Rebić i još trojica imaju problem, Vrsaljko nije pravi, a novi Vatreni ima moć i sve je bliže prvih 11!

1. Je li Dalić našao pravu strategiju igre?

Hrvatska je u Bruxellesu igrala u formaciji 4-3-3 i to će, točnije 4-1-4-1 što je minijaturna razlika, biti model s kojim će se predstaviti protiv Engleske, a kasnije u turniru možda koristiti još jednu podvarijantu istog sustava 4-2-3-1. Nakon traženja i pokušavanja s rombom, izbornik se vratio “staroj ljubavi“. Strategija igre je ista kao u Rusiji, ali unutar nje Dalić i Vatreni moraju dogovoriti kako biti napadački opasniji. Kad bi sad pokušao s nečim što nikad nije igrao, bio bi to rizičan eksperiment. Primjerice, da se opredijeli za 3-5-2 ili neku inačicu igre s trojicom stopera poput Belgijanaca.

2. Koliko je momčad spremna fizički i psihički?

Fizička sprema ozbiljan je problem hrvatske reprezentacije. Nekoliko igrača nije na sto posto, a kod Dalića izvrsno kotiraju. Evidentno je da Rebić, Barišić, Vrsaljko i Petković nisu spremni koliko bi morali biti. Pristup je bio dobar, želja je tu, ali ako nemaš snage - ne možeš ništa. Vatreni sad dijelom podsjećaju na našu ekipu sa SP-a 2006. godine, koju je Ivica Osim u studiju HTV-a prokomentirao: “Tko ne može da trči, ne može ni igrati”. Sreća je što postoji pet zamjena, pa Dalić ima opciju pojedine igrače koristiti u dijelovima utakmica.

3. U što se možemo uzdati, čega se trebamo bojati?

Možemo se uzdati u nekoliko vrsnih igrača kao što su prije svih Modrić, Brozović, Perišić i Livaković, da je vezni red u stanju parirati svakome ili gotovo svakome, pogotovo ako cijela ekipa igra, te da imamo na klupi igrače koji su kadri donijeti impuls u drugom poluvremenu. Pribojavamo se nesigurnosti u obrani i kod prekida, gubitka koncentracije što nas često košta, jalovosti napada i problema s energijom kod nekih igrača.

4. Može li se Hrvatska nositi protiv najjačih suparnika ili samo braniti i čekati svoju šansu?

Kad u nekoliko mjeseci u pet utakmica zaredom izgubiš od rivala koji su u TOP 10, a Vatreni su nakon dva pada od Francuske i Portugala poraženi i od Belgije, mora se priznati realnost. Hrvatska se ne može ravnopravno nositi s najboljim reprezentacijama, kad se sučeljava s takvima morat će odigrati na maksimumu angažmana i defenzivne pozornosti, u čvrstom bloku i imati sreće. Svakako bi trebala kreirati više ofenzivnih akcija i napraviti pokoju šansu, a onda je mora i iskoristiti. Dojam je da ova Hrvatska može neku od vodećih reprezentacija dobiti u jednoj od pet utakmica, iako ovog časa statistika ne nudi ni to jer Vatreni su slavili u jednoj od deset zadnjih s ekipama iz top 10. Kolike su šanse da ta bude u nedjelju na Wembleyju? Možda po zakonu velikih brojeva…

5. Je li popravljena igra kod prekida ili će ostati problem?

Belgija je jedini gol zabila iz kornera koji je izveden s desne strane. Nekoliko je igrača loše reagiralo, pogotovo Petković, koji je glavom izbio svijeću pred naša vrata. Mandžukić je to suvereno rješavao, Petković je naslijedio taj posao, ali morat će bolje. Problem prekida nije riješen iako se napredak vidi, Belgija je baš izrazito jaka u tom segmentu. No, na tome će se još morati puno raditi...

6. Je li napad s Petkovićem kao špicom i dva krila rješenje?

Pitanje je ostalo bez konačnog odgovora. Petković je prihvatio Dalićev izazov i nastojao više igrati u vršku napada, iako ga navike vuku prema centru. No, kompletna ekipa ofenzivno nije funkcionirala, Hrvatska nije bila opasna. Posebice je malo napravio Rebić. Kad bi igra bila posloženija i bolje se koristili prostori na bokovima, te se veznjaci više ubacivali naprijed bez lopte, moglo bi biti znatno kvalitetnije. Dakle, nije bilo dobro, ali to ne znači da ne bi moglo biti… Za utakmice s Češkom i Škotskom izbornik bi mogao postaviti klasičnu polušpicu poput Kramarića ili Vlašića da dobije na ubojitosti.

7. Je li Ante Rebić spreman za Euro?

Ante Rebić bio je u vrhunskoj formi i fizičkom stanju na Svjetskom prvenstvu 2018. godine, tada je “orao“ po terenu, ganjao protivnike i prijetio, no danas nema takvu energiju. Rebić je igrač moći i snage i kad po tom pitanju nije najbolji, to se vidi. On nije fini španer tehnike i pasa… Dalić ga želi u sastavu, ali pitamo se koliko možemo dobiti od Rebića na ovom Euru. Rebić nije dovoljno spreman. Ako kroz turnir popravi fizičko stanje, izbornik će imati više rezona da ga forsira, u protivnom nije loše da razmisli o drugim opcijama. Pogotovo za drugu i treći utakmicu.

8. Koliko može Šime Vrsaljko?

Šime nije kakvog smo nekad gledali jer kad bi bio pravi napravio bi goleme probleme Belgijancima koji su dali prostora za igru po bokovima. No, dobra je vijest da se ipak pomalo diže i odigrao je na višoj razini nego s Armenijom. Vrsaljko će zacijelo ostati u prvih jedanaest kod Dalića, no nismo sigurni hoće li tako biti u svim susretima jer jedan je od igrača kojemu nedostaje snage, nije na sto posto.

9. Je li hrvatska obrana pouzdana ili spora i nepouzdana?

Zadnji red Vrsaljko, Vida, Ćaleta-Car, Barišić bio je na velikom ispitu. Nisu impresionirali i ne možemo kazati da mirno spavamo. Čak je Vida, koji je dugo igrao kritično, ovaj put djelovao najsigurnije. Zlatko Dalić je blizu da u prvih 11 postavi Gvardiola jer traži moć, brzinu i energiju, a to Dinamov igrač ima. Čini se da su najveće šanse za promjenu u sastavu u odnosu na startere u Belgiji upravo u zadnjem redu. Gvardiol figurira kao zamjena za Barišića, iako bi mogao komotno ući na mjesto Ćaleta-Cara.

10. Kako će pojesini igrači reagirati s klupe?

Izbornik je napravio šest zamjena i svi su dobro reagirali. Nitko nije zablistao na način da bi se konstatiralo kako on baš mora igrati, međutim, Gvardiol je pokazao moć, Brekalo da je spreman, Vlašić se diže, Pašalić je bio dobar… Dečki s klupe mogli bi igrati više nego što se sada čini. Dobro je za Vatrene što imaju rješenja jer upravo bi oni mogli biti presudni kad će se lomiti utakmice. Bitno je da svi redom, od Kramarića nadalje, prihvate ulogu kakvu im je izbornik namijenio, da ne bude “spuštenih glava“ i loših vibracija. Nedvojbeno je da više njih misli kako im je mjesto u startnih 11. Kakav paradoks, svi se vidi pravim igračima, a igra Hrvatske šteka li šteka... To da su klasni moraju potvrditi na najvećoj sceni kad dobiju priliku.