Prošla sezona bila joj je jedna od najtežih i najizazovnijih u bogatoj karijeri. Krenulo je nizbrdo i prije samog početka kad su se dvije ozljede zalijepile jedna za drugu, najprije ona stražnje lože, a potom i skočnog zgloba. Nije mogla trenirati kako treba, nikad kasnije nije krenula s natjecanjima i cijelo je vrijeme zapravo pokušavala uhvatiti priključak. I koliko god je uspjela podići formu do Svjetskog prvenstva u Budimpešti, jednostavno se taj zaostatak previše osjetio. Unatoč najboljim rezultatima sezone i u kvalifikacijama i u finalu, na kraju je ostala bez postolja, završila je na petom mjestu.
Ali, ako smo išta svih ovih godina naučili o najboljoj hrvatskoj atletičarki Sandri Elkasević, onda je to da je svaki slabiji rezultat ili izostanak medalje čini još odlučnijom, još motiviranijom, još gladnijom. Nema nimalo sumnje da se kraljica diska silno želi vratiti se tamo gdje pripada, u sam vrh, na pobjedničko postolje, a ova joj godina nudi prilike da u životopis upiše još dvije velike medalje.
Prva dolazi već do kraja ovog tjedna na Europskom prvenstvu u Rimu - u petak je čekaju kvalifikacije, a prođe li sve bez problema, dan kasnije ćemo je gledati u finalu, u borbi za sedmu uzastopnu kontinentalnu krunu! Zvuči doista nevjerojatno, jer nitko u povijesti nije u jednoj disciplini uspio osvojiti ni pet zlata, a Sandra, eto, ima priliku doći do sedmog u nizu.
Da neće biti lako, svjesna je i sama Sandra koja opreznije nego inače najavljuje veliko natjecanje. Priznat će da nije bila posve zadovoljna nastupima na mitinzima Dijamantne lige u Xiamenu i Eugeneu, na oba je zauzela četvrto mjesto sa 65,60, odnosno 64,69 metara, ali drugo mjesto u Oslu i hitac od 66,48 m prije tjedan dana dali su joj vjetar u leđa.
- Ova se sezona po svemu razlikuje od prijašnjih. Kako je pred nama EP u Rimu koje je dosta ranije nego uobičajeno, pa onda i Olimpijske igre u Parizu, imali smo drugačiji pristup samoj pripremi za nastupe. Raspored Dijamantne lige također nas nije mazio, imali smo dva mitinga na dva različita kontinenta i ta putovanja bila su najgori dio priprema. Morali smo i Xiamen i Eugene žrtvovati kako bismo zadržali formu upravo za ono što je glavni cilj sezone. Iako sam u Kinu išla u jako dobroj formi, to se nije potvrdilo rezultatom i moram priznati da mi je to malo poljuljalo samopouzdanje, no nisam imala puno vremena za žalovanje, nego smo prionuli poslu. Ono u Oslu je nekako moje malo realnije stanje i sada mislim da sam nakon tri odrađena mitinga spremna za nastup na svom sedmom Europskom prvenstvu - ističe dvostruka olimpijska pobjednica uoči početka bitke na rimskom Olimpicu.
Prošla zima dosta hladna
Ono što je pozitivno i jako važno, posebno u kontekstu lanjskih nevolja, jest da su pripreme za sezonu ovaj put prošle bez poteškoća sa zdravljem.
- Da kucnem ne jednom, nego više puta o drvo, zdrava sam i spremna za izazove koji me očekuju. Nakon prošle sezone i te dvije ozbiljne ozljede, zaista smo bili dosta pažljiviji kako se ne bi dogodila ista pogreška. Malo je ostalo traume od tih ozljeda što mi je otežavalo da se potpuno opustim, ali mislim da je i to sada iza mene.
Još su jednu promjenu napravili Sandra i njezin trener i suprug Edis Elkasević, najveći dio priprema ove su godine odlučili provesti u inozemstvu.
- Prošla zima je bila dosta hladna i morali smo ove godine nešto promijeniti, pa smo se odlučili za Portugal. Bilo je, što se tiče uvjeta, jako dobro. Doduše, jako je teško ne biti kod kuće više od dva i pol mjeseca, ali najvažnije je da smo tamo napravili ono što smo i planirali.
Kakav je osjećaj prije još jednog Europskog prvenstva i lova na sedmo zlato, jesu li uzbuđenje i motivacija jednaki kao i uoči prethodnih?
- Motivacija je uvijek na najvišoj razini iako ponekad ne ide sve točno onako kako ste planirali. Ali, nema odustajanja i nema popuštanja. Znamo što smo spremili i koliko smo dobri i želim si to opravdati i rezultatom. Svaki put se iznenadim kada mi prođe kroz glavu da sam 2010., prije 14 godina, prvi put postala europska prvakinja i da sam nakon svih tih godina i dalje jedna od najvećih favoritkinja.
Je li joj neko od dosadašnjih šest zlata posebno drago i upečatljivo?
- Iskreno, kako volim uvijek reći, sve medalje su mi kao majci djeca. Svaku volim jednako, svaka mi jednako znači i svaka ima svoju priču. A i sa svakom sam, kako sebi, tako i vama, čupala živce do samog kraja. Barcelona, Helsinki, Zürich, Amsterdam, Berlin i München, to su gradovi koji su ispunili moje snove.
Sandra na EP dolazi kao treća na ovogodišnjoj europskoj ljestvici, iza Njemice Marike Steinacker (67,31) i Portugalke Irine Rodrigues (66,60). Pažnju treba obratiti i na Nizozemku Jorinde van Klinken (ove sezone 64,88) koja je 2021. upisala hitac preko 70 metara, a na posljednja je dva svjetska prvenstva bila četvrta. Tu su još dvije kvalitetne Njemice, Claudine Vita (64,76) i Shanice Craft (64,75), ali ne i ona koja bi na papiru možda bila i najopasnija, Kristin Pudenz. Aktualna olimpijska doprvakinja ove je sezone bacala slabije od spomenutih sunarodnjakinja i Nijemci nisu imali milosti, ostavili su je bez karte za Rim. Kako Sandra gleda na konkurentice koje je čekaju na Olimpicu?
- Konkurencija je uvijek opasna kada nisi na svojoj razini, ha-ha. Cure su dobre, kao i prijašnjih godina. Svi se spremaju baš kao što se i ti spremaš, svi žele isto ono što i ti sam želiš. Budući da dolazim s trećim rezultatom na ovo EP, to će mi biti dodatni motiv i inspiracija za još bolji rezultat.
Koliko joj iskustvo, i u nastupima i u pobjeđivanju, jer nemojmo zaboraviti da iza sebe ima čak 13 velikih medalja, može biti prednost na jednom ovakvom natjecanju?
- Iskustvo je, kao i u svakom poslu, velika prednost, ali opet, kada toliko puta pobjeđujete kao ja, pa kada to na trenutak stane, to može biti i teret. I dan-danas svakom treningu i svakom danu pristupam stopostotno, dajem sve od sebe kao i uvijek, ali ponekad postoje neke stvari na koje se ne može utjecati. Ali opet, na kraju dana, znam da su moja najveća oružja inat, dobra volja i ponos koje imam kada obučem hrvatski dres. Drugačija je i psihička i fizička priprema i odgovornost predstavljati Lijepu Našu na jednoj od najvećih smotri.
Želim trajati dugo
Teško je i pobrojati sve različite rekorde koje je Sandra postavila u bogatoj karijeri. Između ostaloga rekorderka je i slavnog mitinga Golden Gala koji se održava upravo na rimskom Olimpicu. Motiviraju li je jednako i danas razna nova pomicanja granica ili podebljavanje rekorda koje već ima, poput mogućeg sedmog europskog zlata?
- Rekordi su uvijek bila moja žudnja. Svakim danom, svakim treningom, svakim natjecanjem želim rušiti ili popraviti ono što sam imala ja osobno ili ono što je netko drugi ostvario. Želim trajati dugo, znam da ću uvijek dati sve, čak i više od sebe i vjerujem u to da je rad jedini način na koji mogu ispuniti svoje želje. Tako da i sada pamtim, brojim, gledam sve brojke i sve rekorde i žudim ih učiniti svojima.