Kobra je naletjela na Mungosa. Ili je pak Cristian Javier Pinales imao odgovarajući protuotrov za našu Kobru iz Broda. U biti, ovo drugo je definitivno istina i ispravno.
Gabrijel Veočić je nažalost izgubio četvrtfinalnu borbu poluteške kategorije (do 80 kg) od suparnika iz Dominikanske Republike. Čisto, glatko, bez ikakvih "repova" ili razglabanja o sucima. Jednoglasna odluka sudaca, 5-0. Sva petorica - Francuska, Maroko, Argentina, Indija i Iran - presudili su sve tri runde u Pinalesovu korist. Iskreno, da je i ovaj novinar bio odlučivao, ma koliko voljeli i cijenili našeg prvaka, u ringu smo vidjeli boljeg borca. I točka.
- Teška borba, ne fizički koliko u pogledu taktike - nakon izlaska iz ringa će Gabrijel.
- Morali smo naime mijenjati taktiku tijekom borbe, nakon prve runde. Nismo bili zadovoljni prvom rundom, u drugoj i trećoj smo bili blizu pobjede. Barem u drugoj rundi. Morali smo ići naprijed. Probao sam nešto "na daljinu" u prvoj rundi, ali nije išlo. Njegova brza prednja ruka nas je iznenadila, i u tijelo i u glavu. Pokušao sam ga onda malo trznuti, izbaciti iz ravnoteže što smo malo i uspjeli, ali izgleda ne toliko dobro da bi bilo za pobjedu.
Kako ste odabrali taktiku s kojom te počeli borbu?
- Gledali smo par njegovih mečeva na YouTubeu i mislili smo da je taktika za prvu rundu bila odlična jer je on inače loš napadač, pa da mi njega navlačimo, odnosno da ga ja navlačim na sebe. Dopustio sam malu prednost na sredini ringa, dok sam ga trebao pustiti bliže sebi. No, on se kretao tako da nismo mogli tu taktiku završiti - veli Veočić.
Drugim riječima, Pinales se bolje pripremio za Veočića nego obratno.
- Pa, tako izgleda - iskreno će Kobra iz Broda.
Ono što je bilo vidljivo, Pinales je bio brži, puno brži. Posebno u eskivaži. Do njega se pak bilo teško i probiti poradi dugačkog raspona ruku Gabrijelov trener i otac Pero Veočić je spomenuo nakon borbe kako nisu baš imali odgovarajuću pomoć Hrvatskog boksačkog saveza jer su cijele pripreme i pronalaženje sparing partnera odradili sami, dok su partneri bili domaći. Luka Plantić recimo koji je eksplozivan, dinamičan borac, ali drukčiji sasvim stil.
Pero Veočić, Gabrijelov otac i trener nakon borbe će malo tišim glasom:
- Bila je loša taktika, ali vidi se i da nam dosta nedostaje kvalitetnog sparinga. Mi smo sparirali najviše s Lukom Plantićem koji je istina "fajter", ali on stoji jako blizu boksaču. Fali nam to, kvalitetan sparing s jakim boksačima i izvan Hrvatske. Trebao se i Hrvatski boksački savez malo bolje i kvalitetnije pripremiti za Olimpijske igre. Da imamo malo bolje sparing partnere, onda bismo vjerojatno i pobijedili ovog Dominikanca. Probali smo u ovoj borbi sve. Promijenili smo i gard, išli na distancu, odstojanje i poluodstojanje, ali nismo pronašli formulu za pobjedu.
Želite reći da bi trebao malo veći angažman Saveza?
- Pa da, malo veći. Druge države dovode sparing partnere u Hrvatsku ili Italiju i sebi organiziraju. Ovdje je bio i kamp u Francuskoj, gdje je bilo 10-15 država, tu su bili dva, tri tjedna, sparirali. Mi nismo dobili niti poziv za takvo što iz Pariza. Sami smo se pripremali u Splitu i u Brodu, sad se vidi da to nije baš najbolje ispalo - rekao je Pero Veočić.
Vraćamo se Gabrijelu. Vaš trener nam je spominjao da će te morati puno raditi na nogama, no Pinales je bio još brži.
- Iznenadio nas je zato jer je viši od mene, mislili smo da će biti tromiji od mene, ali to nije bilo tako. Zato smo mijenjali taktiku, na drugu taktiku nismo bili spremni. Probali smo to u drugoj i trećoj rundi, ali nije to bilo to. Koštala nas je malo ta nerazrađena taktika.
Je li vam nedostajao jači sparing partner?
- Ne možda jači, ali je nedostajala tehnika iz drugih dijelova svijeta. Europske boksače, europski stil poznajem, ali ovo drugo... Pomoglo mi je ono kada sam bio na Kubi, ali nije to dovoljno da bih pobijedio u ovom meču.
Posljednji put prije Pariza, u boksu smo imali borbu za medalju, za ulazak u polufinale u Rio de Janeiru, prije osam godina. Nije to bila samo borba, već i pobjeda, time i osigurana medalja. Filip Hrgović je bio taj. Na koncu je osvojena bronca, kategorija je bila superteška ili iznad 91 kg. U Parizu smo imali novog Hrvata u "boju za kolajnu", kategorija poluteška (do 80), naš dečko u ringu - super. Mislimo, takav je borac ili boksač, ali za one koji ga nisu upoznali, vjerujte na riječ, takav je i kao osoba. Fino odgojen, kulturan, staložen, tih, ne nameće se i ne razmeće, što nije baš tipično u svijetu ovog sporta.
Generalno gledano, ostaje jasno mala žal jer da je netko prije Igara ponudio opciju da suparnik Veočiću u četvrtfinalu dolazi iz Dominikanske Republike, ne primjerice jedan Kubanac Lopez Cardona, svjetski prvak i dvostruki olimpijski pobjednik ili Brazilac Wanderley de Souza Pereira, svjetski doprvak prošle godine ili Ukrajinac Oleksandr Kižnjak koji je nanio posljednji poraz Veočiću u finalu Europskih igara u Krakowu prošle godine, prihvatili bi je. Da ne govorimo da mu se zapravo čak otvarao put do finala, ali... Glupo je sada pričati da se Veočiću išta "otvaralo" jer u ringu je bilo kristalno čisto vidljivo da mu je Pinales put zatvorio.
- Da, žao mi je u smislu tom što sam mislio i bila je prilika za olimpijsku medalju. Makar, mislim da je četvrtfinale Igara dobar rezultat i za svijet, kamoli za Hrvatsku. I jasno, mlad sam, imam 23 godine, znam što trebam raditi, ima, ispred sebe još četiri, pet godina ovakvog olimpijskog boksa - zaključio je Gabrijel Veočić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....