U noći sa subote na nedjelju, dva dana uoči svog 32. rođendana, Filip Hrgović imao je priliku osigurati si najljepši mogući poklon - titulu (privremenog) svjetskog prvaka po verziji IBF. Samopouzdanje kojim je teškaš iz Sesveta odisao uoči okršaja s Danielom Duboisom, ali i njegove boksačke kvalitete te bogato iskustvo, sugeriralo je da bi u najvažnijem meču karijere, među konopcima rijadske Kingdom Arene, doista mogao zasjati.
Sve je bilo spremno za veliku proslavu, odnosno za praznik hrvatskog boksa. Domovina je ponovo, kao primjerice krajem studenog 1998. godine, kada je Željko Mavrović boksao za WBC titulu s Lennoxom Lewisom, bdjela i u sitnim satima navijala za El Animala, no umjesto veseljem, ponosom i razdraganošću na koncu smo se svi, prvenstveno sam Filip, gostili tugom, nevjericom i razočaranjem.
Bio je nadomak priključivanju samom vrhu, no negativni ishod vratio ga je nekoliko koraka unazad i srušio mu dionice
Najbolji hrvatski teškaš izgubio je tehničkim nokautom u osmoj rundi. Spotaknuo se, dakle, na ključnoj stepenici svog profesionalnog puta, propustio životnu priliku i na svojevrsnom ispitu boksačke zrelosti - upisao pad. Sukladno tome, postavlja se pitanje:
Što za Hrgovića slijedi u budućnosti?
Porazom od Duboisa (koji mu je ujedno i prvi u profesionalnoj karijeri) ostao je bez "interim" naslova, odnosno bez statusa obveznog IBF-ova izazivača, te je ispao iz svih kombinacija za napad na "prave" titule prvaka. Bio je nadomak priključivanju samom svjetskom teškaškom vrhu, no negativni ishod vratio ga je nekoliko koraka unazad i srušio njegove boksačke dionice.
Potvrđuje to i BoxRecova "heavyweight" ljestvica na kojoj Hrgović trenutno zauzima 18. poziciju (bio je osmi), dok će pad vjerojatno uslijediti i u redoslijedu četiriju glavnih federacija nakon što one budu ažurirane. Na Wembleyju će se 21. rujna protiv Anthonyja Joshue, prema svemu sudeći, boriti Dubois, a Zagrepčaninu preostaje čekati novi poziv za ulazak u ring.
Hrgovićev sljedeći protivnik mogao bi biti netko od teškaša koji se nalaze u donekle sličnoj poziciji kao on, odnosno netko tko je također izgubio u svom (pret)posljednjem meču, a još uvijek relativno dobro kotira. Među takvima bismo mogli izdvojiti Otta Wallina, Francka Sancheza, Arslanbeka Mahmudova, Kevina Lerenu ili Jarrella Millera, no, kao i uvijek u profi boksu, eventualno ugovaranje borbe s nekim od navedenih boksača ovisit će o interesu promotora i komercijalnom potencijalu, odnosno njihovoj volji za ulaganjem, a to je kod Hrgovića bio problem i ranije s obzirom na činjenicu da nema veliko tržište iza sebe i da financijski nije osobito isplativ.
Hrvatski teškaš bi morao povezati dvije, tri ili četiri pobjede da bi se ponovo približio gornjem domu
Nadalje, gubljenjem pozicije "mandatory challengera", Hrgovićev magnetizam za privlačenje zvučnijih imena značajno je oslabio budući da protivnicima koji su bolje pozicionirani od njega borba s njim više ne donosi mnogo. Mogao bi, međutim, biti privlačniji teškašima koji su slabije plasirani - ali vrlo kvalitetni - i pretendiraju na vrh (jedan od njih je i Bakhodir Jalolov) budući da je Zagrepčanin izvedbom protiv Duboisa izgubio i svoju dugogodišnju reputaciju "boogeymana" kraljevske divizije, pa će možda upravo u njemu vidjeti priliku za veliki ulov u nastavku građenja karijera svojih pulena. Kako god da bude, Hrgović bi morao povezati dvije, tri ili četiri pobjede da bi se ponovo približio gornjem domu.
Krajnja opcija je i umirovljenje, koje je Filip čak i sam najavio u slučaju poraza od Duboisa, no s obzirom na to da se nalazi u najboljim boksačkim godinama i da još uvijek može pružiti puno u ringu te si osigurati ako ne rezultatsku, onda egzistencijalnu zadovoljštinu, zasigurno neće objesiti rukavice o klin.