Uoči finala španjolskog Superkupa, koji se odigrava u Saudijskoj Arabiji (na stadionu Al-Awwal Park u Rijadu) između Reala i Barcelone, dnevnik As objavio je veliki intervju s nekadašnjim igračem oba kluba, hrvatskim reprezentativcem i trenerom, Robertom Prosinečkim.
U uvodu, autor teksta sugerira kako Prosinečki nije uspio niti u Realu niti u Barceloni, podsjećajući čitatelje na priču o "staklenom igraču". No, evocira i uspomenu na igrača, koji je 1987. bio MVP na Svjetskom prvenstvu igrača do 20 godina, te je s beogradskom Crvenom zvezdom osvojio Kup europskih prvaka 1991.
Sraz bivših klubova Prosinečki će gledati u Zagrebu, gdje trenutačno živi.
- Čekam da se pojavi neka zanimljiva trenerska ponuda. Španjolska? Naravno da bih volio doći u Španjolsku. Svi treneri žele doći u La Ligu zbog atraktivnog i sugestivnog nogometa – kazao je Prosinečki reporteru Asa.
Od kojeg ste trenera najviše naučili?
- Od velikog Johanna Cruijffa. Inspirirao me njegov nogomet. Bio je jedan od najboljih tehničara, koje je nogometni svijet vidio. Možda i najbolji.
Po čemu pamtite potpis ugovora s Realom 1991?
- Činjenica da je jedan balkanski klub osvojio naslov europskog prvaka bila je svojevrsna prekretnica. Osobno sam bio u sjajnom trenutku. Mnogi su me klubovi željeli, ali dao sam riječ predsjedniku Reala Ramonu Mendozi i došao sam u Madrid.
Došli ste s reputacijom genija i svjetskog prvaka iz Čilea 1987.
- Imali smo sjajnu generaciju talenata u bivšoj Jugoslaviji. Neki dječaci po imenu Boban, Šuker, Jarni, Mijatović, ja... pokrenuli su lijepu nogometnu priču. U finalu smo dobili SR Njemačku, a ja sam osvojio Zlatnu loptu.
U Realu niste uspjeli zbog ozljeda?
- Nisu samo ozljede bile problem. Bilo je to vrijeme rata na Balkanu, moja je obitelj bila tamo, a ja sam u Madridu živio sam. Počeo sam s ozljedama, osjećao veliki pritisak i nisam uspio vratiti formu i najbolju verziju svoje igre. Ali, ne razmišljam više o tome. Takav je život. Ne žalim ni za čim. Ponosan sam što sam igrao u dvije najbolje svjetske momčadi.
Je li vam smetalo što su vas novinari nazivali "kristalnim igračem"?
- Ponekad bi me to uznemiravalo. No, činjenica jest da sam više puta bio ozlijeđen i stalno se pričalo o tome.
Oduvijek ste bili strastveni pušač. Vjerojatno vam to nije pomoglo u karijeri...
- Točno. Uvijek sam pušio. I danas pušim. Nikada nisam prestao, ali ne mislim da je to bio uzrok mojih fizičkih problema.
Jeste li danas više navijač Reala ili Barcelone?
- Skloniji sam Realu. Bio mi je prvi klub u Španjolskoj i danas navijam za njega. Također, u Realu igra i Luka Modrić. On je ponos Hrvatske. Euro će mu biti posljednje veliko natjecanje za hrvatsku reprezentaciju i priželjkujemo da će biti spreman. Luka je fenomen. Činjenica da s 38 godina igra na najvišoj razini dokazuje koliko je veliki profesionalac. On živi nogomet.
Koji vas trener više inspirira – Ancelotti ili Xavi?
- Nogomet koji ja preferiram nametnuo Cruijff, nastavio Guardiola i danas ga pokušava održati Xavi. No, Ancelottijeva veličina kao trenera je neosporna. Osvajao je trofeje sa svim klubovima, koje je vodio.
Bili ste ofenzivni veznjak, poput Bellinghama. Što mislite o njemu?
- Vrlo impresivno je započeo karijeru u Realu. Iako mlad, preuzima odgovornost. Ima osobnost i poticajan je za cijelu momčad.
Tko je trenutačno "broj jedan" na svijetu?
- Mbappe. Ima brzinu, tehniku, gol... Ima sve.
Koji bi igrač više odgovarao Realu – Mbappe ili Haaland?
- Zbog konstrukcije madridske momčadi, budući da ima Viniciusa i Rodryga više bi im odgovarao Haaland. On je čudovište, najbolja "devetka" na svijetu.
Tko je najbolji igrač s kojim ste igrali?
- Ronaldo! Igrao sam s mnogim velikim igračima u hrvatskoj reprezentaciji i u Realu, ali kada sam u Barceloni upoznao Ronalda Nazarija, to je bilo nešto posebno.