Gareth Bale igrač je najviše klase o kojem ćemo, budući da je u ponedjeljak objavio kraj 17-godišnje karijere, od sada govoriti u perfektu. Možda nešto ranije no što smo očekivali, ipak su mu tek 33 godine, ali vijest o mirovini nije baš stigla "iz vedra neba". Njegovo je tmurno već godinama, premda je nekad bio obasjan blještavilom, a još davnije - prilikom dolaska u Real Madrid za tada rekordnu odštetu - prognoze su bile toliko svijetle da se nemali broj pratitelja usudio projicirati mu Zlatnu loptu u naručju. Danas znamo da, osvrćući se na Balea, govorimo o dva različita igrača.
Prvi je među najboljima u generaciji, nezaustavljiv i ubitačan, nerijetko i presudan adut u momčadi koja je pokorila svijet. Trkač koji sprintersku konkurenciju nema na travnjaku, može ju potražiti jedino u pojedinim atletskim disciplinama. Kao takav postavit će Wales na nogometnu kartu i ostaviti trag u povijesnim dosezima Kraljevskog kluba. Drugi nije zainteresiran, čak se ni ne želi boriti za poziciju u momčadi, tjera nekakav inat i ratuje protiv uprave koja ga je platila 101 milijun eura, nedostaje mu kompetitivnost i - smrtni grijeh za igrača Real Madrida - pobjednički mentalitet.
Zato ćemo, spojimo li ta dva suprotna pola u jednu figuru, dobiti igrača koji je mogao ili morao više, koji nije iskoristio maksimum svog talenta i umijeća. Dobit ćemo nogometaša više sličnog igraču trenutka nego supermodelu dosljednom pobjedama. Kad se sumiraju svi usponi i padovi, popraćeni malo žarkom željom, malo hladnom ravnodušnosti za osobni i klupski rezultat, doima se da je Bale svoju nogometnu knjigu ispisao pozlaćenim slovima, ali kad je ponestalo "tinte", nije mu se dalo posegnuti za novom. Ipak, potrebno je naznačiti da manjak ambicija, premda je među prvim asocijacijama na velškog velikana, ne zaslužuje voditi glavnu riječ u njegovoj priči. Nitko ne može osvojiti pet Ligi prvaka, tri španjolska prvenstva i Kup kralja, a da pritom ne zna što želi i kako će to postići.
- On je poput bolida Formule 1, uvijek ga treba ‘fino‘ uštimati... Istina je da je u Real Madridu imao previše ozljeda, ali s tehnikom i fizikom koju posjeduje, njegov performans na visokoj je razini. Govorimo o veličanstvenom igraču velikog potencijala - govorio je svojevremeno Fernando Hierro.
Bivši kapetan madridskog velikana u kratkom osvrtu na Baleov lik i djelo dotakao se jedne od ključnih točaka Baleovog neispunjenog potencijala - ozljeda. U Real je stigao iz Tottenhama 2013. godine, za 7 milijuna eura bio je više plaćen od Cristiana Ronalda u tada rekordnom transferu, a danas drugom najskupljem u povijesti kluba (Eden Hazard plaćen je 115 milijuna). Imao je solidan učinak tijekom cijele prve sezone i zaokružio ju pogocima u dva različita finala. Barceloni je zabio za pobjedu u Kupu kralja dobro nam poznatim sprintom preko gotovo cijelog terena, prilikom čega se katalonski stoper Marc Bartra "nagutao prašine" u pokušaju da zaustavi velški motor. Drugi krucijalan gol režirao je u finalu Lige prvaka protiv Atletico Madrida, bio je to udarac glavom za 2:1 (na kraju 4:1) u prvom produžetku. Srušiti dva najveća rivala na ništa manjoj pozornici, to mogu samo rijetki, zato se Baleova kvaliteta ne može osporiti.
U biti, ona nikad nije ni dolazila u pitanje, već su se upitnici javljali nad kontinuitetom, pa se sada vraćamo na spomenutu priču o ozljedama. Tijekom boravka u Madridu naizmjenično su stradavala koljena, gležnjevi i listovi, u tolikoj mjeri da ga navijači više nisu žalili, nego mu zamjerali što je pretjerano podložan ozljedama, s premisom da očito ne radi dovoljno na snazi i stabilnosti. U Baleu više nisu vidjeli ili željeli vidjeti igrača koji neupitno ulazi u krug same elite, već neisplativo pojačanje koje svojom rascjepkanom formom ne može Realu garantirati vrh.
- On je toliko moćan i eksplozivan, a ta energija ponekad mu nanese štetu i pretvori se u neku vrst ozljede. Na mišićnoj razini podložan je ozljedama jer, uz eksplozivnost koju posjeduje, slabiji kontakt dovoljan je da napravi štetu - opravdavao ga je Juande Ramos, koji ga je prethodno trenirao u Tottenhamu.
Kako bilo, Bale je u ‘fulu‘ zabilježio sjajan učinak. Ukupno je zabio 106 golova za Real u 258 nastupa i tomu dodao 67 asistencija. Mrežu je zatresao u još jednom finalu, dvaput je zabio Liverpoolu (3:1) prilikom egala u završnici Lige prvaka (2017./2018., a pogodak škaricama za 2:1 ostao je najbolji u njegovoj karijeri, dok će mu najdraži trenutak zasigurno ostati podizanje istog trofeja godinu ranije u svom rodnom Cardiffu, gdje je Real bio bolji od Juventusa (4:1).
- Osvojiti titulu kod kuće ostvarenje je sna. Nije djelovalo da ću stići do finala, ovo mi je nagrada za sav trud koji sam uložio - glasio je njegov pobjednički govor.
No, taj trud polako je blijedio, uz određene momente bljeska poput spomenutih škarica Redsima. I prije tog zgoditka Real ga je po prvi put planirao prodati, 2017. zagrizao je Manchester United, ali Bale je ostao na Bernabeu. Točnije, uglavnom u klupskim ambulantama nedaleko Bernabeua. Bale se nastavio ozljeđivati, a vrijeme oporavka provodio je igrajući golf, čime je odavao dojam da mu Real više nije prioritet. Nije htio napustiti Madrid iako ga je klub želio prodati, crpio je 30 milijuna eura sezonske plaće i istovremeno pokazivao manjak volje i želje, pa ga nisu mogli ni koristiti na željeni način. Dakle, s igračke perspektive, "trulio" je u Madridu, svojom voljom.
Možda je Gareth Bale propustio ispuniti svoju sudbinu, vjerojatno je mogao dodatno obogatiti riznicu, mogao je igrati više i još bolje nego što je igrao. Unatoč svemu tome, i dalje govorimo o igraču koji u nogometnom svijetu nije bio samo prolaznik, a uzevši u obzir da je njegove blistave momente teško pobrojati, pamtit ćemo ga kao istinskog velikana.