Balić uoči SP-a najavio: Već odavno mislim da je došlo vrijeme da uzmemo zlato

Priznanja i nagrade Ivana Balića već godinama ne zaobilaze. Činilo se u jednom trenutku da su mu ozljede opasno počele nagrizati karijeru, ali kako to obično biva, najveći pobjednici poput njega nikad se ne predaju. Osim što je početkom godine Hrvatsku odveo do finala EP-a u Austriji , ostao je bez potvrde da je upravo on obilježio smotru najboljih europskih rukometaša. Da ne bude zabune satisfakcija je stigla nakon IHF-ova proglašenja najboljim igračem svijeta svih vremena.

Naviknut na pobjede posvetio se očuvanju vlastitog ugleda upravo dokazivanjem u borbi za opstanak među najvećima. Motiv i želja kod njega su uz izvanserijske, nadnaravne sposobnosti glavni impulsi kojima zajedno sa svojim suigračima nastoji održati hrvatski sportski ponos ondje gdje mu je i mjesto. Reprezentacija s njim ima konstantu, mir i, što je najvažnije, velikog vođu. Danas je u Zagrebu velika zvijezda, u “čudnom” Splitu samo običan Ivano Balić koji je tamo u “nekom rukometu” uspio sve osvojiti...

Svoju humanost pomno skriva od javnosti, ali ne i od onih koji su osjetili njegovu ljudsku toplinu i privrženost. Gledajući naprijed, razmišlja isključivo o Zagrebu, a pomalo ga zaokupljaju misli o svakodnevnom života nakon rukometa.

Nakon dvije i pol godine boravka u metropoli, može li usporediti sebe danas i u vremenu kad je stigao iz Portland San Antonija?

- Ostao sam isti, to je sigurno. U odnosu na to razdoblje, danas sam konačno zdrav. Onda nisam bio... Zdravlje je bilo narušeno od silnih napora i konstantnog igranja. Prebrodio sam taj period samostalno i uspješno, krenuo dalje prema vlastitim mogućnostima, a da me nitko nije štedio. Usporedbe radi, i rezultati kluba su slični, možda je tada bilo lakše igrati Ligu prvaka, danas je sustav drukčiji i da bismo došli među osam najboljih, treba se sve posložiti. No, najvažnije je da imam velik motiv da i dalje dajem sebe onoliko koliko sam sposoban.

Što vas privatno čini sretnim u Zagrebu, a što vam predstavlja kratko vrijeme dok boravite u Splitu?

- U metropoli sam miran u svakodnevnom životu sa svojim djetetom. U zdravoj sam ekipi u kojoj je puno mladih i s njima je užitak trenirati. Velegrad nudi niz mogućnosti koje ja doduše ne koristim. Više sam orijentiran na neka svoja mjesta gdje se osjećam najugodnije. Imam svoju ustaljenu kolotečinu u koju sam se ubacio i baš sam zadovoljan. Kad je Split u pitanju, radi se mom rodnom gradu u kojem mi i kratak boravak može biti dostatan da brzo napunim baterije bez velikih obveza. Da se nađem s prijateljima u drukčijem ambijentu od Zagreba. Na oba mjesta pronašao sam sebe, a to je jako bitno u načinu na koji ja funkcioniram.

Kako funkcionira Ivano Balić?

- Držim se uvijek tri ili četiri mjesta na kojima obavljam ono što mi treba. U društvu sam gotovo istih ljudi, makar sam u Zagrebu upoznao jako puno novih. Ne tražim puno da mi bude dobro.

U Zagrebu još živite kao podstanar?

- Ha, nadam se da će se to uskoro promijeniti, imam obećanje ljudi iz kluba. Vjerujem u njih, do sada su se držali svih dogovora.

Medalje s posljednjih natjecanja opravdale su uvijek velika očekivanja. Kakva su vaša na idućem SP-u, priželjkujete li novo zlato?

- Uvijek ideš s ciljem da dođeš na najviše postolje. Već odavno mislim da je došlo vrijeme za zlato. S posljednja tri natjecanja donijeli smo srebro. Bilo bi lijepo da dođemo već sada do prvog mjesta, ali u sportu se baš sve treba poklopiti da se nađete na samom vrhu.

Koliko je vaš klub daleko od europskog vrha?

- Nije uopće daleko. Činjenica da imamo šest-sedam iskusnih igrača razlog je što nam malo nedostaje da odemo do kraja. Nedostaje nam jedan ili dva iskusna igrača jer mladi koji su tu još nisu spremni preuzeti odgovornost. Neki od njih uopće ne igraju. Treba ih svjesno gurnuti u vatru da bi od njih klub imao koristi pa i pod cijenu da se neke utakmice odigraju lošije.

Vi ste nekoliko puta najavili da ćete se iz nacionalne vrste povući nakon OI u Londonu. Ostajete li pri toj odluci?

- I sada tako mislim, ali tko zna što donosi sutra. Postalo je sve teže buditi se ujutro i trčati na trening. Al’ ako me “pukne” druga mladost, mogao bih i promijeniti mišljenje. Ako bih imao neku lakšu odgovornost od ove koju sada nosim, mogao bih u sporednoj ulozi i nakon Londona biti koristan. Onako, za kraj, koji se polako primiče.