Jedan detalj izvukli su madridski kroničari s ponosom, a time posredno potaknuli i hrvatski ponos. Naime, Bayern je velikan koji jako teško doživljava poraze na svojem terenu. Pogotovo visoke poraze. No, prije deset godina (29. travnja 2014.) Real Madrid je, predvođen Carlom Ancelottijem, postao drugi klub koji je tijekom povijesti uspio utrpati četiri pogotka Bayernu u Münchenu.
Za nas je dojmljiv podatak da do tada je takav pothvat pošao za rukom samo nogometašima zagrebačkog Dinama. Oni su 13. ožujka 1963. pobijedili u Münchenu 4:1 u Kupu velesajamskih gradova...
Ohrabrujući trend
Pedantni statističari pro Real dodat će još jedan ohrabrujući trend koji ide u prilog pozitivne atmosfere Blancosa pred prvi polufinalni dvoboj Lige prvaka na Allianz Areni. Do te 2014. Bayern je bio crna mačka za Real jer je u Münchenu omjer bio 9 pobjeda domaćih i jedan remi. Simbolični omjer koji priziva u (neugodno) sjećanje na debakl Reala iz 1981. godine, kada su u prijateljskom odmjeravanju doživjeli sramotnih 1:9.
No, od kada je "Modrićev Real" prije deset godina upisao veliku pobjedu, a kasnije i osvajanje Decime, madridska je momčad u toj dekadi velikih uspjeha u tri navrata zaredom eliminirala Bayern i pobijedila u Münchenu. Dva puta u četvrtfinalu i jednom u polufinalu. Prvi put u povijesti dvoboja ta dva velikana (26 utakmica) netko je uspio tri puta zaredom slaviti u gostima.
Statistika, tradicija i pripadajuće brojke puno govore, ali ne rješavaju aktualnost. Ona će se odvijati na dva travnjaka gdje će bitke biti bitno neizvjesnije od trenutnog raspoloženja u dva kluba. S jedne strane imamo velikana u depresiji, jer je izgubio dominaciju u Njemačkoj nakon 11 uzastopnih titula, a s porazima u Kupu od trećeligaša, te u Superkupu od Leipziga, Bayernu ostaje "spas" samo u Ligi prvaka. Vaditi se na "domaćinu" tog europskog elitnog natjecanja, koji ima čak 14 titula, osam više od Bayerna, nije baš ohrabrujuća zbilja.
Uz to, u Bayernu se jako loše živi sezona koja svojim padovima ukazuje na "raspad sustava" koji je donio domaću dominaciju i jednu Ligu prvaka (s Perišićem prije 4 godine). Jedan od ključnih stratega klupskog razvoja proteklih desetljeća, Uli Hoeness, riga vatru prema Thomasu Tuchelu. Trener koji je dočekan kao onaj koji će promijeniti trendove pada, prepoznate prije godinu-dvije, nije u tome uspio. On je sada alibi klupskim velikanima iz vodstva i trpaju na njegova leđa sve frustracije sezone. Nije se uhvatilo kod navijača, jer Tuchel je ipak Bayern doveo do polufinala LP, te vjeruju da je sposoban, kao i s Chelseajem, neočekivano osvojiti trofej.
Tuchel se javno požalio i dao jasno naslutiti da neće ni Hoenessu, ni ikome dozvoliti da ga vrijeđa kao osobu, a ne samo kao trenera, i to s lažima. Jasan znak lakozapaljive atmosfere, koja je ipak nešto novo za bavarskog diva. O tome su prošlih dana pisali i španjolski analitičari, uzevši kao lajt motiv gubitak Tonija Kroosa za "smiješnih" 25 milijuna eura, jer ga u Bayernu nisu vidjeli tako važnim igračem. No, bila je to samo najava onog što se danas naziva "gubitak karizme" kluba u kojeg se hrli, ne bježi.
Realova era velike moći
Odlazak Davida Alabe 2021., bez odštete, upravo u Real Madrid smatra se početkom tog negativnog trenda, jer su potom uslijedili i odlasci Roberta Lewandowskog u Barcelonu, Benjamina Pavarda u Inter, Lucasa Hernandeza u PSG. Što je još zabrinjavajuće za navijače Kimmich (ugovor do 2025.), Sane (2026.), Musiala (2026.), Davies (2025.) uopće ne žele razgovarati o produžetku ugovora. To je samo najava odlaska i pitanje je hoće li Bayern onda prodati igrače prije posljednje godine ugovora ili će si opet dozvoliti njihov odlazak bez odštete.
Još jedan detalj je važan okvir trenutka. U 11 godina dominacije u Bundesligi Bayern je s klupe vodilo 7 trenera, i to Heynckes (2 puta), Guardiola, Ancelotti, Niko Kovač, Flick, Nagelsmann i Tuchel. Zajedničko im je da su svi osvojili Bundesligu (Flick i Heynckes LP), što znači da je momčad bila dovoljno moćna, redovno osvježavana pojačanjima, a što sve govori u prilog jasnim idejama uprave kluba. Svega toga sada nema i Bavarcima je nužan totalni reset, neovisno ako bi im se potrefio "joker" osvajanja Lige prvaka.
Real Madrid, koji je imao slične faze u povijesti, sada živi eru velike moći. Od 2014, i osvajanja Decime Blancosi u postigli brojne rekorde u Ligi prvaka, među inima i nedostižni hat-trick naslova od 2016-2018. Dekadu simbolizira Luka Modrić, koji je u Madridu osvojio 24 trofeja, i sigurno će imati 25 (prvenstvo), a možda i rekord povijesti Reala s 26 (LP) trofeja.
Real financijski stoji najbolje od svih u Španjolskoj i među najboljima po financijama u Europi. Napravljena je uz osvajanje trofeja i dobra selekcija, smjena generacija, rekonstruiran stadion koji će sadržajima klubu osiguravati najmanje 250 milijuna godišnjeg prihoda, a k svemu tome, od ljeta će imati još dva super uzbudljiva napadača. Jedan je Kylian Mbappe, vjerojatno najmoćniji igrač današnjice, a drugi je Brazilac Endrick, kojeg analitičari smatraju moćnijim od Viniciusa i Rodryga kad su imali kao i on 17 godina.
Nakon ipak neočekivane eliminacije Manchester Cityja, Real se prometnuo u glavnog favorita za osvajanje naslova na Wembleyju. Dojam je da u madridskom medijskom prostoru više strahuju od te "sigurne priče" nego od Bayerna, odnosno PSG-a i Borussije Dortmund. Jer, iako su Bavarci ipak dovoljno kvalitetni da mogu u dvije utakmice nauditi ambicijama Reala, imaju sjajnog Harryja Kanea koji trpa kao na traci, momčadski i formom ne bi trebali biti u poziciji eliminirati Blancose. No, samo ako Ancelottijevi igrači budu ponizni kao na Etihadu, borbeni do daske i fokusirani, onda te prednosti imaju utjecaja.
Hoće li ih status favorita možda opustiti, a čemu se nadaju u Münchenu, to ćemo vidjeti već od utorka navečer...