Prije točno deset godina, Pep Guardiola zaustavio je u finalu Lige prvaka Manchester United, poguravši Sir Alexa Fergusona prema mirovini, a u novom nastavku priče kultni trener spušta se u grad kao noćna mora kluba s Old Trafforda. Cilj mu je donijeti "klempavi pehar" na Etihad i klatno moći trajno preseliti na stranu kluba iz plavog dijela Manchestera…
Trener filozof s cijelom sljedbom poklonika iza sebe, na tom putu ima problem - mora pobijediti drugog najprogresivnijeg stručnjaka današnjeg nogometa, Thomasa Tuchela. Guardiolina pobjeda značila bi da je 50-godišnjak stigao do hat-tricka medalja u ovom natjecanju, čime bi se izjednačio s Bobom Paisleyjem (3 x Liverpool), Carlom Ancelottijem (2 x Milan, 1 x Real Madrid) i Zinedineom Zidaneom (3 x Real Madrid). Tuchelov uspjeh značio bi da je Nijemac ostvario hat-trick pobjeda protiv Guardioline momčadi u posljednjih 40-ak dana. Iz hrvatske perspektive, Tuchelov uspjeh automatski bi značio i spektakularno ostvarenje za Matea Kovačića, koji se u biografiji hvali s tri osvojene Lige prvaka, ali bez odigrane minute u finalima (Real Madrid) te s jednom Europskom ligom, koju je osvojio s Chelseajem, pod vodstvom Maurizija Sarrija.
Tuchel ima recept
"U Parizu sam shvatio da su stvari kliknule te kako možemo do kraja. Tamo smo minus na poluvremenu protiv PSG-a okrenuli u 2-1 pobjedu, ali kasnije u svlačionici nije bilo euforije. Zadovoljstvo da, euforija ne, jer svi smo tu pobjedu shvatili kao samo jednu stepenicu do cilja", objašnjava Ruben Dias u predvečerje finalne utakmice.
Proglašen igračem premierligaške sezone u izboru engleskih nogometnih novinara, portugalski stoper Cityjevu je obranu odmah nakon dolaska presvukao slojem armiranog betona. "Građani" su u tekućoj kampanji Lige prvaka primili samo tri gola, sva tri u završnoj fazi natjecanja. Pritom su iz 12 utakmica uoči finala izvukli čak 11 pobjeda. Kuriozitet je da su jedini remi (0-0) upisali baš u Portovu "zmajevu gnijezdu", na stadionu Dragao, koji će u subotu otvoriti vrata za 16.500 tisuća navijača Man Cityja i Chelseaja.
Dvije momčadi poznaju se u dušu iz engleskih natjecanja pa na papiru trenerima ostaje malo manevarskog prostora za iznenađenja. Ona se ipak događaju: dok je u prvom dvoboju sezone Man City lakoćom otpuhao Lampardov Chelsea s travnjaka Stamford Bridgea (3-1), nakon smjene na klupi, dogodio se zaokret i Tuchelova momčad dobila je sljedeće dvije utakmice. Prvo je eliminirala City u polufinalu FA Cupa, a dvadesetak dana poslije, tada još neokrunjenog prvaka, iznenadila je na njegovu stadionu (2-1).
Sterling kao džoker
Zanimljivo je da je u heroja obje pobjede izrastao Hakim Ziyech, napadač čija brzina i nepredvidljivost dokazano mogu pokvariti kompas najboljim svjetskim obranama, ali on i pored toga u igru uglavnom ulazi s klupe. Ako Tuchel iznenada ne okrene ploču, Ziyech će u subotu čekati priliku u drugom poluvremenu, jer su ispred njega Mount, Havertz i Werner. Uloga džokera, prema svemu sudeći, na drugoj je strani rezervirana i za Sterlinga, kojem je dres uzeo izvrsni Foden.
Bez Kuna Agüera, koji je veći dio sezone proveo na marginama natjecanja, s indisponiranim Gabrielom Jesusom, Man City ove se sezone okrenuo koncepciji "lažne devetke". Tako smo saznali da se Kevin De Bruyne, motor i mozak momčadi, jako dobro snalazi i u ovoj ulozi slobodnog strijelca, lišenog obveze da podigne šator pred suparničkim kaznenim prostorom.
De Bruyne je tri utakmice nokaut-faze završavao s MVP naslovom, a engleski mediji podsjećaju ga da je finale u Portu prilika i za neke važnije titule, poput Zlatne lopte. Premda je dosad osvojio ukupno 15 klupskih trofeja u Belgiji, Njemačkoj i Engleskoj, te bivao proglašavan igračem godine u belgijskoj ligi, Bundesligi i Premiershipu, De Bruyne nikad nije dobacio iznad devetog mjesta u Balon d’Or poretku.
Jedan osvojeni finale ne može biti ultimativna preporuka u lovu na glasovitu nagradu France Footballa, ali pored još dva Cityjeva trofeja ove sezone, Liga prvaka bila bi više nego adekvatna preporuka nogometašu koji će uskoro navršiti 30 godina.