Atletski svijet ovaj tjedan obilježava 60. godišnjicu velikog pothvata istinske legende ovog sporta. Na Olimpijskim igrama u Tokiju, održanima u listopadu 1964. godine, čudesni etiopski trkač Abebe Bikila postao je prvi čovjek u povijesti koji je obranio olimpijsko zlato u maratonu, što je doseg koji su kasnije ponovili Nijemac Waldemar Cierpinski i u novije vrijeme Kenijac Eliud Kipchoge. No, veličina i važnost Bikilina pothvata ne leži samo u obrani olimpijskog naslova u najtežoj atletskoj disciplini, već i u njegovom kompletnom sportskom i životnom putu, kao i u onome što je prethodilo samim tokijskim Igrama.
Naime, samo 40 dana prije olimpijskog maratona, Bikila je bio podvrgnut hitnoj operaciji uklanjanja slijepog crijeva. Unatoč tome što je imao samo nekoliko tjedana da se oporavi od zahvata i vrati u formu, veliki Etiopljanin je 21. listopada prvi utrčao na stadion u glavnom japanskom gradu i u sprintu odradio završnicu. Iako se u to vrijeme nisu vodili službeni svjetski rekordi u ovoj disciplini, Bikila je istrčao tada najbolji rezultat u povijesti - 2;12:11.2. Malo je tko očekivao da će se nakon operacije moći boriti za zlato, a kamoli istrčati takav rezultat, ali Bikila je uistinu bio poseban atletičar i do danas ostao jedna od najvećih ikona kraljice sportova.
Kultni status stekao je još četiri godine ranije kada je na Olimpijskim igrama u Rimu kreirao zapanjujući podvig i došao do pobjede trčeći - bosonog. Kasnije je objasnio da je tako odlučio jer su mu tenisice bile istrošene i bojao se da bi novi par mogao izazvati žuljeve. Trčeći bosih nogu po rimskoj kaldrmi srušio je tadašnji neslužbeni svjetski rekord (2;15:16.2) te postao prvi crni Afrikanac s olimpijskim zlatom.
- Obično se prvaci polako penju na ljestvici i kada dođu do vrha, poznati su ljudima. Ali Bikila je bio potpuno nepoznat - rekao je Tim Judah, autor knjige o etiopskom trkaču.
Bikila je u domovini dočekan kao nacionalni heroj, tisuće ljudi su ga htjele pozdraviti. Car Haile Selassie dodijelio mu je najviše državno priznanje, promaknuo ga u vojnoj hijerarhiji, te mu poklonio kuću i novu Volkswagen Bubu. Istu onu koja će ga nekoliko godina kasnije odvesti u tragediju.
Simbol nade za Afriku
- Bilo je to razdoblje dekolonizacije i dolaska Afrike na svjetsku pozornicu. U tom smislu, Bikila je bio simbol nade - dodao je Judah.
Kao i mnogi drugi veliki afrički trkači kojima je otvorio put, Bikila je odrastao u siromaštvu, kao sin pastira. Nakon što se kao mladić preselio u glavni grad Adis Abebu, pridružio se nacionalnoj Carskoj gardi gdje je dobio prestižnu ulogu zaštite cara Hailea Selassieja. Tu je njegov sportski talent uočio švedski trener Onni Niskanen kojeg je etiopska vlada zaposlila da obučava vojnike.
- Prije 1959. jedva da sam znao tko je taj Abebe Bikila. Bio je tek treći na nacionalnim kvalifikacijama za Olimpijske igre u Rimu, a tada je već imao 27 godina. U početku smo imali dosta problema. Nije dobro držao glavu, ruke su mu letjele na sve strane, ravnoteža mu je bila loša. Morao sam vikati na njega kako bi me poslušao. Ali predanost i snaga volje tog čovjeka... Nikad nisam vidio nikoga sličnog njemu - ispričao je svojedobno Niskanen za američki Sports Illustrated.
Bikilino naslijeđe zacementirano je na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. Ovaj put je trčao u tenisicama, jer kako je sam kasnije objasnio - poslije rimskog je iskustva naučio preferirati obuću. Kako je u to doba pisao New York Times, na ulicama Tokija bilo je 1,2 milijuna navijača, a na stadionu je Bikilin trijumf ovacijama dočekalo 75.000 gledatelja.
Olimpijski maraton krenuo je u ludom tempu. Australac Ron Clarke, svjetski rekorder na 10.000 metara, potegnuo je prvih pet kilometara za, u ono vrijeme, iznimno brzih 15:06. Bikila, sada iskusniji i staloženiji, čekao je svoj trenutak. Pustio je Clarkea i ostale da se umore, a onda je prije polovice utrke zasjeo na vrh i više ga nije ispuštao. Slavio je na kraju s više od četiri minute prednosti pred Britancem Basilom Heatleyjem i Japancem Kokichijem Tsuburayom, a u cilju nije pokazivao ni najmanje znakove umora.
Ne moram znati imena i lica
Na konferenciji za novinare koja je prevođena s amharskog na francuski, pa s francuskog na japanski, pa s japanskog na engleski, Bikila je mrtav-hladan izjavio kako je u istom tempu mogao nastaviti trčati još barem deset kilometara.
“Gledanje Abebea Bikile tijekom utrke bilo je gotovo mistično iskustvo. Kako čovjek može prevaliti 42 kilometra i naizgled ostati svjež i pribran kao kad je krenuo?”, u čudu se pitano novinar britanskog Athletics Weeklyja.
Trener Niskanen u to doba više nije bio iznenađen izvedbama svog učenika.
- On uopće ne zna protiv koga se natječe. Clarke, Heatley, Edelen? Oni su za njega samo imena - rekao je Niskanen, a Bikila je potvrdio:
- Ne bojim se nikoga. Ne moram znati imena i lica onih koje ću pobijediti.
Na žalost, Bikilina velika priča imala je tragičan epilog. U ožujku 1969. godine za upravljačem svoje Bube doživio je tešku prometnu nesreću nakon koje je ostao paraliziran od vrata nadolje. Prebačen je na liječenje u specijalizirani odjel za ozljede kralježnice u bolnici Stoke Mandeville u Engleskoj, ali morao je prihvatiti da više nikada neće hodati. Sa svojom se sudbinom nosio iznimno spokojno, bez samosažaljenja.
- Sudbina mi je zapisala da ću u jednom trenutku biti slavni sportaš, a u drugom ovakav kakvog me vidite sada. To je Božja volja.
Preminuo s tek 41 godinom
Njegova snaga karaktera ostala je nepokolebljiva, a uporan kakav je uvijek bio uspio je vratiti kontrolu nad rukama, pa se okrenuo drugim sportovima, ističući se u streličarstvu i stolnom tenisu. U ta je dva sporta 1970. nastupio na Stoke Mandeville igrama u Londonu, ranoj preteči Paraolimpijskih igara. Sljedeće je, pak, godine u Norveškoj pobijedio u vožnji saonica za osobe s invaliditetom.
Posljedice prometne nesreće ipak su se, na žalost, pokazale preteškima i Bikila je preminuo 25. listopada 1973. od nastalih komplikacija. Imao je samo 41 godinu.
No, unatoč ranoj smrti, ostavio je iza sebe ogromno nasljeđe. Stadion u Adis Abebi nosi njegovo ime, jednako kao i brojne škole, nagrade i mnoge druge stvari. Nema sumnje da je upravo on nadahnuo brojne nove generacije afričkih dugoprugaša koji su dominirali ili još uvijek dominiraju kraljicom sportova, a potvrđuju to i riječi još jednog etiopskog sportskog velikana Hailea Gebrselassieja:
- Mi afrički trkači smo rezultat Abebea Bikile. Zbog Bikile sam postao sportaš svjetske klase.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....