Od Pekinga 2008. do Pariza 2024. s iznimkom Rija 2016. hrvatski je taekwondo na svakim Igrama osvajao jednu do dvije medalje. To je ujedno - po mišljenju i stavu Tonija Tomasa, gurua ovog sporta u nas - i vrhunaravno mjerilo uspješnosti taekwondoa. Lijepe su i slavimo jasno europske i svjetske naslove i kolajne, ali one s pet krugova ipak imaju posebnu težinu. Daju osobit status taekwondou u hrvatskom sportu.
Prije Pariza smo naveli Tomasove riječi: “Ovdje možemo osvojiti sve tri medalje, a možda i niti jednu”.
S broncom Lene Stojković je pretpostavljamo cilj - onaj općeniti - ispunjen. Pariz 2024. je za hrvatski taekwondo uspješan. Je li tako, provjerili smo kod Tonija Tomasa, savjetnika u Hrvatskom taekwondo savezu, bivšeg izbornika, ali u biti alfe i omege ovog sporta u nas. Bez uvrede čelništvu u vidu predsjednika Anto Nobila.
- Taekwondo je jedan od dva, tri hrvatska sporta koji u kontinuitetu ostvaruju rezultate, osvajaju medalje. Ono što je još bitnije je da je pred nama iznimno svijetla budućnost jer imamo puno vrlo, vrlo kvalitetnih sportašica i sportaša - veli Toni Tomas s kojim smo razgovarali malo prije vaterpolskog finala.
- Jednostavno, nikad ne dopuštamo da nam rad u bilo kojoj kategoriji “šteka”. Jesmo li mogli više u Parizu? Jesmo, imali smo zapravo puno više nesreće prije Igara. Nama se nisu kvalificirali, uglavnom zbog ozljeda što sam već govorio, i Matea Jelić, pa Toni Kanaet, Doris Pole. Zato smo, s obzirom na našu kvalitetu mogli osvojiti možda i sve tri medalje, ali imamo jednu, vrijednu, veliku. Osobno mislim da možemo i trebamo puno više, ali mislim da trebamo biti zadovoljni i u kontekstu svega što radimo.
U još jednom kontekstu također. Medalje jesu hrvatske, pišu se pod Hrvatska dakako, ali one su ipak sve redom - Marjanove. Taekwondo kluba Marjan iz Splita. Tu nema spora.
- Moram se složiti s tim i jasno da neću proturječiti. Nedavno je bilo Europsko prvenstvo, pa smo na njemu osvojili pet zlata! Plus neke bronce. Onda svjetska prvenstva, olimpijske igre. Čudo, stvarno. Opet, mislim da možemo bolje i da ćemo u budućnosti i pružiti bolje.
Samo koja riječ o ovdašnjim rezultatima u Parizu. Lena Stojković je ispunila očekivanja s broncom, što je s Markom Golubićem i Ivanom Šapinom?
- Ivan je imao peh, malo je nedostajalo do finala, dok se ni sudac nije baš najbolje snašao. Možda ga je malo i oštetio. Nažalost, izostala je ta druga muška medalja. S njom bi sve bilo bitno drukčije, još bolje. Za prolivenim mlijekom nema plakanja. Marko je isto tako bio blizu, ali je imao nesreću što ga je Engleza Bradleyja Sindena dobio odmah na početku turnira, dok je još bio i svjež i neozlijeđen. Opet, Marko je tijesno izgubio, 2-1 u rundama. U sažetku bih rekao, tko god od naših došao na ovakva, velika natjecanja, nikad nismo turisti, već se borimo za medalje.
Ono što je posebno isticao naš sugovornik još prije Pariza jesu Igre u Los Angelesu 2028. za koje Toni Tomas veli da ćemo u Kaliforniji imati ne jednu, već više ne kandidata, nego favorita za zlato. Ovo troje koji su bili u Parizu su redom svi mladi, onda Jelić, Kanaet, Pole i velika, velika nada u dolasku, Nika Karabatić. Sada joj je 18, proriču joj da bi mogla možda srušiti sve rekorde...
- U Los Angelesu ćemo biti dva do tri puta jači nego u Parizu. Međutim, možda će vam biti intrigantno sljedeće. Nisam siguran da će sve ovo troje iz Pariza izboriti Los Angeles. Nisam siguran. Imajući u vidu kakva će žestoka konkurencija biti. Mislim, ako izbore, onda će biti kandidati za medalju u Los Angelesu, ali to i oni sami znaju - zaključio je iz Pariza, taekwondo “mag” Toni Tomas.
