Za dva mjeseca navršit će se deset godina otkako je Martin Marković postao svjetski juniorski prvak u bacanju diska. Prelazak među “velike” dečke nije se pokazao jednostavnim, puno je bilo prepreka na Martinovom putu i nikad nije juniorske uspjehe ponovio u seniorskim vodama.
No, posljednjih je godina sazrio, pod vodstvom trenera Ante Pavkovića išao je korak po korak prema naprijed i doveo je osobni rekord do respektabilnih 65,69 metara, a pritom je nastupio i na posljednja tri velika natjecanja, dva svjetska i jednom europskom prvenstvu. Jasno je da nema namjeru popuštati gas ni ove godine, normu za skorašnje Europsko prvenstvo u Rimu već ima, a trenutno je i unutar kvote za plasman na Olimpijske igre u Parizu.
Izletjela mu dva diska
Istini za volju, imao je i ove godine određenih poteškoća zbog kojih je sezonu otvorio tek prošli vikend na Agramovom mitingu u Zagrebu na kojem je zauzeo drugo mjesto sa 60,82 m.
- Nisam se natjecao osam mjeseci, a to se osjeti. Kad se malo uhodam i uhvatim ritam natjecanja, bit će to super. Osjećam se odlično, zdrav sam, treninzi idu svojim tijekom i to je najvažnije - kaže 28-godišnji atletičar Dinamo-Zrinjevca.
Prošlih ga mjeseci nije bilo ni na Zimskom bacačkom prvenstvu Hrvatske, ni na Europskom bacačkom kupu na kojem je lani osvojio broncu.
- U veljači su mi na pripremama izletjela dva diska, pa smo zbog toga odgodili zimski dio sezone. Nismo htjeli riskirati s nastupima, a nije bilo ni potrebe jer ima sasvim dovoljno natjecanja do Pariza, a zasad i dobro kotiram na rang-listi. Bilo je bitnije to zaliječiti i skupiti još jakih treninga, što se još ne može osjetiti u ovom dijelu sezone, ali će se osjetiti u vrijeme Europskog prvenstva pa nadalje. Ovaj rezultat je i meni i treneru sasvim u redu, iako osjećamo da možemo 2-3 metra dalje, ali teško je to uhvatiti već na prvom natjecanju.
Koliko ga je ta ozljeda bacila unatrag na treninzima?
- Imali smo jedan plan koji smo morali mijenjati, ali ništa strašno, navikli smo već da se tako nešto može dogoditi. Ta zimska sezona je bila malo krvava jer mi oko Nove godine temperatura nekoliko dana nije padala ispod 38,5, što je također ostavilo traga. S obzirom na sve to, zadovoljan sam s ovih gotovo 61 m na otvaranju, a sad idemo dalje i rokat ćemo kad treba.
Kako do Pariza? Na posljednjoj je ljestvici, prije ažuriranja, bio na 29. mjestu među 32 koliko ih vodi na Olimpijske igre, ali štošta se još može promijeniti do 30. lipnja i bilo bi dobro skupiti još nekoliko kvalitetnih rezultata.
- Svi rezultati s kojima sam na rang-listi su od prošle godine i ima tu prostora za napredak. Već za vikend me čeka Kup i ekipno Prvenstvo Hrvatske na koje ću također doći iz ovakvih treninga, još ćemo jače nagaziti tijekom tjedna, ali vjerujem da će biti bolje jer je drugačiji krug i poznato bacalište u Karlovcu. Odmah poslije toga idem u Eisenstadt, to je dobar miting s kvalitetnim bacačima i tome se jako veselim. Nakon toga ide Balkanijada, pa Europsko prvenstvo, sve su to natjecanja koja nose puno bodova i dobrim nastupima se može popraviti renking. Osjećam u sebi da se kuha veliki rezultat, tako da se ne bojim što sam trenutno tu gdje jesam jer nakon samo dva natjecanja mogu biti deset mjesta više.
Kakve su mu ambicije na Europskom prvenstvu koje počinje za tri tjedna u Rimu? Na SP-u u Eugeneu i EP-u u Münchenu 2022., kao i na lanjskom SP-u u Budimpešti zapeo je u kvalifikacijama. Može li to iskustvo iskoristiti da u Vječnom gradu, na slavnom Olimpicu, preskoči i tu prepreku?
- U Rimu se treba baciti na glavu odmah u kvalifikacijama, ići iz sve snage. Isti su dan i kvalifikacije i finale i želim tamo baciti devet hitaca. Bilo mi je dosta tri puta tri na prethodnim natjecanjima, sada idem po devet u jednom danu, to je plan.
Prošla mu je sezona bila najbolja u seniorskoj karijeri, može li ova biti još bolja?
- Nastavio sam graditi na tome i mislim da je glava sada spremna prihvatiti da se može baciti još veći rezultat od 65,69.
Doći će i Ramona na red
U muškom disku se događaju nevjerojatne stvari u posljednje vrijeme...
- Da, disk je podivljao. Evo, i na Agramovom mitingu je dečko iz BiH (Voislav Grubiša, op. a.) popravio osobni rekord za više od četiri metra, pa zašto ne bih i ja?
U tom “divljanju” diskaša najdalje je otišao Litavac Mykolas Alekna koji je prošli mjesec u gradiću Ramoni u Oklahomi, na vrlo jakom vjetru bacio senzacionalnih 74,35 metara i srušio u tom trenutku najstariji svjetski rekord u muškoj atletici koji je trajao od 1986. i Jürgena Schulta.
- To je bacalište koje je dobro poznato svim diskašima, ali i na takvom vjetru i u takvim uvjetima trebaš biti jako, jako spreman da bi srušio svjetski rekord. Sve je to legitimno, uostalom svi svjetski rekordi su bili i bit će bačeni na vjetru jer baciti disk 75 metara bez vjetra nije realno. Nismo topovi, samo smo ljudi.
Kad ćemo Martina vidjeti u vjetrovitoj Ramoni?
- Polako, polako... Imali smo u planu ići ove godine, ali na žalost, ozljeda nam je to poremetila. Svi smo htjeli isto, cijeli svijet, svi znamo za to bacalište, ali na žalost, ovaj put nisam mogao otići. Međutim, doći ću i ja na red...