Podsjetio nas je 'slučaj Badelj'na 'slučaj Mandžukić'. Prije nešto manje od dvije godine Zdravko Mamić podivljao je na tada svog najskupljeg igrača poslije derbija u Splitu i optužio ga za rušenje kluba. Da je uništio atmosferu u svlačionici, da djeluje destruktivno i da je on kriv za ama baš sve. I za to što ga se ne može prodati, i za to što Dinamo igra loše. i za to što Jurčić nije uspio ostvariti neke svoje ideje. Za sve je uzrok bio zločesti Mandžo, iako ima najveći ugovor u povijesti kluba, iako mu je Dinamo često izlazio ususret.
Sad - Milan Badelj. Način vrlo sličan, ali s jednom bitnom, vrlo bitnom razlikom. Napad na Mandžukića imao je tada svoju osnovu i opravdanje, Mandžo je u tom razdoblju uistinu bio destruktivan, često odvojen od momčadi, bio je otežavajući faktor. Možda ne u tolikoj mjeri kako su to prikazali u Dinamu, ali je bio. Znalo se da baš ne voli trenirati, da voli tu i tamo uhvatiti neku krivinu, mnogi su "pedagošku mjeru" protiv Mandžukića tada podržali. Međutim, Badelj je ipak sušta suprotnost. Dečko uz kojega se ne povezuje nijedan incident, kapetan i vođa, omiljen među suigračima, nije od onih koji će napraviti sklek manje 'jer mu se danas ne da'.
Nije dvojbeno da Badelj u zadnje vrijeme, od Reala, igra ispod svoje razine, kao što se može pričati bi li možda trebao biti fleksibilniji u dogovoru s klubom, i je li trebao tako glasno pričati da želi otići iz Dinama. Jasno je da Zdravko Mamić reagira na ovakav način kad se osjeti bespomoćnim, ili kako on voli reći, ucijenjenim.
Badelj će na kraju otići iz Dinama, Mamić će biti sretan zbog još jednog transfera, a Jurčić bi mogao ostati bez potpore u vlastitoj svlačionici. A znamo kako završavaju takvi treneri!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....