Ne treba se Jens Gustafsson zavaravati kad je u pitanju važnost utakmice u Gorici. Pobjedom protiv Šibenika - uz jako lošu igru - nije kupio mir, nego samo još jednu priliku da pokaže kako je u stanju evidentno posrnulu momčad vratiti u život. Jasno je da se od njega u Gorici očekuje da složi momčad i taktiku koja će Splićanima donijeti pobjedu. Sve ispod toga ozbiljno bi uzdrmalo status švedskog trenera.
Što, međutim, Gustafsson može promijeniti u momčadi uoči gostovanja u Gorici kako bi osnažio šanse za tri boda?
Kalinić pauzira
Za početak, morat će promijeniti golmana jer Lovre Kalinić (31) ima već nekoliko tjedana problema s tetivama, pa mu treba barem tjedan dana stanke kako bi se upala smirila. U subotu će na vrata vjerojatno Josip Posavec (25), pričuvni golman koji je odavno izgubio povjerenje struke. Što je već u startu problem za Gustafssona, ali nije da Šveđanin ima puno opcija na raspolaganju. Ako to nije Posavec, onda je na redu Toni Silić, a njemu je tek 17 godina i nikome ne bi bilo lako staviti ga da debitira u jako teškim okolnostima.
A defenzivni blok je i s Kalinićem na vratima bio najveći problem Jensa Gustafssona u dosadašnjim utakmicama. Na svakoj je bilo vidljivo da ne štima, a još vidljivije je da je švedski stručnjak malo toga uspio promijeniti i popraviti. Dijelom i zato što mu igrački kadar u defenzivnom smislu nije ni blizu razine igrača koje ima u napadu, a dijelom i zato što je ovaj Hajduk slagan na ofenzivan i nogometno vrlo osjetljiv način.
Sva Hajdukova taktika zasniva se na Marku Livaji (27), čija je primarna pozicija povučeni napadač ili “desetka”. Stoga Gustafsson uvijek igra u sustavu 4-2-3-1 ili je možda preciznije reći 4-2-4. Livaja je vezni igrač samo po znanju, ali po stilu igranja on je slobodni napadač, koji ne sudjeluje previše u obrambenoj fazi igre. Kao što su Biuk i Sahiti krilni igrači, ofenzivci, a ne veznjaci. U takvom se sustavu tandem zadnjih veznih Krovinović - Vuković često suočava s brojčano nadmoćnim suparnicima, plus što je prostor koji bi njih dvojica trebali pokriti doista ogroman. Kako oni to u mnogim prilikama ne stignu, tako se Hajdukova obrana - u kojoj glavnu riječ vode stoperi koje ne krasi brzina - dovodi u velike probleme jer im suparnički ofenzivci prečesto dolaze u opasnu zonu licem okrenuti prema golu. Na sve to dolazi i činjenica da je Krovinović (25) nogometno prirodna “desetka”, da je u Engleskoj i Benfici pokazao da može biti i jako dobra “osmica”, ali realno nije igrač koji ispunjava zahtjeve modernog nogometa na poziciji zadnjeg veznog. Jednostavno, nema potrebne obrambene navike na tom mjestu.
Nikoličius traži
No, Hajduk treba Krovinovića na terenu jer je klasa, jedini vezni kreativac kojeg Splićani imaju u kadru. Zato su ga napokon i platili tako skupo.
Hajduk rješenje za probleme defenzivnog bloka vidi u dovođenju kvalitetnog zadnjeg veznog, koji se zna pozicionirati, koji ima duel igru, te brzinu da pokrije veliki dio terena. Vuković (29) je u posljednjih nekoliko utakmica bio čak i solidan u toj ulozi, ali Vuković - treba biti realan - nije toliko dobar da bi mogao odigrati takvu ulogu na razini kakvu zahtijeva ovako posložen Hajduk. Nikoličius već dva mjeseca traži stranca koji bi bio spona između obrane i napada, ali takvih nema puno na tržištu, a i oni koji postoje imaju visoku, očito nedostupnu cijenu za Hajduk.
Stoga Gustafsson (i) u slaganju taktike za Goricu načelno nema puno izbora. Dok mu defenzivni blok ne štima i dok ne dobije toliko čekana pojačanja, osim zadnjeg veznog, nužan je i brzonogi stoper, ostaje mu sve karte baciti na napad. Tu već ima iznimno respektabilan izbor za HNL prilike. Gustafsson mora pronaći način da u napad vrati silinu i okomitost koju smo vidjeli protiv Tobola na Poljudu i Osijeka, pa i Lokomotive, a koja je izostala u Kazahstanu i protiv Šibenika. Za pobjedu u Gorici trebat će mu barem dva pogotka jer je teško vjerovati da Lovrić i suigrači neće zabiti barem jedan. U prošloj sezoni u pet utakmica utrpali su im deset golova.
Mlakarovo gašenje
Bit će stoga jako zanimljivo vidjeti koje će igrače Gustafsson postaviti u napad. Livaja i Biuk sigurno nisu upitni, kao što ne bi trebao biti ni Sahiti, ukupno možda najbolji Hajdukov igrač u uvodu sezone. Ostaje, dakle, otvoreno pitanje centarfora. Mlakar (22), Ljubičić (19) ili možda Eduok (27)? Diamantakos ni u kom slučaju. Mlakar je s dva gola Lokosima sjajno otvorio sezonu, ali to je bilo to. Je li ga poremetilo to što ga je Gustafsson nakon toga maknuo s pozicije centarfora na poziciju lažnog krila? Slovenac je i to jako pošteno odradio u trkačkom smislu, ali bio je neopasan i u igri i po gol. Ljubičić je zablistao protiv Tobola, ali osjeti se da mu trener još uvijek ne vjeruje u punoj mjeri.
Šteta, jer Ljubičić po svemu pokazanom zaslužuje maksimalno povjerenje. Eduok se napokon vratio, odmah je zabio krasan gol Šibeniku, s tim da je upisao i jedan promašaj, koji se napadaču ne bi smio događati. Malo je nejasno zašto je bio zamijenjen već na poluvremenu? Manjak snage nameće se kao jedini logičan odgovor.
Analizirajući Gustafssonov rad, najbliži udarnoj postavi mogao bi biti Mlakar. Ljubičiću još ne vjeruje dovoljno, Eduok je očito nedovoljno spreman, a utakmica ne može biti važnija. Je li Mlakar i najbolji izbor? Vidjet ćemo već u subotu u Gorici.