Za koji će dan navršiti točno 2 mjeseca od teških nereda u Ateni, sukoba pripadnika BBB s navijačima AEK-a, a u kojima je ono najbitnije i najžalosnije, izgubljen jedan mladi život. U noći sa 7. na 8. kolovoza, ispred stadiona AEK-a u Ateni, stotinjak BBB s nekoliko pripadnika Panathinaikosove navijačke "vojske" kojim su im služili kao vodiči i izvidnica, sukobilo se s pristalicama žuto-crnog kluba iz Atene.
Epilog je svima poznat. Grčki državljanin Michalis Katsouris (29) je u tom sukobu teško ranjen, te je iskrvario. Grčke policijske snage koje su pak potpuno podbacile, ponajprije u informacijskom dijelu svog rada, jer nisu imali pojma gdje im se u njihovom glavnom gradu nalazi oveća skupina od 100-injak stranaca, nakon nereda su uhitile nešto više od 100 hrvatskih državljana.
Od tada do danas ne prestaju medijska izvješća i politička očitovanja o spomenutom slučaju, sudbini zatočenih Hrvata po grčkim zatvorima. U slučaj se uplela visoka politika, od premijera obiju država, preko ministara unutarnjih poslova, te pravosuđa, a postoji i naknadna suradnja obiju policija. Namjerno napominjemo naknadna suradnja, jer grčka policija neposredno prije utakmice nije uopće i ni na koji način surađivala. Da jest, da je samo netko ondje od nadležnih policijskih službenika pročitao informacije o kretanju veće skupine naših građana koje idu prema Ateni, a koje su im dostavile hrvatske, pa čak i crnogorske kolege, do izgreda uopće ne bi došlo.
U prvih tjedan dana nakon nereda, uvodne minute svih središnjih izvještajnih emisija hrvatskih TV kuća, bile su posvećene atenskim neredima i ubojstvu. Novinari su letjeli za Atenu, novine i portali bilježili svaku crticu. Kako u Hrvatskoj, tako i u Grčkoj. Danas, dva mjeseca kasnije, stvari su se malo ipak izmijenile. Dosta predvidljivo doduše jer, ruku na srce, mi u medijima neku veliku, vruću temu maksimalno eksploatiramo do najviše 10 dana, a onda idemo dalje. U Ukrajini dnevno gine nekoliko stotina ljudi, pa se lagano i minute posvećene tom sukobu, odnosno brutalnoj ruskoj agresiji krate. Vidjet će te za godinu dana. Nestat će u cijelosti, ali ne zato jer će rat u Ukrajini prestati.
Vratimo se mi Ateni i BBB. Ta tema nije u potpunosti iščezla, ali realno nije da je baš "prijelomna vijest" ili udarni prilog. Tako je kod nas, a u Grčkoj...
- Slušajte, u međuvremenu smo mi imali požare, pa katastrofalne poplave, pogibije, imamo i smrtne slučajeve u rubrici crne kronike, prometne nesreće, loše gospodarstvo, a da ne govorim o političkoj nestabilnosti šireg okružja. Ipak govorimo o Balkanu, znate i sami što se zbiva na Kosovu. Dakle, ne piše se više toliko o tomu.
Tako zbori jedan naš kolega iz Atene s kojim smo prodiskutirali širi kontekst svega oko nereda s početka kolovoza, sudbine BBB, te općenito navijačke scene. Zamolio je, sasvim razumljivo za anonimnost. Ne treba pojašnjavati odveć zašto.
- Jedan moj kolega koji prati rad pravosuđa, jednom tjedno objavi ponešto o nekim pogreškama grčke policije u tom slučaju. Ali, ništa više od toga. Umnogome možda i zato jer je mislim nemoguće pronaći ubojicu Michalisa.
Najveći dio hrvatske javnosti je apsolutno jedinstven u ocjeni da skupina od 100-ak BBB koja doputovala u Atenu sigurno nije otišla na studijsko putovanje ljubitelja antičkih spomenika. Nisu kanili pogledati Akropolu i uživati u njoj, svratiti na večeru na Plaki i uz sirtaki, po grčkom običaju, razbijati tanjure koji su, usput budi rečeno, plastični. Oni koji služe za razbijanje. U konačnici, osim što su znali da ne mogu ili ne smiju pribivati utakmici, pojavili su se pred stadionom 20-ak sati prije nego je utakmica zakazana. Dakle, znamo po što su išli. Ili kako je to dobro rekao tih dana premijer Plenković u kamere HTV-a.
- "...mi ćemo se kao država pobrinuti za naše državljane jer je to naša obveza, u smislu skrbi za njihovo zdravlje i uvjete u zatvoru, ali moramo znati da oni nisu bili baš dio školske ekskurzije ili na turističkom putovanju...".
Nešto drugo ipak, barem nama u Hrvatskoj upada u oči, od prvog dana. Uhićen je velik broj Hrvata, praktički svi i tu se nema što zamjeriti. Izazivali su nered, potukli se itd. Međutim, kako je moguće da uz nešto više od 100 Hrvata nema praktički niti jednog uhićenog Grka? Ipak se radilo o masovnoj tučnjavi i ozlijeđenih je bilo na obje strane.
- Nije baš tako jer je nekoliko grčkih navijača uhićeno. Doduše, ne istog dana - veli nam naš grčki kolega.
- Uhićeno je nekoliko navijača Panathinaikosa, ali ne zbog ovog izgreda, tučnjave, već pomaganja BBB da do napada dođe. Grčki su navijači bili u prednosti jer se sve ipak zbivalo u njihovom gradu. Oni jasno, bolje poznaju svoj grad, ulice kojima mogu pobjeći, a da ne budu uhićeni. Međutim, ne zaboravimo najvažniju činjenicu. Ubijen je grčki navijač. Policija nema posebna pravila za grčke, a posebna za strane navijače, to ne. Ali, Grci su bili napadnuti i kako sada očekivati da Grci budu ti koji će biti masovno uhićeni. To je bila na neki način samoobrana - kazuje naš informator.
Još smo nešto zapamtili u prvim reakcijama, samo dan-dva nakon nereda u Ateni i ubojstva Michalisa Katsourisa. Neki od vodećih pravnih stručnjaka u našoj zemlji, su u jednoj od emisija javne televizije koja se bavila uhićenim BBB utvrdili znakovito sljedeće.
- "Bad Blue Boysi su izabrali apsolutno krivu zemlju i krivi trenutak za ovakvo što, za raditi nerede vezane uz sport".
To je doista točno jer Grčka ima dugačku, vrlo bolnu, a nerijetko i krvavu, tragičnu povijest divljaštva povezanim za sportom. I to ne nužno i samo vezanim uz nogomet, kao što je uglavnom slučaj kod nas i u većini ostalih europskih država. Godine 2007. jedna je osoba poginula u tučnjavi pristalica Olympiacosa i Panathinaikosa i to finalu ženskog odbojkaškog kupa!? Dvije godine kasnije, opet masovna tučnjava i to na tribinama, ali ponovo na odbojci, sada muškaraca Olympiacosa i Panathinaikosa. Godine 2008. veliki su neredi izbili tijekom i nakon vaterpolske utakmice opet Olympiacosa i Panathinaikosa. Prvospomenuti klub je pobijedio, pa su gnjevni navijači poraženog uletjeli ni manje, ni više nego u svlačionicu Olympiacosa i tukli sportaše. Šaku u glavu je tada dobio naš ondašnji reprezentativac, danas kapetan Solarisa Antonio Petković, a grčkom tadašnjem reprezentativcu Doskasu su navijači slomili nogu! Zabilježen je i napad nožem na pomoćnog trenera, a pokušali su i galvanizirati bazen, izazvati strujni udar. Ludo, pomračenje uma!
Prije pet godina, 2018. Ivvan Savidis, tadašnji vlasnik nogometnog kluba PAOK iz Soluna je u 90. minuti utrčao u teren, na utakmici protiv AEK, za kojeg je tada i u tom susretu igrao naš Marko Livaja, ali utrčao s pištoljem jer se želio obračunati sa suce. Jasno da se ni navijači na tribini nisu baš ponašalo kao "lijepi, slatki ministranti".
Dakle, Grčka ima izrazito dugačku povijest nasilja povezanog uz sport i stoga je prije nekoliko godina donesena odredba o strogoj zabrani posjeta svih gostujućih navijača. U svim sportovima! U cijeloj Grčkoj! Iznimke nema, ne postoje. Od boćanja do nogometa. Zato je to "kriva zemlja".
- Dobro, u pogledu pojma "kriva zemlja" ja bi rekao da je to Rusija. Jer, ako tamo napravite prijestup, policija i pravosudni sustav je ondje daleko stroži, brutalniji. Tamo napravite nešto krivo, eto vas u Sibiru. Nismo mi "kriva zemlja".
Možda se nismo najbolje razumjeli. Pojam koji je spomenut, da su "BBB izabrali krivu zemlju i krivi trenutak za raditi nerede", se odnosi na činjenicu da je Grčka sada puno nepopustljivija i osjetljivija na huliganske ispade.
- To je točno, ali neslužbeno još nešto valja reći. Policija je u ovom slučaju izgubila "rat". Oni su zakazali i sada je država morala reagirati. A ovo, što se tiče prijašnjih nereda, to je apsolutno točno. Vaterpolo, odbojka, košarka, nogomet, uvijek i posvuda smo imali nerede, tučnjave, ozlijeđene. Onda je grčka vlada presudila - nema gostujućih navijača! Nije to idealno, nije da to baš volimo jer na taj način se kažnjavaju obitelji sportaša i mnogi ljudi koji bi rado došli i pogledali normalno, u miru neku sportsku utakmicu, natjecanje. Bilo da je riječ o domaćim natjecanjima ili međunarodnim. To vrijedi za sve sportove i sva natjecanja. Da Dinamo gostuje kod Panathinaikosa, čiji su navijači pobratimljeni, nema Hrvata na tribinama. Ne smije biti. Posebno je to strogo nadgledano ako su derbiji u pitanju. I još nešto, vrlo bitno, ako bi se ipak dogodio kakav propust, nered, sva odgovornost je na domaćinu odnosno organizatoru. Jer bi se prije domaći klubovi pravdali - "Ne, pa nisu naši navijači radili nerede, već oni drugi, gostujući". Sad više nema tog izvlačenja, domaćin odnosno organizator snosi svu odgovornost - veli naš sugovornik iz Atene.
Poznata nam je odrednica u grčkom pravosuđu koja se bitnije razlikuje od našeg po pitanju istražnog pritvora odnosno zatvora. On u Grčkoj traje do 18 mjeseci i ne zove se pritvor već zatvor. Mjesto gdje se nalaze i osuđenici s pravomoćnim presudama, završenim postupkom. To je ono s čime su sada suočeni naši državljani, njih malo više od 100. To je ujedno i ono što se u Hrvatskoj najviše zamjera grčkim vlastima. Kako je moguće i zašto baš svih 100 držati u pritvoru, kada sigurno i grčka policija zna, vjerojatno i ima dokaze za opravdanu sumnju u teško krivično djelo za 5-6, neka je i 10 osoba, ali ne baš svih 100-injak.
Pitate li službenim kanalima grčke vlasti kako je to moguće i zašto, u tren će te dobiti odgovor nakon kojeg svaka rasprava završava - sve se radi temeljem zakona i zakonskih propisa. I gotovo. Postoji i neko, nazovimo ga neslužbeno viđenje. Neće ga nitko javno u Grčkoj izreći ili napisati. Odnosno, izreći će ga pod preduvjetom anonimnosti.
- To je idemo reći više moralna kazna. U stilu - "Idete u zatvor i tamo će te čekati dok ja ne donesem odluku. Mogu ju donijeti i u roku jednog dana, ali može i za 18 mjeseci".
To je ono što propisuje zakon. Zakon koji nije pisan samo za "hrvatske prijestupnike", nije napisan jučer i na snazi je države koja jest i pravna i država koja je svoje pravosuđe uskladila s onim EU. Baš kao i mi. Grčka ima u ovom slučaju potpuno legislativno uporište za ovakvo postupanje i to će vam danas posvjedočiti svaki hrvatski sudbeni vježbenik, a kamoli pravni stručnjak.
- Koliko će trajati taj istražni zatvor, to će odlučiti sudac. Pet mjeseci, sedam, godina dana... Tko zna. Članovi BBB su sada u zatvoru zato jer su bili ondje, na mjestu nereda i jer su nas napali. To je, nazvao bi ju tako, moralna kazna kad je već policija propustila pravovremeno obaviti svoj dio posla.
Prije nekoliko dana, tijekom utakmice Panathinaikos - AEK, navijači Panathinaikosa su izvjesili veliki transparent podrške uhićenim BBB. Transparent je uklonjen na traženje AEK-a, ali zanimljivo da se uprava Panathinaikosa nije, niti jednom i na ikoji način očitovala po ovom pitanju, pa makar biranim riječima ogradila recimo od postupka svojih navijača. Razlog je jasan. Klubovi su u velikoj mjeri, ne samo u Grčkoj, taoci svojih navijača odnosno onog najbučnijeg, najekstremnijeg dijela. Njima se nitko ne želi previše zamjeriti.
Poznat nam je veliki animozitet između Olympiacosa i Panathinaikosa, ali od kuda i suparništvo između Panathinaikosa i AEK-a? Očito je da i ono postoji.
- To su dva kluba iz Atene. U redu i Pirej, odakle je Olympiacos također je dio Atene, ali AEK je baš iz grada, gotovo središta. Nadalje, to je treći veliki klub u Grčkoj, imaju snažnu momčad, povijest.
Je li u pozadini suparništva i neka daljnja povijest. U stilu "domaći" i "doseljenici" jer AEK je kao i PAOK iz Soluna, izvorno klub Grka koji su izgnani prije više od 100 godina iz Turske. Ono slovo K u imenu kluba, u kratici AEK i PAOK zapravo znači Konstantinopol. To je grčko ime za Istanbul gdje je živjelo svojedobno najviše turskih Grka. Baš kao i u Izmiru, gradu u Turskoj kojeg Grci zovu Smyrna, pa tako postoji dosta jak grčki vaterpolski klub Apollon Smyrna.
- Ne, to je nešto što je ipak bilo prije 100 godina. Godine 1921., za vrijeme tursko-grčkog rata su istina, Grci deportirani iz mnogih dijela Turske, tako i iz Istanbula gdje su živjeli možda i 1.000 godina. Neki od njih su otišli u Solun, neki u Atenu. Dok su bili u Istanbulu oni su imali svoje klubove, kada su došli ovdje, ti klubovi su nastavili s radom, a u počast je u službenom imenu kluba ostavljeno ime grada, kraja iz kojeg su došli ili protjerani. AEK znači Atletsko (Sportsko) udruženje Konstantinopol. Ujedno, oba kluba imaju u svom grbu skoro pa istog dvoglavog orla, istog kao i Srbi recimo. Sve je to neka ostavština iz bizantskih vremena.
Nakon nešto povijesti vratili smo se ipak sudbini utamničenih Hrvata, BBB. Ujedno, i onomu što najviše zanima njih same, sada u zatvoru, kao i njihove obitelji, prijatelje. Kada će izaći, kada će ih pustiti iz zatvora? Doduše, ovime smo već više prešli u sferu nagađanja.
- Mislim da oni neće izaći dok ne prođe još nekoliko mjeseci. Radi se možda sad malo i o povlađivanju javnosti. Da Michalis nije ubijen, da nije mrtav, taj nered, tučnjava, zaboravili bi se za nekoliko dana. Bili bi nekoliko dana u zatvoru, neka novčana kazna, izgon iz države i gotovo. Ovako, iz osjećaja sjećanja na Michalisa, Grčka ne može samo tako pustiti BBB. To je nemoguće. Dalje, radi se o organiziranoj skupini. Hipotetski, da je u tučnjavi, neredima sudjelovalo 20-50 pojedinaca, međusobno nepovezanih, neorganiziranih, bilo bi ih lakše pustiti. Ovako, oni imaju ime, organizirana su skupina, zovu se BBB i sada svi u Grčkoj znaju za njih. Naravno, nitko neće dobiti doživotni zatvor, a mislim da neće baš trajati sve ni 18 mjeseci, ali godina dana... Pa, to možda.
Ne zvuči optimistično, ali se doima realnim. U biti, za kraj, pokušajmo postaviti stvari obratno.
Zamislimo da je skupina stranih navijača, Grka, Šveđana, Portugalaca... svejedno, došla u neki hrvatski grad. Bilo koji. Pa, da su ondje napali naše, domaće ljude, Hrvate i onda je u tom napadu netko od Hrvata poginuo. Kakva bi bila naša reakcija? Što bi mislila javnost, što bi i kako izvješćivali mediji, kakvo bi bilo opće mnijenje? Brzo puštanje na slobodu? Ni govora! Tražili bi, zahtijevali od države najoštriju kaznu, kako bi dokazali da smo "suverena država", ali i da postupak teče onom brzinom koja je karakteristična za hrvatsko pravosuđe. Polako, pa onda i još polakše.