Uvijek je dobro u momčadi imati pobjednički gen poput Čupićeva, kaže Cveba mlađi
 JOZO ČABRAJA/KOLEKTIFF/HRS
NOVA RUKOMETNA BUDUĆNOST

Izbornik najavio novu Hrvatsku, igrače i priznao velik problem: ‘Moja vizija počinje, stižu promjene!‘

Hrvatski rukometni izbornik, koji je nedavno preuzeo kormilo, o promjenama i izazovima...
Piše: Dražen PinevićObjavljeno: 20. ožujak 2021. 23:27

U 26 godina trajanja na svjetskoj sceni hrvatski rukomet je bio na 35 od 37 velikih natjecanja i osvojio 14 medalja. Olimpijski turnir rukometaša u Tokiju drugo je veliko natjecanje na kojem neće biti Hrvatske, dogodio se 21 godinu nakon što se nismo plasirali u Sydney. I zato je činjenica da nismo uspjeli bolnija nego nekome drugom.

Hrvoje Horvat preuzeo je selekciju nakon SP-a u Egiptu od Line Červara koji je dao ostavku. U mjesec i pol dana, samo s tri dana priprema nismo uspjeli okrenuti priču, a da stvar bude gora i debelo smo prevareni u portugalsko-francusko-njemačkoj koaliciji s potpisom IHF-a koji nas ne prestaje varati ni nakon 2019., kada smo najbrutalnije izvarani u Njemačkoj, što nas je i dovelo u ovakvu situaciju. No, iz te kože ne možemo, dojam je da smo glavu digli, jer znamo da nismo bili slabiji nego prevareni i idemo dalje nikad s većim motivom posljednjih godina.

image
RONALD GORSIC/CROPIX

Hrvoje Horvat tek sada počinje svoj reprezentativni put i tek sada će pokazati svoje kapacitete zbog kojih je izabran na čelno mjesto. Nitko mu ne može zamjeriti Montpellier, jer doveden je pred gotov čin i napravio sve što se moglo, no to nažalost nije bilo dosta, pa smo nakon 21 godine prekinuli kontinuitet. No, neće dugo trajati, tek do siječnja iduće godine kada nas čeka Euro.

Jeste li preboljeli Montpellier?
- Bolujemo. Naravno da smo željeli bolje i nije ugodno ispasti, posebno ne na ovaj način gdje si dio cilja i plana ostvario. Pričam o utakmici protiv Francuske, nešto na što smo mogli utjecati, gdje nismo na kraju izdržali. Proganjat će nas sve to još neko vrijeme. Rane su duboke, stariji dečki kojima je to trebala biti kruna karijere teško su to prihvatili i preživjeli, ali moramo dalje. To je sport. Sport ne trpi ni duga slavlja nakon pobjeda, a ni duga tugovanja nakon poraza.

image
RONALD GORSIC/CROPIX

Moraju igrati najbolji

Tri dana su bila ipak premalo vremena za promjenu u odnosu na Egipat?
- Mi smo znali da neke velike stvari nemamo vremena napraviti. Pokušali smo ubrzati igru koliko se može, zabiti neki lakši gol i rekao bih da smo u tome i uspjeli, ali s dvije rotacije, koje nam predstavljaju najveći problem, nismo uspjeli puno. Igra nam jako pada zbog toga i to je stvar koju moramo u budućnosti rješavati hitno. To ćemo napraviti novom selekcijom igrača.

Koja je vaša vizija nove Hrvatske?
- Treba biti tu jako oprezan, jer u reprezentaciji trebaju igrati najbolji. Mi opet moramo gledati dugoročno i prema naprijed. Primarna selekcija mora se promijeniti, moramo ubrzati igru. 60 minuta napadati na punu zonu, troši strašno. Bez tranzicije teško je izdržati cijelu utakmicu. Želim da budemo varijabilni u obrani kao u utakmici s Francuzima iz 5-1 u 6-0. Dok smo imali snage bilo je i rezultata. Vratari nas definitivno moraju jače podržati. To je drugi najveći problem koji imamo u ovom trenutku.

Imamo ih još, kao recimo vanjski šut?
- Šut izvana nam je rak rana, a to su najcjenjeniji igrači u rukometu. Prioritet nam u tom smislu moraju biti mlađe kategorije, moramo brusiti talente i graditi igrače. To ne mora biti ključni segment naše igre u budućnosti, ali je to segment bez kojeg se ne može igrati rukomet na visokoj razini. Krucijalni problem su izmjene obrana - napad. Moja filozofija je da obranom pokušamo zatvarati središnji dio zone, moramo raditi gustoću, da izbjegnemo da nas napadaju sa sredine gdje je gol najveći i najširi. Moramo tražiti u radu da nam golmani dobro brane sa širokih pozicija. To moramo činiti kroz rad s mađim kategorijama pa sve do seniora. Budućnost vidim OK, imamo potencijala, ali situaciju treba riješiti brzo.

Bit će kompromisa

Možemo li to, imamo li potencijala. Kapacitet trčanja je slab, nismo spremni, igrači nam sa 20 minuta u klubovima ne mogu nositi taj teret?

- Luksuz velikih klubova su rotacije, igrači su navikli na to. Prije je trener imao problem igrača izvaditi van, jer se on ljutio, a sada te igrači mole da ih staviš na klupu da predahnu. Moramo se prilagoditi tome, jer i pripreme su jako kratke. Bit će zato situacija u kojima ćemo morati ući u kompromise, ali s jednom dobrom selekcijom taj rizik možemo znatno smanjiti.
Zašto treneri od igrača rade “invalide” koji mogu igrati samo u jednom pravcu?

image
Ja volim raditi s mladim igračima i na tom tragu ćemo raditi, ističe izbornik
JOZO ČABRAJA/KOLEKTIFF/HRS

- Zato što im to daju mogućnosti. To je pitanje za trenere u klubovima, a mi u selekciji ne možemo odjednom to dobiti. Moramo riskirati po tome, jer to je jedini način da dobijemo što želimo. S ovim opsegom treninga to je jako teško. Vidjeli ste koliko Martinoviću zbog obrane padne napadačka koncentracija, pa zareda s greškama, izgubljenim loptama, nerezonskim šutevima. Jednostavno, napad-obrana je sasvim druga potrošnja, a oni su navikli nakon napada odmoriti. Mi to moramo mijenjati u hodu, što s obzirom na navike nije lako.

Nismo se istakli u podršci mladima posljednjih godina, puno sumnje je ostajalo, nismo zbog nje isprofilirali dvije vanjske ključne pozicije?

- To je istina. Ja volim raditi s mladim igračima i na tom tragu ćemo raditi. Možda mladi igrači nisu bili na razini zakoračiti na tu vrhunsku razinu, ali moramo imati povjerenja u njih i istovremeno moramo biti svjesni da naši igrači ne dolaze iz top europskih klubova, da nemaju iskustvo igranja na toj razini i da je to nešto sasvim drugo nego kada smo imali igrače u Veszpremu, Kielu, Barci, Flensburgu, Parizu kao nositelje... Pitanje je razine na kojoj se igra i intenziteta koji se nudi. Lako je selektirati pivote, recimo, u momčadi u kojoj dolaze iz Kiela, Barcelone i Veszpema, a mi takvih u ovom trenutku nemamo. Moramo pogoditi u milimetar da bismo bili konkurentni.

Prvo razgovor sa svima

Obrana nam je problem?

- Obrana je po meni bila jako dobra, ali kada protivnički vratar ima 14 obrana, a naši 5, to bitno mijenja na stvari. Da je bilo obrnuto pričali bismo drugačije. Drugo, rekao sam veći problem od obrane je činjenica da smo mijenjali dva igrača što je bitno usporavalo našu igru. To više nećemo.

Možemo li saznati koji su mlađi igrači na koje računate?
- Treba poštovati red, prvo porazgovarati i s njima i sa starijima, da se neke stvari na iščitavaju iz novina, jer to je nekorektno. Oni su mladi, pametni dečki i to jako dobro razumiju.

Kako ćemo riješiti pitanje vratara?
- Moramo podvući crtu i početi rješavati probleme. Morat ćemo za prvu ruku biti brzi, ali moramo i dugoročno računati. Općenito, već na sljedećem okupljanju ćemo imati sliku kako to zamišljam od krila, vratara, napada, jer nemamo mi puno vremena, Euro nam je za samo šest mjeseci, a tamo želimo biti dobri i konkurentni na jedan drugačiji način.

Lijevi vanjski, imamo puno, nemamo ništa konkretno?
- Mamić, Jaganjac, Šarac su tu... Mogu igrati obrana-napad, imamo što za birati, no trebamo ocijeniti što je to najbolje rješenje.

Srednji?
- Igraju dobro naši srednji. Ključno je napraviti homogenu momčad koji drži ritam 60 minuta. Imamo mogućnosti za to.
Druga stvar je intenzitet igre, a to je na meni da ono što rade u klubovima svedemo u reprezentaciji u isti okvir. Recimo da izvučemo tih nekoliko minuta Martinovića u obrani kako bismo ga dobili kompletnog u napadu.

Neće biti isti ljudi

Sugerirate li im promjenu kluba, jer puno ih ne igra koliko bi trebalo?
- Sugerirat ću, ali ne mogu utjecati na neke stvari. Martinović ide u Melsungen gdje igra njemački reprezentativac Häfner. Morali bi se malo više savjetovati u tom pravcu, jer generalno prerano igrači odlaze van i to je neka druga priča. Ne zanima trenera vani zašto krivo stojite u obrani. Staje faza učenja, iskustvo dolazi, ali učenje uvijek nedostaje. Fali nam što većina igrača ne dolazi iz Hrvatske, no to je u ovim okolnostima teška stvar. No, ako dečko iz Zameta ode u Slovan, a ne može ga primiti nijedan hrvatski klub, to je problem. OK, Zamet ne može, ali šest drugih hrvatskih klubova traži desnog vanjskog i ne može ništa. To je loše, tu gubimo još više.

Teško će promjene ići s istim ljudima?
- Neće biti isti ljudi. Primarno moramo raditi selekciju s igračima u dva pravca. U tri treninga to nismo mogli čačkati, jer bi previše rizika bilo. Ali nakon ovog će slika biti puno jasnija. Imamo mladih igrača koji mogu, to i pokazuju. Dakle, bit će promjena.

Vjerujem u dobar posao

Reći nekima “ne” nakon dugog staža nije lako, a povijest nas uči da su se te priče često pretvarale u dramu prema javnosti?
- Nema tu što, to su svi dečki koji razumiju situaciju. Možda smo u povijesti imali drame, ali zdrava i otvorena komunikacija rješava sve. Ne mislim mahati nekakvim mačem. Igrač igra u reprezentaciji zato što to zaslužuje igrama u klubu i zato što ispunjava ono što želimo.

Što je vizija, držati jednu grupu od 20 ljudi i držati sustav stalno otvorenim?
- U prvu selekciju ćemo uvesti dva-tri nova imena po pozicijama. I to će biti to, nemamo vremena za stalno mijenjati. Moramo ići na EP s vizijom što možemo graditi do 2025. i SP-a kojeg smo domaćini, a pritom treba znati da nam je važno SP dvije godine prije koje je kvalifikacijsko za OI u Parizu 2024. godine. Kičma se mora znati već na Euru. Tu treba računati probleme forme, ozljeda, to se ne može izbjeći. No, kičma će se znati.

Postoje li igrači koji dosad nisu bili na popisu, a na koje računate?
- Postoje, apsolutno. I po njima će odmah biti jasna slika i pravac u kojem idemo.

Promjene u stožeru?
- Bit će ih isto, ali kažem mislim da to nitko ne treba saznati kroz medije.

I zaključno?
- Veselim se izazovu, spreman sam za njega. Mislim da sam napravio dobar posao u Dubravi, Našicama, pa ću ga napraviti i u reprezentaciji.

Svi koji se ukrcavaju na ovaj novi vlak moraju znati da sve ovisi o njima, neće biti popuštanja prema bilo kome

Jeste li imali kolegij u Bjelovaru s Horvatom starijim nakon Montpelliera?
- Tata je uvijek unutra, nismo imali vremena još pričati puno. Tužan je i razočaran, ali i zadovoljan s tim što smo uspjeli u kratkom vremenu.
Sada nam već krajem travnja slijede dvije utakmice sa Slovačkom, pa brzo i gostovanja u Mađarskoj i Španjolskoj u Europa kupu. Dobre provjere za tu novu reprezentaciju koju vidite?
- Apsolutno. Neće biti eksperimenata, jer bi to značilo da nemamo stil i viziju. Bit će postavljeno odmah onako kako želim da i izgledamo dalje u budućnosti. O imenima ćemo vidjeti u te četiri utakmice, tko će tu moći slijediti problematiku. Svi koji se ukrcavaju na ovaj novi vlak moraju znati da sve ovisi o njima. Neće biti nikakvih izgovora, popuštanja prema bilo kome i slično. Sve će biti omogućeno kroz uvjete, a oni će reći mogu li ili ne mogu. Motiv je ogroman i intimno mislim da je velika budućnost pred njima, ali moraju se izboriti za status u klubovima, birati klubove gdje će igrati i napredovati, jer bez toga ne možemo naprijed.

Iztok Puc prvi je igrač kakvog bih volio imati u momčadi

Kakav ste vi bili igrač?
- Ja sam bio toliko neekspolozivan za ovaj sport, da je netko radio testove ne bi vjerovao da se uopće bavim rukometom. Radio sam glavom, igrao s pivotima, što sam mogao. Htio sam ja biti eksplozivan kao Richardson, ali ne ide to. Jedno je mašta, drugo realnost.
Tri igrača jučer i danas po vašem izboru?
- Iztok Puc prvi je kojeg bih volio imati i zbog kvalitete i karaktera. Drugi Patrik Ćavar i treći Magnus Wislander koji je znao sve, nije napravio korak viška u karijeri, ni u napadu ni u obrani. Ima ih još, recimo Richardson je bio pojam, Balić s rješenjima u napadu također, to su ljudi zbog kojih je rukomet popularan.
A od novih, što biste voljeli imati u momčadi?
- Karakter Duvnjaka, pobjednički gen Čupića, kojeg danas u sportu gotovo više nema, što je naravno šteta. No, to je nešto na što trener teško može utjecati. Naravno, Mikkel Hansen je igrač kojeg ne bi nijedan trener promašio, čak i kada igra siromašnu “dvojku” u obrani.

Nemam trenerskog uzora, ja sam ‘lopov‘ koji krade od svakog pomalo

Koji je vaš trenerski uzor?
- Nemam konkretnog. Ja sam lopov koji od svakog želi uzeti najbolje. Ja bih volio biti Hrvoje Horvat i totalno svoj. Roditelji su ti uvijek najveći uzor u životu. Možda to je taj gard obiteljski... Ali ništa posebno, danas treneri inače ne luduju, ne skaču...
Struka vam mora pomoći, očekujete li to od nje, da svatko kaže svoje mišljenje kao nekad nakon Sydneya i OI, na koje se isto nismo plasirali?
- Apsolutno da, razgovaram i slušam druga mišljenja. Imamo i Udrugu trenera. Baza nam je sve tanja i tanja, znamo problematiku, možda ovaj dio koji ne ovisi o novcu treba poboljšati. Baza nam je nepostojana, jer ne možeš nikoga sačuvati, ali treba tražiti kako si olakšati život u ovim teškim vremenima za sport. Neko rješenje moramo pronaći.

Treneri prošlog vremena teško prihvaćaju da je danas jedini autoritet znanje, a ne urlanje i psovanje

Bili ste izloženi velikim kritikama od dolaska, neki će reći da ste prerano izbornik, neki da niste donijeli ništa novo, neki da ne vide da možete pokrenuti promjene. Kako se nosite s tim?
- Svatko ima svoje mišljenje. Sve ono što mi kažemo najviše govori o nama. To što ja sam kažem govori o meni, a ne o ikom drugom. Malo ljudi vjeruje da sam to tako osvijestio i ja tako gledam kroz život. Uopće nemam osjećaj da sam nešto skrivio, da je problem u meni, da je moj problem razmišljati o tome što je netko rekao. Mene je jako teško naljuti i isprovocirati. Svatko kaže ono što osjeća. I kad govore dobre stvari je tako. Razmišljati različito je normalno. Ponosan sam na takvu Hrvatsku u kojoj svatko može reći što hoće. Mogu dobro razabrati tko je konstruktivan u kritici, ali i ono drugo. Imam svoju sliku, viziju, znam u kojem smjeru idem i moji koraci su usmjereni baš prema tamo. Moja vizija počinje tek sada.
Mirno djelujete na klupi, kažu i premirno?
- Takav sam inače, jer tek tada možeš voditi brigu o stvarima za koje si zadužen, dok se sa svim ostalim zatvaraš u sebe, ne vidiš neke stvari osim sebe. Nema nervoze, galame, danas su to djeca drugog sustava, sustava u kojem nema jednoumlja, represije i slično. To su bistri momci koji traže interakciju, pomoć, a pomoć njima nije deranje, urlanje, prisila i slično. Možda to može biti kratkoročni šok, ali dugoročni posao sigurno ne. Mislim da treneri onog prošlog vremena teško mogu prihvatiti da je danas jedini autoritet znanje. Ne možeš nikoga prevariti, jer igrači i preko neverbalne komunikacije vide neke stvari.
Igraču ipak nekad treba reći “ne”, svaki igrač vuče kako bi on želio?
- Slažem se, ali i to je moguće u normalnoj komunikaciji. Ako je jedina komunikacija deranje, jednoumlje, psovanje, oni to onda neće prihvatiti kao odgovor. I s vremenom to trenerima postaje problem.

Linker
08. studeni 2024 04:23