Lino Červar je koordinator HRS-a za muški rukomet i svakako da je nakon Eura zanimljivo čuti njegova zapažanja o nastupu reprezentacije za Euru u Mađarskoj. Bilježnica je puna, pa evo što kaže trener koji je Hrvatskoj donio najviše slavlja u povjesti.
- Generalno, pandemija je diktirala rezultat, sastave, a to znači da je djelovala na učinkovitost selekcija na ovom Euru. Island je u tom smislu možda najbolji primjer i kada je u punom sastavu svakako je opća opasnost za sve reprezentacije. Taj Island je primjer za rad i učinkovitost i šteta da zbog problema nisu ušli u polufinale.
Kako ste vidjeli nas u cijeloj toj priči?
- Mi smo imali sve te probleme, došli su s virusom tamo, razbio nas je virus i mi smo se snalazili u takvim okolnostima. Nije isto kada igrate s Duvnjakom, Karačićem i Cindrićem, jer to je naš forte. Musa je bio jako bitan faktor u pobjedi nad Srbijom i pitanje je kako bi naša reprezentacija djelovala bez njega u tom trenutku odluke. Bili smo u teškoj situaciji, s mladim igračima, i baš dolazak i dolazak Muse je pokazao naše najveće probleme. Moram reći da je atmosfera bila radna, stožer je dobro radio, a da se nije dogodilo nepredviđeno mi bismo izgledali boje.
To je dio optimizma, a onaj drugi...
- Nastup s Crnom Gorom je morao biti spremniji i bolji, morali smo pokazati više htjenja, borbe. Podcijenili smo Crnu Goru, a oni su igrali u svoju najbolju utakmicu. Još je bitno znati da Nizozemska nije bila kompletna u zadnjem nastupu, da nam iz prvog kruiga nisu došli Mađarska i Slovenija koje su se realno očekivale... Uglavnom, mi kada nismo kompletni moramo biti krvavih koljena.
Nismo bili kompletni?
- Nesporazum sa starijim igračima očito postoji i izbornik Horvat mora dati odgovore na to, on to treba objasniti. Ja mogu govoriti o stručnoj strani, jer to je dio mog posla.
Dakle, stručna strana?
- U svim reprezentacijama najvažnije je srce obranom, to su pozicije 3-4 u obrani 6-0 ili u 5-1 prednji i trojka iza njega. Mi smo to rješavali sa čak 7 igrača na ovom Euru, nije bila čista situacija s kojom smo raspolagali. Ključne reprezentacije to su rješavale sa 2-3 igrača, Norveška s Overbyjem i Gullerudom, Danska s Mollgaardom i Saugstrupom uz pomoć Halda, Švedska kad nije bilo Darja s Bergedahlom i Petterssonom, Njemačka je imala tandem Golla i Wincek, falio je Pekeler, Fabregas – Konan plus Tournat vukli su Francusku. Oni su to riješili, nama je to bio deficit. Kada je otišao Musa, imali smo vakum u zoni.
Drugi bitan problem...
- Mi smo imali problema u tranziciji, imali smo 1 i 6, tj krila, koji ne istrčavaju kontre, a izmjene su nas usporavale da ne možemo pratiti ritam. Tu brze momčadi na Euru koje eliminiraju prednost vrlo brzo. To je naš veliki hendikep, jer ćemo teško i ubuduće bez toga stvarati razliku i tu lomiti utakmicu.
Bilo je i dobrih stvari.
- Isplivali su mladi. Nikad da nije bila ovakva situacija možda ne bi isplivali Lučin, ne bismo vidjeli Jelinića sa sposobnostima u dva prvaca, Maraša koji odlično igra protiv Danske... Primjer Maraša je za to najbolji. Šansa mladima je osvježila taj tim. Tu je naravno i Srna koji pokazuje kvalitetu, koji je bez Muse možda mogao i igarti njegovu poziciju. Srni fali motorička vještina, ekonomičan utrošak energije, to se može kroz trening nadograditi. Volja se mora kontrolirati, a ne iskučenjima imati problem. To je zlato potencijalu, ali treba raditi... Dakle, mladi u iskusne su najbolja kombinacija i top se pokazalo i ovaj puta.
Otkrivamo ih na Euru, to i nije baš idealan scenarij?
- Igrači griješe što prije vremena idu u inozemstvo, a tu im se nudi više u smislu napretka. Blagostanje se ubire s vremenom, morali bi imati strpljenja, puno više nego što imaju danas.
Imali smo i problem s vratarima?
- Inzistirao sam kod trenera golmana u svim kategorijama koje imamo da moramo promijeniti nešto u trenažnom procesu. Mene je zaintrigirala u tom smislu utakmica Švedska i Norveška u kojoj smo vidjeli sjajne vratare i iz drugog i iz trećeg plana. Mislim da imamo uporište u radu s vratarima na starim stvarima. Sve završava se ne brzini reakcije. Napravila se analiza na sveučilištu u Portu s pitanjem koliko je postotak lopti obranjenih na brzoj reakciji, a koliko na postavljanju i kognitivnim sposobnostima. Rezultat je 30:70 posto. Moć predviđanja u situacijskim uvjetima se vježba na treninzima. Mozak radi prema broju ponavljanja najbolje stvari i mi se te strane moramo početi razmišljati drugačije.
Kao zaključak...
- U tri riječi. Vidjeti, odlučiti, djelovati. Osnova je to svega u vrhunskom rukometu i to je stvar koja se mora ukazivati svim budućim trenerima u radu s mladima. Zato je ona naša zlatna generacija iz Portugala bila dream team. Oni su prvi napravili tu sinergiju prepoznavanja motoričke i misaone brzine u određenim situacijama. Sjetim se utakmice s Danskom. Upozoravam ih prije utakmice da Danci imaju brzi centar, da to ponavljaju, ali oni nisu voljeli učiti, oni su sve što su mogli pokazali na terenu. A mi danas ne smijemo robovati starim navikama.
I jednu je stvar naglasio.
- Važno kako mi mislimo daje. Imamo i kvalifikacije za SP i MI do ljeta, nadam se kasnije i SP 20023. i EP 2024. i OI 2024. I onda smo još domaćini SP 2025. Dakle, nemamo vremena previše da bismo stvari doveli na najbolju razinu.
Nismo sve pokazali na ovom Euru?
- Zadovoljavajuće je bilo, ali bilo je grešaka koje se moraju popraviti, to je činjenica. Imam neke prijedloge za skorašnji sastanak i moramo biti na čisto kojim putem idemo dalje. Veliki su izazovi pred nama, bilo bi nam katastrofa da ne idemo na OI drugi puta u nizu, a to znači da moramo izboriti SP i biti dobri na njemu. Dakle, treba nam maksimalna mobilizacija i pojedinačna odgovornost svakoga koji bude unutra u sustavu. Predlažem da napravimo sinergiju reprezentacija – Zagreb. To je uvjet za napredak rukometa, a ne da se bilo tko ljuti na bilo koji način. Da možemo raditi s mladima, usmjeravati ih... Nije ovo bila slika pravog HR rukometa, jer prije dvije godine bili smo najbolja reprezentacija. Sve što vrijedi moramo skupiti, bezuvjetno, i biti realni da moraju igrati najbolji. Tu odnosi moraju biti savršeni i čisti u svakom pogledu.
Akcije koje slijede...
- Mi moramo dobro iskoristiti u tom smislu, tu se možemo još puno unaprijediti ovo što smo dobili. Prosjek bi bio 37 godina na OI, a za SP 38 godina... I mi tu morao tu naći balans. Nije svatko isti, uvijek sve pokazuje teren. I to nam mora biti osnova izbora.
Jednu je stvar naglasio na kraju.
- Dobra je stvar da se rukomet toliko prati, ali ljudima trebaobjasniti rukomet, jer je to je jako važno za napredak, a ne samo da se bave rukometom u siječnju. I to nam je veliki zadatak koji moramo popraviti.