Ivan Jurić jučer je kasno popodne s predsjednikom Bilićem i sportskim direktorom Kalinićem dogovorio sve detalje svog dolaska u Hajduk. Međutim, Jurić još uvijek nije trener Hajduka. Još uvijek se - vjerovali ili ne - čeka blagoslov Nadzornog odbora.
Jučer je kompletna nogometna javnost s ushićenjem pozdravila Jurićev povratak u Hajduk. Jurić je godinama iznimno cijenjeni trener u Serie A. Jurić je nedavno odbio ponudu iz Saudijske Arabije teško oko šest milijuna eura godišnje. Odbio je i nekoliko ponuda iz Italije i Francuske. Jurića novac ne zanima, zanima ga da radi negdje gdje je ispunjen i gdje može napraviti iskorak, boriti se za trofej. Torino je napustio samo zato što se nije želio zadovoljiti borbom za osmo mjesto u Serie A.
I takav trener izvan svih rezona odlučio je doći na Poljud, jer treneri s takvim ponudama ne dolaze u Hajduk ili u HNL. Jurić je došao najviše zbog emocije koju ima prema Hajduku, a vjerojatno se nakon godina i godina boravka u inozemstvu malo zaželio domaće atmosfere. I umjesto da je Nadzorni odbor odmah sinoć održao telefonsku sjednicu koja je trebala trajati najduže pet minuta i odmah amenovati Jurićev dolazak na Poljud, kako se slučajno ne bi predomislio - oni još šute. Ispada kao da trebaju ozbiljnu raspravu o tome treba li Jurić doći na Poljud ili ne. Što bi bilo na rubu pameti...
Novac koji će Hajduk dati za Jurićev ugovor daleko je ispod njegove tržišne cijene. Naravno, s njim dolazi i njegov stožer pa će ukupni izdatak za sve njih biti dosta velik, ali apsolutno podnošljiv za klub koji troši 36 milijuna godišnje. Jurićeva cijena ne može biti razlog zbog kojeg se Nadzorni odbor još nije oglasio. Ustvari, ne postoji razlog zbog kojeg Nadzorni odbor već nije službeno prihvatio Jurića za trenera.
Koja bi - napokon - bila alternativa za Ivana Jurića? Trener iz Poljske ili Turske, za koje ni ljudi iz nogometa praktički nisu čuli? Oni su od Jurića kvalitetom, iskustvom, a poglavito poznavanjem Hajduka i hrvatskog nogometa udaljeni kilometrima...