Nakon prospavane noći i odluke koja je šokirala Hrvatsku, premda je negdje u nutrini duše bila očekivana, nakon nekoliko puta pročitanog oproštajnog pisma, nazvali smo ga u četvrtak ujutro, prije nego što će poći na trening HSV, pitao ga zašto je podigao ruke u zrak, uslijedila je rezignirana reakcija:
- Jebiga, tako je... - odgovorio je junak našeg doba, Ivica Olić.
Poslije utakmice s Rusijom u Rostovu, shvatio je da bi bio pretežak teret novom izborniku, koji ga je prekrižio:
- Puno sam razmišljao o tome i shvatio da nemam potrebu gurati se i trpati tamo gdje više ne spadam, nisam želio mučiti ni sebe, ni sve oko sebe. Supruga me odgovarala, rekla je - čekaj, neka odluka sazrije. Često i dugo smo razgovarali, ali, nikad se nisam želio šlepati. Ipak, na nagovor Natali, pokušao sam u HSV, ali, ni u Hamburgu se ništa ne mijenja, prelomio sam - vrijeme je za rastanak.
Lijepa priča je trajala 15 godina, od 2001. godine, nije to bila laka odluka? Jeste li se konzultirali s izbornikom?
- Nekih velikih razgovora nismo imali, samo sam mu vrlo otvoreno rekao da sam bio ljut zbog Rusije. no, Ante Čačić je svima dao do znanja da će se držati principa; oni koji neće igratri u klubobvima, ne dolaze u obzir za spisak za Europsko prvenstvo. I da se više ne zamaramo, da ne bi, nedajbože, bilo neugodnih prepucavanja opreko medija, poručio sam im - ne želim vam biti teret. Sretno vam bilo..
VIŠE PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JL-a U PETAK!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....