Prije nešto manje od pet mjeseci, 27. srpnja, hrvatski reprezentativac Mislav Oršić (30) na pripremama s Trabzonsporom u Sloveniji doživio je tešku ozljedu koljena. Puknuće prednjih križnih ligamenata desnoga koljena odvojilo ga je od travnjaka, odmah je bio operiran i krenuo je s oporavkom. A krajem studenoga, u dogovoru sa svojim turskim klubom, počeo je lagano trenirati na Dinamovim terenima u Maksimiru.
Na terapijama i treninzima provodi svakodnevno po nekoliko sati, no ipak smo pronašli vrijeme za razgovor, za ekskluzivni božićni intervju za Sportske novosti...
- Zasad sve ide prema planu, osjećam se odlično, koljeno je u dobrom stanju. Nemam baš nikakve smetnje, ništa me ne sputava i nadam se da se ništa ni neće zakomplicirati. U prijepodnevnim satima treniram u teretani, jačam mišiće, potom na travnjaku radim neke specifične vježbe, a počeo sam trenirati i s loptom. To su, dakako, lakši treninzi, no iz tjedna u tjedan podiže se intenzitet vježbanja. Sve više radim na simuliranju pokreta koje bih radio na utakmicama, ne idem još punom snagom, svaka vježba zasad mora biti dozirana i kontrolirana - rekao nam je u uvodu Oršić.
Bivši Dinamov nogometaš želio se oporavljati u Zagrebu, a u Trabzonsporu su se složili s tom idejom...
- Drago mi je što je klub prihvatio moj prijedlog da oporavak provodim u svom gradu, doma mi je znatno lakše. No, svakoga sam tjedna u kontaktu s liječnicima i fizioterapeutima kluba, šaljem im video-zapise svega što radim, tako da imaju sve pod kontrolom. Bio sam u Trabzonu prije otprilike mjesec dana, obavio sam detaljne liječničke preglede i rezultati tih pregleda bili su odlični, liječnici su bili vrlo zadovoljni mojim stanjem i napretkom. I onda je dogovoreno da se nastavim do kraja oporavljati u Zagrebu, a u Trabzonu bih trebao biti oko 15. siječnja. Tada bih trebao napraviti novi kontrolni liječnički pregled, nakon kojeg bi liječnici trebali odlučiti kad bih se mogao priključiti momčadskim treninzima. Kad dobijem “zeleno svjetlo” prva bih dva-tri tjedna lakše trenirao sa suigračima i postupno bih podizao intenzitet rada. Prema nekim prognozama i očekivanjima sredinom ožujka bih, bude li sve u redu, mogao biti u punom pogonu.
Nestala tuga i depresija
Je li vam ovo bila najteža ozljeda u karijeri?
- Svakako! Nikad nisam imao nekakvu sličnu ozljedu zbog koje sam morao tako dugo pauzirati. Imao sam problema s gležnjevima, ali sve se to rješavalo u hodu, nikad nisam bio izvan treninga duže od sedam dana. Nikakvo puknuće nisam imao, uvijek sam bio maksimalno tjelesno pripremljen i ozljede su me zaobilazile.
Kako ste psihološki proživljavali dane nakon ove teške ozljede?
- Uh, najteže mi je bilo odmah nakon ozljede, kao i nakon operacije. Ta prva dva mjeseca oporavka nešto su najteže što sam doživio u karijeri, “ubijala” me ta spoznaja da ne mogu trenirati. No, ni tada nisam baš mirovao, pokušavao sam, sjedeći na podu, raditi nekakve vježbice. Kako je vrijeme prolazilo, osjećao sam se sve bolje, nije više bilo tuge i depresije, prihvatio sam spoznaju da moram biti strpljiv i da ne smijem žuriti s povratkom. S liječnicima sam napravio plan oporavka, čvrsto se držim toga i idem dan po dan, znam da mora proći vrijeme kako bih se posve zdrav vratio na teren.
U ovih 150 dana, koliko ste izvan terena, u Trabzonsporu su se dogodile promjene. Smijenjen je trener Nenad Bjelica, koji je inzistirao na vašem dolasku, umjesto njega na klupi je Abdullah Avci. Jeste li razgovarali s novim trenerom?
- Da, kratko smo razgovarali kad sam zadnji put bio u Trabzonu. Rekao mi je kako jedva čekaju da se vratim, poželio mi je brzi oporavak. Zasad je, eto, sve u redu, vidjet ćemo što će biti kad se u siječnju vratim u Tursku. Ljetos sam potpisao dvogodišnji ugovor i s te strane zasad nema nikakvih problema.
Žalim zbog Engleske
Od odlaska iz Dinama u siječnju ove ste godine odigrali ukupno pet utakmica. Svih pet za Southampton, ali ni jednom niste bili na travnjaku svih 90 minuta. Pa ste onda doživjeli tešku ozljedu i ova vam je godina u nogometnom smislu praktički bila izgubljena. Žalite li sad zbog odlaska u Englesku?
- Naravno! Nakon svega što se događalo, žalim što sam otišao. Međutim, čovjek nikad ne zna što ga čeka u budućnosti. I za svaku donesenu odluku moraju se snositi i posljedice. A ja ih sad snosim... Otišao sam u Englesku u najboljoj namjeri, želio sam se dokazati na jednoj višoj razini, u najjačoj svjetskoj ligi, taj me sportski izazov vukao na Otok. Na žalost, ništa se nije dogodilo u skladu s mojim željama i planovima, nego je sve bilo baš suprotno. Proživljavao sam teške trenutke i to mi je svakako bilo najgore razdoblje u karijeri.
Što se zapravo dogodilo u tom Southamptonu? Zašto niste igrali, zašto ste bili bačeni u drugi plan? Klub je, istina, bio u teškoj situaciji, borio se za ostanak u ligi (na kraju je ispao), nedugo nakon vašeg dolaska bio je smijenjen velški menadžer Nathan Jones koji vas je i doveo, a novi, privremeni menadžer, dotadašnji Jonesov pomoćnik, Španjolac Ruben Selles (ni on više nije u klubu, menadžer je sad Russel Martin), nije vas uopće doživljavao. Zašto?
- Izvrtio sam u glavi taj film milijun puta i dan-danas ne znam zašto se sve tako dogodilo. Kad sam došao u Southampton sve je bilo izvrsno, dočekali su me sjajno, stalno su mi govorili da me silno žele, da od mene dosta očekuju, da žele da igram... Ali, već nakon dva tjedna osjetio sam da se situacija pomalo mijenja, nije više bilo topline i srdačnosti koja me dočekala po dolasku. Općenito je ozračje i stanje u klubu bilo loše, momčad je slabo igrala, nisu se osvajali bodovi, mnogo se toga negativnoga nakupilo u kratkom razdoblju. Jednostavno, nije bilo previše prostora za pozitivu i nisam dobio pravu priliku. Onda je smijenjen i trener Jones, a novi trener Selles odmah mi je, sredinom veljače, dakle, samo mjesec dana nakon mog dolaska, rekao da ne računa na mene i da me neće koristiti!? Dodao je da osobno nema ništa protiv mene, ali da je tako odlučio i da mi neće stvarati nikakve probleme.
Kako ste se osjećali u tim trenucima kad vam je čovjek otvoreno rekao da vas ne vidi u svojim planovima?
- Nije bilo ugodno. Svi mi želimo igrati i bio sam neugodno iznenađen tim riječima. Bilo mi je vrlo teško, bio sam frustriran i ljutit, ali shvatio sam da ništa ne mogu promijeniti i prihvatio sam tu bezizlaznu situaciju. Jednostavno sam emocije “pospremio u ladicu” i profesionalno sam odrađivao sve što sam morao odraditi. Iako nisam igrao trenirao sam punom snagom, što sam bolje mogao, jer se nisam smio zapustiti. Morao sam misliti na svoje tijelo, kako bih u dobrom stanju dočekao ljetni prijelazni rok i odlazak iz Southamptona. I onda život ponudi ironiju – cijelo sam vrijeme u Engleskoj uistinu pazio da mi se nešto na treninzima ne dogodi i da zdrav dočekam ljeto, a onda doživim tešku ozljedu odmah po dolasku u Trabzonspor. To je život...
Kakve ste pouke izvukli iz neuspješnog engleskog izleta?
- Najvažnija je svakako da se nikome u životu ne može vjerovati!
A jeste li u tih šest mjeseci provedenih na Otoku osjetili da možete igrati u engleskoj ligi? Gledali ste utakmice, trenirali ste svakodnevno s tim igračima...
- Ma jesam, osjetio sam to. I znam da bih dobro igrao da sam dobio priliku. Kad sam došao u Southampton bio sam pomalo iznenađen nakon nekoliko prvih treninga. Uspoređujući s Dinamom, tamošnji su igrači “mrvicu” tjelesno jači i spremniji, ali po pitanju nogometne kvalitete, tehničkih sposobnosti i izvedbe, kao i razumijevanja igre, Dinamo je na višoj razini - kazao je Oršić u prvom dijelu intervjua, a što misli o povratku u Dinamo i reprezentaciju, pročitajte u drugom dijelu kojeg objavljujemo uskoro!