Kakav ludi dan u Chatorouxu. Petar Gorša i Miran Maričić izborili su finale gađanja zračnom puškom na Olimpijskim igrama. Oni su u gradiću u kojem je nacionalni Olimpijski centar, 300 kilometara udaljenom od Pariza, bili sjajni u kvalifikacijama. Maričić na kraju četvrti, Gorša osmi, posljednji “iznad crte”.
I drugi puta ćemo imati predstavnika - ovaj put predstavnike - u olimpijskom finalu zračnom puškom. Petar Gorša je to ostvario u Pekingu, gdje se na kraju plasirao na sedmo mjesto, dok ima i finale trostava i peto mjesto iz Tokija, tako da će mu ovo biti treće olimpijsko finale, što je doista pothvat. U zračnoj pušci imamo i medalju Snježane Pejčić iz Pekinga, broncu. Miranu Maričiću bit će ovo prvo olimpijsko finale. I još nešto, jako zanimljivo, jako bitno, jedino će Hrvatska u olimpijskom finalu imati dva predstavnika. Niti jedna velesila koje ulažu nemjerljivo više. E, to je ono što ovaj uspjeh čini posebnim.
Nakupilo se iskustva
Malo se tko nadao da će im takav pothvat uspjeti, makar je streljaštvo varljiv sport u kojem presuđuju mnogi najsitniji detalji. Gorša je doslovno u posljednji trenutak izborio olimpijsku vizu, i to zato što su jednu morali vratiti Francuzi, Maričić je to uspio dva mjeseca prije nastupa u Chatorouxu, isto na mala vrata, na natjecanju na kojem je bio plasiran na 11. mjesto, ali dovoljno da se probije do OI.
Imali su puno razloga za dobro raspoloženje u nedjelju i kako god da priča završi, ta dva Bjelovarca zaslužili su kapu do poda. Ustvari, da se mi ne lažemo, oni su naše streljaštvo, ako iz te priče izdvojimo trapaše.
Petar Gorša nakon svog treće izborenog olimpijskog finala zvučao je jako zadovoljno...
- Nešto se iskustva i nakupilo svih ovih godina. Bio je težak put do nastupa na OI, nije bilo posebnog vremena kao nekada prije na nekim Igrama za pripremu, ali sve to iskustvo mi je jako pomoglo. I jako sam sretan da sam ostvario ovakav rezultat. Nije mala stvar biti u olimpijskom finalu, meni je uspjelo treći put.
Iskreno, puno je ovdje mlađih strijelaca, oni dominiraju danas, ali ta mladost nekad i nije adut koji će presuditi. Puno je toga u igri i velika očekivanja i pritisak, nekako sam sve to uspio dovesti u normalu i mogu reći da je izgledalo super. Prošao sam za 0,2 kruga od prvog “ispod crte”, Norvežanina Hegga, onda se vratiš na sve te kvalifikacije pa se sjetiš koliko si puta za 0,1 krug fulao kvotu. No, eto, nekad se sve vrati. Ali sa srećom treba oprezno.
Kako god da priča završi, ta dva Bjelovarca zaslužili su kapu do poda
Je li ostalo municije i za sutrašnje finale?
- Ma, je, i to dosta. Ovo daje silnu energiju i mislim da će se to osjetiti i vjerujem u najbolji ishod. Rekao sam, ako uspijem do medalje, rasplakat ću se pa kud puklo da puklo. Mislim da će nakon tog finala sve izaći iz mene. Ne osjećam pritisak godina, makar sam realan čovjek i sve dok se osjećam dobro nije nemoguće da stignem i do Los Angelesa za četiri godine. Ovakvi rezultati ti daju nešto posebno, neku snagu. Nisam još umoran, makar da ne lažem, među mlađima je sve teže.
I sad malo opuštanje prije finala.
- Evo baš dobivam Mirana u stolnom tenisu, mislim da je 20:1, ali u biljaru “muti”, mijenja pravila i ne stojim baš najbolje - zaključit će Petar Gorša.
Nastavio je Miran Maričić koji je bio briljantan i dugo vodeći u kvalifikacijama, da bi na kraju završio na četvrtom mjestu.
- Bilo je sjajno, moje druge Igre, moje prvo finale. Prve četiri serije su bile “strava”, na razini svjetskog rekorda, mislim da je 10,6 bio prosjek. U petoj seriji sam malo pao, ali sam izdržao sve i jako sam sretan. Konkurencija je bila vrhunska, Kinez koji je došao kao glavni favorit je dominirao, ali me kao i sve druge iznenadio Argentinac koji je ustvari i najveće iznenađenje kvalifikacija. Mnogi sjajni strijelci nisu uspjeli, ni Mađari Peni i Pekler, ni Norvežanin Hegg, ni Slovak Jani, ni Čeh Privratsky, ni Ukrajinac Kuliš koji ima srebro iz Rija, ni Poljak Bartnik, ni Srbin Kovačević... To su sve ljudi koji su osvajali svjetske kupove, razne naslove.
Skup najboljih na svijetu
Što je bilo s tom petom serijom?
- Malo mi je ruka zadrhtala, počelo je znojenje, vjerojatno od uzbuđenja što sam blizu tako velike prilike. Prije toga serije su bile 105,4, 105,7, 106,1, 106,6, 104,8 i ta posljednja 102,7, ali zaliha sa starta je pomogla. Indijac Singh je puknuo 106,0, Gustafian iz Indonezije 106,6 u posljednjoj seriji, ali se nisu uspjeli uvrstiti u finale.
I sad finale...
- Da, sve ispočetka, dok smo mi raspoloženi i u dobroj formi i vjerujemo u najbolje, makar je već ulazak u olimpijsko finale velika stvar. Ovo je jače od svih svjetskih kupova i sličnih prvenstava, ovo je skup najboljih u ovom trenutku u svijetu.
A mi imamo dvojicu. Blago nama!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....