Luka Modrić je odigrao nevjerojatnu, 500. utakmicu za Real Madrid i to protiv velikog rivala Barcelone, a to je prije njega uspjelo samo četrnaestorici nogometaša. Tim povodom se o hrvatskom veznjaku pišu mnogi tekstovi u najuglednijim medijima, a The Athletic je prikupio poruke koje su Modriću i o Modriću za njih, između ostalih, dali Jose Mourinho, Ivan Rakitić, Harry Redknapp, Slaven Bilić i Predrag Mijatović.
Nevjerojatne riječi nogometnih velikana dovoljno govore što Modrić znači u svijetu nogometaša, a mi vam prenosimo što su svi oni rekli za The Athletic:
Jose Mourinho
"Ponosan sam što sam ja taj koji je doveo Modrića u Real Madrid. U svojoj prvoj utakmici za Real osvojio je svoju prvu medalju, Superkup Španjolske protiv Barcelone 2012. godine. Jedanaest godina kasnije ima 500 utakmica i medalje, medalje, medalje... Čestitam, Luka!"
Ivan Rakitić
"Prvi put sam ga upoznao na prijateljskoj utakmici između Argentine i Hrvatske u Baselu kada sam ja imao 16 ili 17 godina. Postali smo bliži kada je on došao igrati u Španjolsku. Ja sam već bio u Sevilli i naš odnos je počeo rasti kada je on došao u Real, a posebno kasnije kada sam ja prešao u Barcelonu oko El Clasica. Mislim da je on igrač čijih dresova imam najviše kod kuće.
Naše rivalstvo je bilo važno za obojicu i prije svega za ljude u Hrvatskoj, ali naš odnos je puno veći od jedne utakmice. Tvorili smo nevjerojatan vezni red zajedno, uživali smo u nogometu onog drugog i pomogli smo puno jedan drugome.
Nevjerojatno je vidjeti dječaka kojeg sam upoznao prije više od 15 godina da je odigrao 500 utakmica za Real Madrid, osvojio Zlatnu loptu i da smo bili u finalu Svjetskog prvenstva u Rusiji. Nevjerojatno je da to može napraviti nogometaš iz naše zemlje, Hrvatske. On nam svima i daje lekciju u tome da su godine samo broj. I dalje igra na jako visokoj razini, svi mi uživamo u njegovom nogometu i dopustimo mu da to i dalje radi kako bi mi i dalje uživali.
Čestitam ti, Luka, što si jedinstven, nevjerojatan nogometaš i još bolja osoba. Nadam se da i dalje postoji još toga što ćeš napraviti, da ćeš nam nastaviti davati toliko užitka."
Harry Redknapp
"Kada sam došao u Tottenham on je igrao na lijevoj strani i tražio male džepove na terenu da bi dobio loptu. Nisu mislili da je dovoljno snažan da igra u Engleskoj u sredini veznog reda. Ja sam ga nakon nekog vremena prebacio na tu poziciju i nikada više nije igrao nigdje drugo.
Neki od najvećih veznjaka koje sam ikada vidio su bili niski - Billy Bremmer i Johnny Giles su igrali za Leeds 70ih godina, bili visoki oko 165 centimetara i igrali nevjerojatno dobro. Paul Scholes je igrao u sredini veznog reda - on nije bio velik, ali ja imao fantastičan nogometni mozak i ja sam u Luki vidio isto.
Trebalo mu je neko vrijeme da se pronađe, ali on je imao jako težak život. Odrastao je za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji i sjećam se kako mi je pričao da se skrivao s mamom u podrumu ispod stepenica. To je bilo strašno vrijeme u njegovom životu kada nije znao hoće li preživjeti, a to ga je izgradilo u sjajnu osobu sa snažnim karakterom.
Koliko je on dobar nogometaš pokazuje i činjenica da za vrijeme zagrijavanja nogometaši često igraju ‘ševu‘ s dvojicom nogometaša unutar kruga. Rekao sam Luki da ga u tri godine nikada nisam vidio unutar ‘ševe‘. On ne gubi lopte.
Prvi put sam ga u sredinu terena stavio na utakmici protiv Arsenala u travnju 2010. Dominirao je utakmicom, ali ljudi su govorili da je to tako jer njihov vezni red nije bio dovoljno snažan. Tri dana kasnije smo igrali protiv Chelseaja koji je osvojio naslov, a u kojem su tada igrali Michael Ballack i Frank Lampard. Ljudi su govorili kako će ga njih dvojica uništiti, ali ja sam im odgovarao da će on igrati dobro. I jesmo, pobijedili smo Chelsea.
Iznimno sam zadovoljan kako se on razvio, fantastičan je. Luka, ovo se nije moglo dogoditi boljoj osobi ili profesionalcu."
Slaven Bilić
"Prvi put sam ga vidio kada sam preuzeo hrvatsku U21 reprezentaciju nakon Europskog prvenstva 2004. u Portugalu. Odmah sam uoči kako je jako tih van terena, ali da je na terenu pravi lider.
Sjećam ga se kao djeteta. Išao je u skok s visokim veznjacima ili središnjim napadačima, bio je uvjeren da može pobijediti u skoku protiv takvih igrača. Išao bi u skok čak i protiv Petera Croucha.
Dodavanje s vanjskom stranom kopačke me podsjeća na backhand Rogera Federera. Vidio sam to dodavanje kada je imao 18 godina i tada je bilo odlično. Naravno da ga je s vremenom mijenjao, popravio ga, ali ga je imao u nogama i tada. Kao što se iPhone mijenja svakih nekoliko godina, sada imamo iPhone 15 ili 16, tako se je i on dograđivao, ali imao je sve to i na početku karijere.
On je od Hrvatske napravio veliku nogometnu zemlju. Imali smo mi sjajne igrače i prije njega - Zvonimira Bobana, Davora Šukera, Alena Bokšića ili Roberta Prosinečkog - ali puno je teže Hrvatu postati svjetski poznatim nogometašem nego je to Englezu. To je sjajno za našu državu i on je sjajan primjer mnogim generacijama, neovisno o tome čime se bave.
Imao sam čast da mu budem trener. Moji pomoćnici i ja smo bili od početka uz njega i vjerovali mu. Obojica smo bili početnici - on u seniorskom nogometu, ja kao trener - tako da mi je on puno pomogao. Moj stožer i ja smo također njemu pomogli, prije svega vjerovanjem u njega.
U Real Madridu ne postoji ‘jučer‘, ne postoje stare zasluge. Cristiano Ronaldo je morao otići, isto kao Španjolci - Sergio Ramos, Iker Casillas, Raul. Pričamo o istinskim legendama. A to da je Luka ostao toliko dugo je teško objasniti ako ga ne poznaješ, ali poznaješ njega i njegovu obitelj, onda je sve jasno."
Predrag Mijatović
"Luka je jako atipičan nogometaš. On nikada ne živi u prošlosti, uvijek traži motivaciju za nastavak uspjeha. Kada pričaš s njim on je i dalje sav u pobjeđivanju iako je osvojio sve to. Možete ga pitati koju razliku radi jedan trofej više ili manje, ali on tako ne razmišlja. On je nevjerojatan. Njegova ambicija je drukčija, on nikada nije sretan - uvijek želi sve više i više.
Po svim nogometnim parametrima, aktualnim i posebno onim iz prošlosti, Luka se trebao umiroviti prije nekoliko godina, ali kada ga vidiš kako sada igra pomisliš da nema 38 godina, nego 28. On trči kako trči, on trenira kako trenira, on se žrtvuje, živi nogomet.
Sigurno je da će doći vrijeme kada će odlučiti završiti s igranjem, ali kao njegov pravi prijatelj, moje je mišljenje da on još može igrati dvije godine kompetitivnog nogometa. Luka nam još uvijek može prirediti puno radosti.
On zna da je u određenim godina, možda više ne može igrati 60 utakmica, ali isto tako zna da je deset minuta dovoljno da napravi razliku, posebno u važnim utakmicama. A pravljenje razlike je nešto što on uvijek radi."
