je u njoj tisuću golova, što je samo osobina najvećih. Dakle, ispred njega su Kiro Lazarov, Nikola Karabatić, Mikkel Hansen i Momir Ilić.
Igra ga ponese
Dibirov nije mlad, ima 38 godina, ali njegova lakoća na nogama je impresivna, kao i njegov repertoar šuta s krila, frkovi, kao i njegove mogućnosti igranja u obrani 5-1, koja je baš zbog njega bila veliki adut Vardara posljednjih godina kada su osvojena dva europska naslova. Premda ima 38, Dibiriov je lani Kielu zabio 10 komada, a to treba moći. I još nešto – Vardar se plasirao najviše zahvaljujući njemu u osminu finala Lige prvaka.
No, kako je Vardar kažnjen zabranom igranja u Europi, bilo je glupo da jedan takav vrhunski igrač u svojim godinama preskoči igranje u Europi, jer se prije dvije godine odlučio više ne nastupati za rusku reprezentaciju. Timur je iz Tatarstana, rodio se u malom Petrozavodsku i kao veliki talent uz jako poznatog oca u poslovnim krugovima, otišao je u Moskvu u Čehovske medvjede Vladimiru Maksimovu. A veliki Maksimovom od sitnog malog Tatarina stvorio je svjetsku rukometnu zvijezdu. Godinama je Tumur nosio dres Čehovskih medvjeda, startao u njima u sezoni 2004/05. u Ligi prvaka, kada se samo pojavio. Kroz godine je izrastao u ponajbolje krilo Europe, s Čehovskim medvjedima bio stalni prvak Rusije, a u sezoni 2009/10. i sudionik Final foura Lige prvaka na kojem je njegova momčad završila posljednja. Tri sezone nakon toga odlučio je prihvatiti poziv Sergeja Samsonenka i otići u skopski Vardar. Bio je to ekstra pogodak, jer je Dibirov igrač temelj na kojem je nastala velika priča o Vardaru ovjenčana s dva naslova prvaka Europe. Devet godina u nizu plesao je konstantno na 70-tak golova u Ligi prvaka što nije nimalo jednostavna stvar. Bio je nezamjenjiv, jedan od rijetkih koji u Vardaru nije imao pravu izmjenu. U sezoni drugog europskog naslova došao je do 78 rekordnih golova u Ligi prvaka.
Dibirov je svoj, voli puno igrati, često ga ponese igra do ekshibicije. On je veliki dobitak za PPD Zagreb, premda klub ima nakon dolska Davida Mandića jako dobrog Davora Ćavara. Dibirov je više od običnog igrača, čovjek koji je s Čupićem sagradio Vardar, koji je s Borozanom u Vardaru briljantno funkcionirao, koji je u stanju odigrati 5-1 po potrebi, koji može bez problema otići na sredinu na kojoj je kažu Zagreb nešto tanji nego što bi trebalo. S dolaskom Dibirova definitivno se puno toga mijenja i Zagreb postaje jako ozbiljna momčad za Ligu prvaka.
Dakle, Timur otkud Zagreb?
"Jednostavno - moja odluka. Osnovno je da sam želio nastaviti igrati, ali ne samo igrati nego i pobjeđivati. Nažalost s Vardarom se dogodilo to što se dogodilo, naravno da je svima žao, ali možda je to sve u svemu bilo samo mučenje koje više nije imalo smisla. Možda će stanka donijeti više dobrog nego produžetak problema. Naravno da sam za Vardar posebno vezan, jer s njim napravio najljepše stvari u karijeri i to su stvari koje se nikad ne zaboravljaju. U Skoplju sam devet godina, tu sam kao kod kuće, ali ja sam profesionalac i odlučio sam prihvatiti ponudu Zagreba."
Zašto Zagreb, nije ni njemu išlo posljednjih godina?
"Zato što je pokazao da je ozbiljan klub, da stoji sve ono što Zagreb znači za rukomet na ovim prostorima. Uvjerio sam se u to svaki put kada smo igrali s njima, a igrali smo protiv najjačih europskih momčadi. Napravili su sjajan prijelazni rok i mislim da imaju vrhunsku momčad. Što je meni bilo najvažnije? Znaš, frustrirajuće je kada osjetiš nemoć nakon što si išao jako visoko, a ja sam tu nemoć osjetio lani u dresu Vardara, posebno na gostovanjima. U Zagreb stižem u klub i u momčad koja zna pobjeđivati, tu su ljudi koji su radili velike rezultate, tu su igrači poput Čupića i Borozana s kojima sam osvajao Ligu prvaka, tu su Musa, Gojun, tu je onda nekolicina odličnih mladih igrača, a to je jako važno jednako kao i ovaj drugi dio kada treba pobjeđivati. Ta širina zna biti presudna. Upravo na tome Vardar je napravio najveće dosege. Svi znaju o čemu govorim."
Nemaš što misliti
Gledali ste Zagreb prošle sezone?
"I igrao protiv njega. Jako se momčad digla, igra jako dobar rukomet i sada se nadam da ćemo ga mi koji smo došli oplemeniti. Ždrijeb Lige prvaka je dobar, možemo igrati protiv svakog, a sada će prije toga sve trebati dobro pripremiti da budemo na terenu momčad kakva se od nas očekuje."
Što kaže Čupić?
"On je odmah bio za kada sam mu spomenuo. Naravno da smo se čuli i mislim da će to biti jako dobro."
Kako ste se rastali s Vardarom i vraćate li se nakon godinu dana u Skoplje?
"A, to ne znam, potpisao sam na godinu dana što je mislim u mojim godinama normalno. Osjećam se dobro, zdrav sam, mogu pružiti puno, a ako godina koja slijedi bude dobra, a nema razloga da ne bude, nije nemoguće i da ostanem u Zagrebu. To je sada nebitno pitanje."
Dodao je još nešto.
"Kada se pojavio Zagreb, moja supruga je rekla “To je to, nemaš što misliti”. Iskreno, veselimo se da ćemo doći. Trenutno smo u Skoplju, doći ćemo u Zagreb dva dana prije početka priprema riješiti probleme sa stanom i sve što treba. A supruga će biti najbolji savjetnik i najbolji navijač kao dosad."
Dibirov je inače oženjen za Irinu Poltorackaju, nekada kapetanicu selekcije Rusije, trostruku svjetsku prvakinju i svojevremeno najbolju svjetsku rukometašicu. Dok je trajao ženski Vardar, dok je igrao europske završnice, Irina je bila dio te priče, ali nakon što toga više nema nije direktno u rukometu.