Vatreni su ponovno oduševili nas i cijeli svijet, takav karakter, mentalna snaga, motiv do neba nošen domoljubljem i golemom podrškom s tribina gotovo dvadeset tisuća navijača, to je zaštitni znak ove momčadi koja pronosi slavu hrvatskog imena i osvaja simpatije za našu zemlju širom planeta. Imali su pobjedu u rukama u temeljnom dijelu susretu, ali nisu klonuli kad je domaćin izjednačio, oni su ekipa za koju nema predaje i završili su u euforičnom slavlju nakon 4:2.
Drugi put u pet godina Hrvatska je u velikom finalu i za razliku od Rusije 2018. godine sad ima iskustvo da dobiju i donesu u domovinu prvi trofej u povijesti. Sjajne su srebrna i brončane medalje, i ostat će vrh naše reprezentacije, ali pehar je pehar.
Konačno smo skinuli prokletstvo UEFA-inih natjecanja, prvi put dobili utakmicu na velikom natjecanju koje ona organizira nakon skupine i zato je slavlje bilo golemo, dostojno veličini pobjede nad jakom Nizozemskom na njezinom terenu.
Dugo se s tribina skandiralo igračima i članovima stožera, Zlatko Dalić naklonio se navijačima koji su ovacijama uzvikivali njegovo ime, ali sad treba sve ekspresno staviti u ladicu i spremiti se za finale. To je šansa koju Hrvatska ne smije propustiti, bila bi golema šteta kad je ovako moćna, s tako velikim brojem raspoloženih igrača i heroja. Dalića i dečke dijeli taj posljednji korak do veličanstvenih visina. Iako su već napravili strašne stvari. Vatreni i Oranje proslavili su briljantnom utakmicom Ligu nacija, to natjecanje nakon Rotterdama dobiva još jednu, najvišu sportsku dimenziju.
Andrej Kramarić igrao je izvrsno i zabio fenomenalno s bijele točke, Mario Pašalić dao krasan gol, Luka Modrić još jednom je predvodio ekipu i od UEFA-e proglašen igračem susreta, Hrvati su igrali šampionski iako je bilo lošijih reakcija u obrani koje su plaćene pogocima i nekim šansama, međutim Bruno Petković je stvoren za najveće utakmice. Nakon Brazila bacio nas je u delirij i protiv Nizozemske, zabio, izborio jedanaesterac, pa još jednom krasno pogodio, no taj gol su uzeli suci zbog ranije zaleđa.
Bruno zlatnih nogu, finale je tvoje, izađi na scenu i pokaži im kako ti to radiš... Ili će to suigrači riješiti na svoj način, ostane li izbornik pri ofenzivnoj postavci kojoj je dao prednost. Senatori Ivan Perišić i Domagoj Vida također su odvalili junački posao, pogotovo Perišić kao branič, šteta što nije i zabio jer imao je šanse.
Po prigodama i razvoju događaja Hrvatska nije imala sreće, ali kad sve dobro završi to postaje sasvim nebitno. Neke škole su naučene, ostalo je još zaključiti posao do kraja.