Ivan Leko pred novim izazovom u karijeri
 AFP
NOVI IZAZOV ZA HRVATA

‘Sukoba nije bilo i računao sam da će me klub pokušati zadržati! Ali ovaj poziv je veliko priznanje!‘

Prvi intervju hrvatskog trenera koji je Belgiju nedavno zamijenio Kinom
Piše: Robert ŠolaObjavljeno: 04. siječanj 2021. 21:35

Dobio je Ivan Leko (42) za kraj 2020. godine poprilično iznenađujući poklon pod bor potpisavši i službeno ugovor sa Šangaj SIPG-om, jednim od najmoćnijih kineskih klubova. S tim je transferom Leko zaokružio jednu od najdinamičnijih godina u svojoj trenerskoj karijeri.

- Nadam se da više nikad nećemo proživjeti godinu kakva je bila 2020., iako je meni osobno donijela puno toga dobrog. Najprije sam nekoliko mjeseci proveo u odmoru i druženju s obitelji, što je blagoslov za svakoga od nas. Potom sam potpisao ugovor s Antwerpenom, u kojem sam proveo možda i najljepših šest mjeseci u svojoj karijeri. Na koncu je došao i poziv Šangaja, jednog od trenutačno dva najveća kineska kluba.

Kažete da ste šest mjeseci uživali u Antwerpenu, a ipak ste ga napustili?
- Meni je obitelj uvijek na prvom mjestu, a nogomet odmah do nje. U Antwerpenu sam imao sve, jer stadion je udaljen samo koji kilometar od mog obiteljskog doma, a u klubu sam doista uživao u svemu što sam radio. Doveden sam da budem predvodnik iznimno ambicioznog programa, imao sam svlačionicu koja me slijedila po svim pitanjima. Osvojili smo Kup, sjajno igrali u Europskoj ligi, jako dobro prvenstvu. I onda su nazvali ljudi iz Šangaja. Prvi put, pa drugi, pa treći... Nakon trećeg poziva pozvao sam čelne ljude Royal Antwerpa, te im rekao da imam ludu ponudu na stolu, jer Šangaj je fenomenalan klub. Kako nije bilo nikakve reakcije s njihove strane, protumačio sam tu šutnju kao otvorena vrata za odlazak.

Što ste konkretno očekivali, bolju financijsku ponudu Antwerpa?
- Nisam u klub došao licitirati. No, nekako sam računao da će Antwerp napraviti sve što može da bi me zadržao. Ne znam što sam točno očekivao, ali svakako nisam mislio da će izostati bilo kakva reakcija. Zato sam s igračima, stožerom, te svima koji su bili oko momčadi imao vrlo emotivan oproštaj. Bilo nam je jako lijepo prethodnih šest mjeseci, zato nam je svima teško pao rastanak.

image
SCREENSHOT

U Belgiji se puno pisalo o vašem sukobu s direktorom kluba?
- Znam da se svašta piše, ali sukoba nije bilo. Dapače, od prvog dana osjećao sam da imam neupitnu podršku kluba za sve što sam radio. E sad, što je točno u glavi predsjednika ili direktora, to ne mogu znati. No, sukoba nije bilo.
Zašto ste tako dugo 'vagali' ponudu Šangaja?
- Nisam čovjek koji ganja novac, koliko god on bio važan u životu svakog od nas. Da, bila je to ponuda koju glava teško može odbiti, ali moje je srce isprva bilo uz Royal Antwerp. Ljudi oko mene govorili su da sam lud što tako razmišljam, ali meni se doista nije išlo iz Antwerpena, s kojim sam imao velike planove. S druge strane, Šangaj mi je predočio impresivan program i ambicije koje moraju oduševiti i daleko priznatije trenere od mene.

Kako ste uopće došli do toga da budete kandidat za klupu Šangaja?
- To morate njih pitati, a jedino što mogu reći je da nisam ja njih tražio, nego su oni mene pronašli. Osobno sam bio jako zatečen, jer pričamo o klubu u kojem su prije mene treneri bili Vitor Pereira i Villas-Boas, dvojac koji je trenerski daleko renomiraniji od mene, koji je trenirao velike europske klubove. Dakako da mi je bila velika čast, ali i veliko priznanje kad sam shvatio da me takav klub želi na klupi. Kažu da su me uočili u europskim utakmicama, da su vidjeli kako smo igrali protiv Tottenhama. Da se razumijemo, da nije bilo Antwerpa i prilike koju su mi dali, Šangaj me sigurno ne bi doveo. Zato prema Royalu i ljudima koji su me doveli osjećam samo veliku zahvalnost.
Kakav vas projekt čeka u Šangaju?
- Riječ je o klubu starom samo deset godina, ali vrlo ambicioznom i posloženom. Uvjeti koje momčad tamo ima za rad doista su nevjerojatni. Znate da su Kinezi, barem za ovu godinu, uveli financijska ograničenja po pitanju dovođenja igrača, ali nama će od stranaca u momčadi ostati Oscar, Ricardo Lopes, te Arnautović. Šangaj ima i jako dobre Kineze. Ukupno, to je momčad koja ima veliki potencijal i s njom će biti veliki izazov raditi. Naravno da sada ne mogu još ništa konkretnije reći, ali svi koji me poznaju znaju da su moji zahtjevi i ciljevi uvijek jako visoko. A takav je i Šangaj.
Kada idete u Kinu?
- Vjerojatno već 9. siječnja, ako do tada viza bude gotova. Naime, pripreme nam startaju već 25. siječnja, a nakon što dođem u Kinu čekaju me dva tjedna izolacije. Prvenstvo starta početkom ožujka. Bilo mi je teško ostaviti Antwerp, ali već sam se okrenuo Šangaju i jedva čekam upoznati klub i momčad, te krenuti po nove izazove i pobjede.

Uvjeren sam da ću jednog dana sjesti na klupu Hajduka, to je moj klub

Ime Ivana Leke posljednjih se tjedana često spominjalo u kontekstu Hajduka. Ne kao trenera koji dolazi na Poljud, nego kao primjer trenera kakvog Lukša Jakobušić traži. Odrastao je u Hajduku, mlad je i prepun ambicija, a već se dokazao na europskoj sceni. Leko, Ivan Jurić, Slaven Bilić...
- Naravno da mi imponira što me netko doživljava i predstavlja na takav način. Premda odmah moram naglasiti da me nitko nije nazvao ili pitao nešto na temu mogućeg preuzimanja Hajduka.
Sada ne, ali jednog dana...?
- Uvjeren sam da ću jednog dana sjesti na klupu Hajduka. Ja sam Hajdukovo dijete, Hajduk je moj klub, to su posebne emocije i sigurno mi bi ogroman izazov bio voditi Hajduk. Kako meni, tako i mom prijatelju Ivanu Juriću. (rš)

HRVATI U KINESKOM NOGOMETU U toj državi je radio i Miroslav Blažević, te nekoliko poznatih igračkih imena

Ivanković kinesku ligu osvojio kao trener, a Santini kao igrač

U prošloj sezoni su dvojica hrvatskih nogometaša bili članovi klubova kineske Superlige - Ivan Santini i Dejan Radonjić. Bivši reprezentatativni napadač (skupio je pet nastupa za Vatrene), 32-godišnji Santini, član je kluba Jiangsu Suning, s kojim ima ugovor do ljeta 2022. godine, a u koji je stigao iz redova Anderlechta u srpnju 2019.
Prošla sezona, obilježena pandemijom koronavirusa, bila je izuzeno uspješna za Jiangsu Suning, koji je osvojio naslov prvaka svladavši u finalu doigravanja u dvije utakmice favorizirani Guangzhou Evergrande. Hrvatski napadač je u svim natjecanjima za Jiangsu Suningza skupio 21 utakmicu, 7 golova i 1 asistenciju, a u prvenstvu je strijelac bio pet puta.
Drugi hrvatski ofenzivac, 31-godišnji Dejan Radonjić, bio je član Qingdao Huanghaija, kluba koji je na kraju osvojio 14. mjesto u prvenstvu, a u koji je u ljeto prošle godine stigao iz ruske momčadi Krilja Sovjetov. Radonjić je za Qingdao Huanghai upisao četiri nastupa i jednu asistenciju.
Od ostalih hrvatskih nogometaša najduže se u Kini zadržao Darko Matić, koji je od 2007. do 2016. godine igrao za Tianjin Tedu, Beijing Guoan i Changchun Yatai, te u tom razdoblju bio jedan od najpopularnijih stranih nogometaša u najmnogoljudnijoj svjetskoj državi. Od Hrvata u Kini su još igrali Josip Miladrović, Goran Milović, Stipe Lapić, Leon Benko, Nikica Jelavić..., te još nekoliko poznatih imena iz HNL-a poput Sammira, Fatosa Beqiraja, Jeana Edvarda Kouassija i Francka Ohandze.
Što se tiče hrvatskih trenera koji su do sada radili u kineskom nogometu, Miroslav Blažević je u sezoni 2009/2010. vodio klub Shanghai Shenhua, a poslije je jedno vrijeme bio izbornik kineske U-23 reprezentacije. Branko Ivanković je, pak, od 2009. do 2011. godine sjedio na klupi kluba Shandong Luneng, s kojim je 2010. godine osvojio naslov prvaka Kine, a svojevremeno je bio na glasu i kao kandidat za preuzimanje kineske A reprezentacije.
Zanimljivo da je u sezoni u kojoj je bio prvak Ivanković sa Shandong Lunengom igrao i protiv Blaževićeve Shanghai Shenhue, te ga u zadnjem ligaškom kolu pobijedio sa 5:2...
- Mi Hrvati imamo izreku da svijet pripada mladima. Zato nije čudo da je u našem dvoboju pobijedio moj mlađi kolega. Privatno imamo vrlo dobar odnos, no na terenu smo bili žestoki suparnici - rekao je tada Blažević, dok je Ivanković dodao:
- Ćiro i ja smo poput oca i sina, no ovdje u Kini pokazali smo naš profesionalizam žestoko se natječući. Poštujem jako Ćiru Blaževića, jer on spada u red najvećih svjetskih trenera.
U Kini je u sezoni 2016/2017. radio i aktualni trener Lokomotive Goran Tomić, i to kao pomoćnik Svenu Göranu Erikssenu u Shenzhenu. (dg)

Linker
07. studeni 2024 16:57