Za SN komentira Ivan Leko:
Kada momčad igra tako velike utakmice - a nas čeka još jedan spektakl koji ne može biti veći nešto što jest - jako je važno imati mir, relativizirati utakmicu, ispucati što je moguće manje energije i emocija u njezinoj pripremi. Nije to lako, jer iza nas je ludilo od utakmice koju smo imali protiv Brazila, euforija u Hrvatskoj, divljenje kompletnog svijeta... Pa kad na to dodate činjenicu da igramo polufinale, da će s druge strane biti Messi i Argentina, da će opet cijeli svijet gledati taj spektakl, moraš biti nevjerojatno mentalno jak da bi maksimalno smanjio tu potrošnju uoči utakmice. Na sreću, mi to možemo, dokazano možemo.
Argentina je realno ta koja je psihološki u težem trenutku nego što smo mi. Znamo da Messi i društvo uvijek žive pod nemogućim pritiskom, jer 40 milijuna Argentinaca priznaje samo zlato. Ili si najbolji ili si - gubitnik. Takav stav donosi nemogući pritisak na igrače te mora uzeti svoj danak uoči svake utakmice. Ima još nešto. Argentinci kad čuju Hrvatska automatski razmišljaju o - finalu. Zaboravite to što smo mi srebrni, što smo ih pobijedili 3:0 na prošlom SP-u. Oni će opet pet puta prije izabrati Hrvatsku, a ne Brazil. Zato ih treba pustiti neka oni žive pod tim pritiskom, neka njih te lude emocije nagrizaju kako se utakmica približava. Neka oni igraju taj psihološki meč prije nego što dođe utorak i 20 sati. Takve "utakmice" mogu im samo odmoći.
Mi o Argentini znamo sve. Poznajemo u dušu njihovu igru, njihovu prgavost, ali i veliku želju za pobjedom. Takve reprezentacije moraš cijeniti i respektirati, jer malo tko na takav način živi za nogomet i za pobjedu. Njima je ta prgavost za kojom potežu tijekom igre dodatni plus u očima navijača, jer oni su narod koji voli pokazati prgavost, pokazati da nema tog što nisu spremni napraviti kako bi pobijedili. I zato će njihovi navijači pozdraviti svaku "tučnjavu" u koju će uletjeti njihovi igrači. Zato će Messija nakon što se nesportski ponese prema Van Gaalu ili nizozemskim igračima još više voljeti i cijeniti. Jer je pokazao da nije drugačiji od njih, što su mu godinama zamjerali, nego da su svi na istoj misiji.
Nogometno su Argentinci jako dobri, čak i odlični. Međutim, realno su slabiji od Brazila i to je sasvim vidljivo. Imaju Messija - koji im je sve kada je napad u pitanju - ali i evidentni manjak klasnih igrača kad pričamo o ovakvoj razini utakmice. S druge strane, prije onog šoka protiv Saudijske Arabije nanizali su 35 utakmica bez poraza. Nakon Arabije ponovno nižu pobjede. Sve to ne može biti slučajno, nego samo potvrda karaktera i zajedništva momčadi. Po tom su slični nama, samo što smo mi na terenu daleko mirniji, a samim time i samopouzdaniji. Jer, nitko ne voli s druge strane vidjeti suparnika koji je tako miran, a tako odlučan.
A mi smo tako mirni, jer znamo što možemo. Modrić i ostali "senatori" čvrsto vode strategiju koju je postavio izbornik Zlatko Dalić, a mlađi igrači ih slijede punim plućima. Nema na terenu igrača koji nije spreman pratiti standarde pristupa koji je postavljen ispred njih.
Nismo najljepši kad pričamo o igri koja je prikazana u Kataru, ima ih koji ne bi kupili kartu za neke naše utakmice, ali oni koji sjedaju na tribine znaju što će od Hrvatske uvijek dobiti. Bitku do zadnje kapi krvi i pobjednički duh u kojem ne postoji ni milimetar prostora za bilo kakvu sumnju.
Jasno je da Zlatko Dalić točno zna što može očekivati i dobiti od utakmice. Pokazao je svjetsku klasu prepoznavanja onoga što slijedi. Zna Dalić da i ti Argentinci imaju fenomenalan mentalitet i čvrstinu, obranu u kojoj protivnik teško dolazi do šansi, te ideju da u svakom duelu idu do kraja, "do mesa", što se u nogometnom žargonu reklo. Zna da imaju i taj "faktor Messi", čekaju koliko treba vjeruju da će se on ukazati u nekom trenutku i riješiti utakmicu. Nema tu previše nogometa, agresivnost, trka, duel i - Messi.
I ja sam jedan od onih koji su cijeli život zaljubljeni u Messija, koji je najbolji igrač kojeg sam ikad gledao. Međutim, nije on više onaj od prije sedam, osam, da ne kažem 10 ili 13 godina. I dalje je sjajan, ali ne može više primiti loptu na centru, proći petoricu i zabiti. Prije sedam godina imao bi 10 ili 15 akcija nakon kojih je mogao pasti gol. Sada takvih bude tri, četiri ili najviše pet. S tim da mora primiti loptu blizu kaznenog prostora da bi pokazao genijalnost. Zato dobro znamo što nam je činiti kad je Messi u pitanju.
Igrat ćemo - vjerujem - slično kao s Brazilom. Nije trenutak za eksperimente, bilo kakva promjena možda bi narušila harmoniju momčadi, a doista nema potrebe nešto mijenjati, jer mi imamo sve. Imamo igru, fenomenalnu momčadsku obranu, te vjerujemo u svoj način igre. I ono nam stalno donosi rezultat. Tko će igrati centarfora ili desno krilo, nije tako presudno, svaki će nas svoj način dati svoje.
Rekao bih da će i Argentina igrati na svoj način, a Hrvatska neka ostane vjerna sebi - pa neka pobijedi bolji. Mi smo ovo što imamo stvarali godinama. To je ta povijesna i pobjednička generacija, pojačana u Kataru nekim mladićima, ali standardi su postavljeni već dugo godina. I rekao bih da kako godine idu samo rastemo i rastemo.
Ima li Argentina moć to zaustaviti? Osobno sam uvjeren da nema, da će Dalić, Modrić i ekipa ovaj put otići do kraja...