Na pola puta do Lige prvaka: Jurčićeve ideje su upalile, sada su na redu pojačanja

Napunit će se danas točno tri mjeseca otkad je Kruno Jurčić poveo momčad na pripreme i počeo u glavi slagati kockice za Ligu prvaka. Otprilike su preostala i tri mjeseca, koji dan više, do Dinamova prvog europskog ispita, prvog koraka do novog nastupa u elitnom rangu. Dakle, Jurčić je stigao do pola puta, do trenutka kad se mjeri “prolazno vrijeme”.

- Naravno da nije lako kad ti ode igrač na kojemu si sve gradio, jasno je da će nam Kovačić nedostajati i da ću morati u kratkom roku pronaći zamjenu za njega - pričao je Jurčić u Međugorju, u prvim danima nakon iznenadnog odlaska Kovačića u Inter.

Nije krio šok, čak ni razočaranje, djelovao je Dinamov trener tada izgubljeno. Imali smo tada dojam da ni sam nema ideju kako bi Dinamo bez Mateo mogao izgledati na proljeće, međutim, sad, nešto manje od tri mjeseca kasnije, neki se zaključci ipak mogu odgonetnuti.

Dinamova utakmica protiv Zagreba i pobjeda tom susretu s dva različita lica Modrih, svakako ne može biti neki predložak iz kojega se trebaju izvlačiti konačne pouke. Niti je Dinamo zbog lošeg prvog dijela “prezelen” za Ligu prvaka, niti je zbog solidne izvedbe u nastavku potpuno spreman za Ligu prvaka. Istina je, kao i uvijek, negdje na pola, no, treba svakako istaknuti neke dobre stvari koje pokazuje ovaj današnji Dinamo. I koje “na pola puta” mogu biti nekakav orijentir u kojemu Modri do srpnja trebaju krenuti.

Krenimo od obrane. Iako se nakon odlaska Vide činilo da će baš obrana biti najveći problem, činjenica da Dinamo već pet utakmica nije primio pogodak, dovoljno govori - napredak u defenzivi je vidljiv. Osim što i u obrani ima dobra rješenja, Jurčić uspijeva u namjeri da cijelu momčad natjera igrati obranu, na pritisak suparnika čim se izgubi lopta. Jasno, teško je na ritmu HNL-a i razlike u kvaliteti uspoređivati koliko je to dovoljno za Ligu prvaka, ali za početak dobro je što igrači usvajaju tu filozofiju.

Više od same činjenice da je Kelavina mreža već pet utakmica netaknuta može zadovoljiti podatak da suparnici u tim susretima i nisu stvorili previše prilika. Zagrebova greda daleko je najveća prijetnja Kelavi još nakon poljudskog derbija. Momčad djeluje ozbiljnije i čvršće. Iako se, kao i protiv Zagreba, mogu dogoditi dva različita poluvremena, Dinamo ni kad oscilira ne “visi”, ne gubi glavu, nije na rubu poraza.

Druga je Jurčićeva ideja bila da mu kičma momčadi budu iskusni igrači. Šimunić, Leko i Krstanović najstariji su u kabini, pozitivci i radnici, koji pozitivno utječu i na ostatak momčadi. Njima se priključuje i Kelava, koji također djeluje ozbiljnije, pokušava u određene gabarite staviti i Sammira, iako je to uvijek teško. Međutim, uspio je, barem zasad, dobiti momčad u kojoj nema previše iskakanja, neka osobna nezadovoljstva i “viši interesi” ne remete zajedničke ciljeve. Jurčić je, čini se, naučio lekcije i prijašnjih mandata i malo se prilagodio Dinamovim specifičnostima.

U ta je tri mjeseca Jurčić “otkrio” Jedvaja, svoj je razvoj nastavio Ademi, kojemu je u novom sustavu 4-1-4-1 Jurčić pronašao novu poziciju, diže se Vrsaljko, a nakon što je veliku priliku dobio Krstanović, počeo se buditi i Beqiraj. Na neki način možemo reći da su završeni temelji momčadi koja bi trebala napasti Ligu prvaka, ona je dobila svoj okvir, ima prepoznatljive obrise, 'ajmo reći, ima glavu i rep.

Međutim, to je tek prvi dio vizije “Dinamo konkurentan u Ligi prvaka”, sad slijedi onaj drugi dio, selekcija, šoping. Svima je jasno, pa i Jurčiću, da momčad treba dopuniti s još nekoliko kvalitetnih igrača, na tome se užurbano radi i već po završetku sezone trebalo bi imati konkretna rješenja. Naravno, već papagajski ponavljamo ono što se svake godine pokaže točnim. Konačnu ocjenu rada može dati samo Liga prvaka, presudu “liliputancu” Dinamu pišu europski velikani.

Sigurno je da je pred Jurčićem još mnogo posla, da bi se dalo, pogotovo nakon utakmice u Kranjčevićevoj, secirati nedostatke. Teško je reći da je ova momčad bolja no što je bila lani, nakon odlazaka nekoliko važnih i dolaska nekoliko još nedefiniranih igrača. Međutim, treba reći da Jurčić podsjeća na marljivog birokrata. Neke mu je papire “odnio vjetar”, neke stranice nedostaju za kompletiranje priče, neke je sam zgužvao i bacio u koš. No, one papire koje ima pred sobom stavio je u odgovarajuće ladice, vidi se red i logika. A na vrhu ladice je vidljiv raspored idućih etapa. E sad, hoće li sve etape završiti sa “žutom majicom”, hoće li do konačnog cilja momčad stići u prolaznom vremenu, to u ovom trenutku nitko ne može predvidjeti.