Matjaž Kek ponovno je potvrdio specijalizaciju za rušenje dugogodišnjih tradicija. Nakon što je Sloveniju 2010. odveo na Mundijal nakon osam godina pauze, a zatim i s Rijekom 2017. nakratko prekinuo 11-godišnju Dinamovu dominaciju u borbi za hrvatski klupski tron, 62-godišnji strateg kormilario je slovenskom reprezentacijom u lovu na vizu za Euro nakon 24 godine posta.
Slovenci će tako drugi put u povijesti biti sudionik europske nogomete smotre, prvi put nakon 2000., kada su u Belgiji i Nizozemskoj okusili prvu draž velikog natjecanja, završivši putovanje u skupini uz remije protiv Jugoslavije i Norveške, te poraz od Španjolaca. Dva dana nakon raspleta kvalifikacijskog ciklusa za pamćenje, izbornik Slovenije javio nam se u dobrom raspoloženju.
Jesu li se slegli dojmovi nakon velikog uspjeha?
- Pomalo, da. Slažu se sličice u glavi, sinoć sam došao u Maribor i navečer sam stigao pogledati i „vatrene“ protiv Armenije. Naravno, čestitam Hrvatskoj na plasmanu. Sretan sam čovjek, konačno da i mi primamo čestitke, da ne moramo uvijek samo mi drugima čestitati. Sad sam na miru, doma je najljepše. Poslije utakmice je bilo baš dobro. Proslavili smo skromno, ali veselo, onako kakvi mi jesmo.
Uz 22 uhvaćena boda u deset utakmica, iza Slovenije su najuspješnije kvalifikacije u povijesti. Koliko je bilo teško ostvariti taj pothvat?
- Na kraju je Danska osvojila jednak broj bodova kao i mi, ali bilo je tu i ostalih reprezentacija koje su potiho računale da se mogu priključiti krugu favorita. Vidite, na kraju je Kazahstan bio četvrti s 18 osvojenih bodova, isto koliko je imala i Finska. Bilo je dosta govora da je grupa možda malo lakša, ali baš zbog toga je bila vrlo opasna. Trebalo je ići na gostovanja u Astanu, Belfast, Helsinki… Zabili smo dosta golova (20 nap. a.), tako da u konačnici moramo biti zadovoljni s odrađenim poslom.
Drago mi je da nećemo igrati međusobno jer ću onda moći navijati i za moju Sloveniju, i za Hrvatsku
Kakvo je stanje u Sloveniji? Vlada li euforija?
- Možda su prije bile i veće euforije, ali stvarno je bilo lijepo. Pogotovo u zadnjim utakmicama. Navijači su prihvatili dečke, oni su im to vratili. Nije bilo podjela, nije se pitalo ništa, nego je bio baš lijep ambijent, bez ikakvih ekscesa.
Slovenskim navijačima nikada neće biti bliže veliko natjecanje na koje se reprezentacija kvalificirala, očekujete li invaziju na Njemačku?
- Siguran sam da će puno ljudi u lipnju umjesto mora odabrati odlazak u Njemačku. Vlada pozitivna nogometna klima, dugo se ovo čekalo. Slovenija je mala, ali imamo dobru reprezentacije u košarci, odbojci, rukometu, kao i dobre individualne sportaše, tako da se nogomet na neki način čekao. Sada se vidjelo koliko nogomet znači ljudima, jako sam ponosan na taj uspjeh.
Euro počinje tek za sedam mjeseci, ali jeste li već zacrtali neki cilj?
- Prvo treba sačekati ždrijeb, ali sigurno nećemo u Njemačku ići kao turisti, nego kao natjecatelji. Želim da smo momčad koju zanima rezultat, napravit ćemo sve za što bolji uspjeh.
Želite li koju reprezentaciju možda izbjeći u ždrijebu?
- Drago mi je da nećemo igrati s Hrvatskom. Iako je bilo nekih problema u kvalifikacijama, Hrvatska je to ponovno rutinirano završila. Drago mi je da nećemo igrati međusobno jer ću onda moći navijati i za moju Sloveniju, i za Hrvatsku, to uvijek govorim. Veselim se turniru, organizacija će sigurno biti na vrhunskom nivou, čeka nas spektakl.
Vidim da neka igrališta HNL-a nisu baš u idealnom stanju, pa to utječe na kvalitetu lige
Koja je tajna uspjeha vaše momčadi?
- Možda nemamo bazu kao neke velike države, kao što ima i Hrvatska, ali tražili smo pravu selekciju. Pronašli smo spoj mladih, poput Šeška, uz igrače u pravim godinama i nekoliko iskusnih imena, s Oblakom na čelu. Prije svega, našli smo karakterno jako dobre igrače, čak i s malo inata, jer se malo sumnjalo u nas. Ovi igrači imaju tu odlučnost i samouvjerenost, a tajna je zajedništvo. Igrači su preuzeli odgovornost.
U reprezentaciji imate četiri igrača koji su prije igrali u „velikoj četvorci“ hrvatskog nogometa. Petar Stojanović u Dinamu, Jan Mlakar u Hajduku, Adam Gnezda Čerin u Rijeci i Erik Janža u Osijeku. Osjeti li se povezanost s hrvatskim klubovima?
- Uvijek se to povezuje. Pričao sam s Mlakarom koliko mu je drag Hajduk, Gnezda Čerin je ostao vezan uz Rujevicu, Janža je kratko bio u Osijeku, ali je također bio istaknuti član, a Stojanović je ostavio duboki trag na Maksimiru. Pratimo sve, pogotovo zbog Rijeke. Ne može se obrisati poveznica između hrvatskog i slovenskog nogometa. Uvijek otvorena srca čestitam Hrvatskoj, ponovno sam navijao za vas, mene je hrvatski nogomet puno zadužio.
Lagao bih kada bih rekao da nije lijepo kada me se netko sjeti i kada me zovu, to su ipak veliki klubovi
Kako komentirate trenutačno stanje u HNL-u?
- Pratim sve. Dinamo ne dominira više kao prije, pa je postalo malo zanimljivije. No vidim da neka igrališta nisu baš u idealnom stanju, pa to utječe na kvalitetu. Međutim, postoji puno mladih igrača koji mogu doći do reprezentacije, vidjelo se to i na nekim primjerima. Hrvatska liga daje puno više negoli se misli, često se liga podcjenjuje. Naravno, uz bolje uvjete sigurno bi bilo sve atraktivnije, recimo, Pampas je pravi stadion. Dobra infrastruktura vuče puno toga, govorim iz iskustva Rujevice. Pogledam HNL kad mogu, čak nekada i odem na utakmice, zadnjih mjeseci malo manje zbog obaveza, ali brzo ću ponovno doći.
Gužva je na vrhu ljestvice HNL-a, koga vidite s peharom na kraju sezone?
- Znate, ne treba biti prepametan da se zaključi gdje me vuče… Rijeka je prije godinu dana bila na aparatima, ali napravili su odličan potez i zaokret. Oko Dinama se radi fama, međutim mora se osjetiti promjena kada se mijenja generacija. Hajduk toliko dugo čeka na naslov, njih energija vuče naprijed, a Osijek će se sigurno podići sa Zekićem. Postoji kvaliteta u kojoj svatko može pobijediti svakoga, ali isto tako ima i puno klubova gdje se ne može unaprijed računati na bodove, poput odlazaka u Koprivnicu ili Pulu, ili protiv Lokomotive koja radi sjajan posao. Ne vjerujem da će se netko na vrhu baš odvojiti, bit će interesantno.
Sjajnim poslom u Rijeci, postali ste i želja ostalih hrvatskih klubova, koji su vas nerijetko kontaktirali u potrazi za trenerskim rješenjem. Kako to komentirate?
- Fokusiran sam na slovensku reprezentaciju, to mi je velika čast i ponos. S druge strane, lagao bih kada bih rekao da nije lijepo kada me se netko sjeti i kada me zovu, to su ipak veliki klubovi. Na kraju krajeva, poštujem kolege, naš posao je specifičan. Živim za danas, imam puno lijepih uspomena, ali sada naš fokus ide prema Euru za koji ćemo se dobro pripremiti.