Vrlo zanimljive vijesti stižu nam iz Engleske, a dotiču se nogometa. S obzirom na to da je tamošnja elitna liga ujedno i najjača, posljedično (ili uzročno) i najbogatija u svijetu, te će promjene zasigurno imati reperkusije na globalni nogomet.
Vlada premijera Rishija Sunaka, 42-godišnjeg konzervativca, predstavila je Parlamentu Bijelu knjigu engleskog nogometa. Radi se o dokumentu koji uokviruje niz zakonskih odredbi koje Vlada želi uvesti u život najpopularnijeg im sporta, kojeg se smatraju izumiteljima. Promatrač nogometnih zbivanja kazao bi da je njihov nogomet toliko moćan da ne razumije što bi se tu trebalo mijenjati. Pogotovo bi zazvučalo iznenađujuće to što mnogi u javnom diskursu Engleske te promjene nazivaju revolucionarnim. O čemu se točno radi, idemo redom...
Temeljita analiza stanja u pet profesionalnih liga, od Premiershipa do National lige, iznjedrila je niz spornih trendova koji su i inicirali stvaranje Bijele knjige. Premiership je super bogata liga, koja funkcionira kao moćna tvrtka koja živi neki svoj život unutar engleskog društva. No, u toj ligi došlo je do toga da su samo četiri kluba u vlasništvu Engleza. Sljedećih osam klubova je u vlasništvu američkih investitora, a preostalih osam imaju vlasnike iz Kine, Grčke, Italije, Srbije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije, Irana i Tajlanda!
U novim geopolitičkim odnosima svijeta, isto tako i u engleskom nogometu, Vlada je očito prepoznala da tamošnji nogomet privlači izuzetno bogate kapitaliste, a da zemlja od toga ima manje koristi od onog što misli. Nadalje, smatra se da diktat kapitala doprinosi narušavanju svih tradicija engleskog nogometa, što je za tamošnje ljude najveći grijeh. Između ostalog u nametanju mentaliteta i obilježja drugih zemalja i društvenih stvarnosti, a koje se "trpe" zbog velikog financijskog prihoda te moći na tržištu. No, takav je trend donio Englezima i ogroman porast stranaca, manje igrača koji su kandidati za englesku reprezentaciju, a kudikamo više pitanja gdje svi profiti od takvog nogometa odlaze. Očito je da se u financijskom krvotoku Engleske taj benefit ne osjeća, barem ne onoliko koliko Vlada smatra logičnim temeljem ulaganja. Ona je potaknuta i stalnim pritiscima svih ostalih nogometnih čimbenika, koji ističu da je blagostanje Premiershipa jedna uska slika pravog stanja ukupnog engleskog nogometa u preostale četiri nacionalne profesionalne razine. Drugim riječima, Premiership sebično djeluje u svojem interesu i ostavlja mrvice cijelom sustavu unutar kojeg nominalno djeluje. Nešto je slično vidljivo u našoj manjoj stvarnosti, gdje je Liga 10 jedna (kakva takva) dobra zbilja, a sve ostale razine HR nogometa na aparatima...
Engleska Vlada, dakle, želi uvesti Regulatorni nezavisni organ, koji će prije svega imati superviziju financijskog poslovanja klubova od prve do pete profi lige, kontrolirati vlasništvo kluba i zakonsko kolanje novca. Taj organ države će raditi na suzbijanju bilo kojeg financijskog ponašanja koje može zaprijetiti stabilnosti nogometnog sustava. Zato će se uvesti posebne licence za profesionalne klubove, za svaku godinu, a u kojima će se morati jasno navoditi tko je vlasnik, odakle su došli prihodi, u što su utrošeni, jesu li nogometni čelnici zakonski "čisti", i slično...
Naravno da su čelnici Premiershipa već objavili "neprijateljstvo" takvom prijedlogu Vlade. Pogotovo kada su doznali da će šest najvećih/najbogatijih klubova podnijeti 50 % troškova svih promjena, a da će 20 klubova zajedno osigurati 80 % troškova engleskog nogometnog resetiranja. Ono bi trebalo uslijediti optimistički od sezone 2024./25., ali realnije je 2025./26. jer bit će dubokih prijepora.
Vlada je, međutim, posegla za ključnim alatima da pridobije širu i pogotovo nogometnu javnost za najavljenu "revoluciju". Naime, premijer Rishi Sunak naglasio je osnovni plan promjena, vratiti navijače u centar nogometa. Samo tako, navodi on, može se očuvati tradicija engleskog nogometa, ali i očuvati sam nogomet kao strast i za iduće generacije. Navijači, koji se već dugo bune zbog otuđenja klubova, koji sve mijenjaju i prilagođavaju komercijalnom interesu vlasnika, naplaćuju previsoke cijene ulaznica i suvenira, sasvim sigurno će pozdraviti Vladine mjere koje se njih neposredno tiču.
Naime, glas organiziranih navijača bit će važan oko mogućih promjena imena kluba, službenih obilježja, loga i dresa. Glas navijača bit će od velikog utjecaja ako se pokušava prodati ili preseliti klupski stadion. Glas navijača bit će dovoljno čujan i u klupskom funkcioniranju, gdje bi trebalo biti i kontrolno tijelo u kojem će predstavnika imati i oni. Naposljetku, jako važna odredba globalnog značenja je i ona po kojoj će Vlada zabraniti engleskim nogometnim klubovima bilo kakvo sudjelovanje u neslužbenim ligama i organizacijama izvan Engleske i matične organizacije. Dakle, nema šanse da mogu sudjelovati u nekakvoj Superligi.
Bit će puno bure, najavljuju iz Premiershipa, o tom materijalu, ali Vlada dobiva širu podršku najavom da želi doprinijeti tome da nogomet sam sebe financira i troši koliko uprihodi. Sunak želi da Engleska bude prva zemlja u svijetu u kojoj će nogomet biti službeno tretiran kao industrija koju regulira Vlada zakonima, kao i sve druge.