BALIĆEV NASLJEDNIK Duvnjak sad mora dokazati da je igrač od milijun eura

Vrlo brzo nakon što je Ivano Balić u Portugalu i Ateni 2003. i 2004. zasjenio sve dotadašnje najbolje svjetske rukometne razigravače Dujšebajeva, Richardsona, Wislandera... hrvatski je rukomet iznjedrio još jedno veliko igračko ime.

- Hrvatska ima nasljednika za Ivana Balića. Primijetili su to ne samo domaći već i svjetski rukometni kroničari nakon što ga je kao 14-godišnjaka u kadetsku reprezentaciju pozvao majstor Irfan Smajlagić. “Dule” je u Estoniji osvojio naslov kadetskog prvaka Europe uz laskavu titulu najboljeg igrača prvenstva. Znalo se da je zvijezda rođena. Rođeni Đakovčanin (1. lipnja 1988.), jako je malo trajao u svom RK Đakovo u kojem je u prvoj hrvatskoj ligi debitirao već sa 16 godina. Reakcija iz RK Zagreb bila je munjevita i Duvnjak je prešao za odštetu od samo 10 tisuća kuna. Kada se Duvnjak 2009. iz Kutije šibica, Ledene i ZG Arene selio u hamburšku “Color Line Arenu” u redove HSV-a, ta se smiješno mizerna cifra pretvorila u brojku od milijun eura čime je Duvnjak postao najskuplje plaćeni igrač u povijesti. Za pet godina koliko je planiran ostanak u Hamburgu, njemačkog bundesligaša on bi trebao koštati punih 2,25 milijuna eura. Sada ga u svoje redove vabe šeici iz najbogatijeg svjetskog kluba PSG-a u kojem je već Marko Kopljar, a odnedavno i Igor Vori.

Domagoj Duvnjak danas je ponajbolji srednji vanjski igrač i on to svakodnevno potvrđuje u Hamburgu u kojem ga trener Martin Schwalb već četvrtu sezonu uredno cijedi do posljednje kapi znoja.

Debitirao 2007.

Prvi nastup na nekom velikom seniorskom natjecanju Duvnjak je imao na SP-u 2007. u Njemačkoj, gdje je Hrvatska bila peta. Izbornik Lino Červar nije dvojio niti malo već ga je kao 19-godišnjaka gurnuo u vatru da čuva leđa Baliću i da od njega iskuje njegova nasljednika:

- Duvnjak je biser, budućnost hrvatskog i svjetskog rukometa...

Istu je politku, naravno, zadržao i Slavko Goluža te je Duvnjak sudjelovao u osvajanju ukupno pet važnih odličja. Uzeo je europska srebra u Norveškoj i Austriji, svjetsko srebro u Hrvatskoj te europsku broncu u Srbiji kao i odličje istog sjaja na OI u Londonu.

Kao i u svakoj priči sa zapletom, tu slijedi jedno, ili dva velika - “ali”. Dobro ste primijetili - Domagoj Duvnjak u seniorskoj konkurenciji nije još osvojio niti jedno zlato, nikad nije otišao do kraja. Naravno, nije to isključivo njegova krivica, no, ukoliko zaista želi potvrdu satusa nasljednika Ivana Balića, morat će barem jednom s rukom na srcu saslušati “Lijepu našu” koja će se svirati u čast hrvatskih rukometaša.

Projekt Rio

- Domagoj Duvnjak bit će vođa čopora koji će u Brazilu 2016., na Olimpijskim igrama jurišati na zlato, na treće hrvatsko olimpijsko zlato - nedvosmisleno je i točno tim riječima opisao Zoran Gobac Duvnjaka uoči odlaska reprezentacije u Španjolskoj.

Istina je, Dule ima samo 24 godine i za njega ima još dosta vremena. No, bit ćemo slobodni ovom prilikom korigirati Gopca i reći da je otprilike toliko imao Ivano Balić kada je u Portugalu doteglio Hrvatsku do svjetskog zlata. Domagoj Duvnjak ima to priliku napraviti baš sada u Španjolskoj, u istim godinama i u naponu mladalačke snage i rukometne virtuoznosti.

Pritom valja iz povijesnih knjiga izvući još jedno - ono drugo “ali”. Domagoj Duvnjak zasad je ostao dužnik u reprezentaciji. I to poprilično veliki. Na svim svojim dosadašnjim velikim natjecanjima u pravilu je iz Njemačke dolazio iscijeđen, ali je ipak pružao dobre partije u većem dijelu natjecanja. No, tada bi upadao u “crnu rupu”.

Svađa s Golužom

To se ponajprije odnosi na nastupe u Srbiji prije godinu dana kada je posebno loš bio u mitskom polufinalu protiv Srbije, jer mu je na kontu na kraju utakmice ostala čista nula. Naši su na kraju osvojili broncu, no to nije ispralo gorčinu niti u potpunosti aboliralo Duvnjaka. U polufinalu OI u Londonu protiv Francuza - opet ista priča. Dule se trudio, pokušavao, no na kraju je opet ostao na čistoj nuli iz koje je proizašao novi teški poraz. Ni u Londonu ispravak u obliku pobjede u utakmici za broncu nije do kraja mogao osvjetlati Duvnjakov obraz.

Rukometnom je legendom tada postala i svađa između Balića i izbornika Goluže u kojoj je Ivano otvoreno pred kamerama izjavio: Igramo kao pi... a ti mene vadiš?! Nije tada Balić direktno optužio svog mlađeg kolegu kojem je uvijek bio potpora i svojevrsni mentor, no i to je bila jasna poruka.

Bez prava na kiks

I zato će tek sada - kad Balića više nema - pravi teret pasti na njegova leđa. Ne treba sumnjati da će ga uvijek pouzdani Drago Vuković moći mijenjati, no sudbina Golužine momčadi ovisit će umnogome baš o Duvnjaku. Upravo zato u Španjolskoj mora pokazati je li on zaista taj. Boljega stvarno nemamo - niti ćemo ga uskoro imati. Ako Duvnjak opet podbaci u najgorem i ključnom trenutku, mogla bi nas gadno boljeti glava...

Uvjereni smo ipak da je Duvnjak u potpunosti osvijestio poziciju u kojoj se nalazi i da će u Španjolskoj briljirati.