Porto je favoriti, ali... Nikad niti jedna portugalska momčad nije slavila u Maksimiru

Dvostruki europski prvak, momčad s riznicom prepunom trofeja, momčad koju je krajem osamdesetih stvarao i Tomislav Ivić. Klub koji je iznjedrio Mourinha, klub koji je imao puno velikih igrača, klub koji možda nije onaj pravi europski vrh, ali je blizu, vrlo blizu. Ali to “vrlo blizu” dovoljno je da oko Maksimira ove godine nije tolika gužva kao lani kad je gostovao madridski Real, kad je Zagreb pričao o Cristianu Ronaldu, kad je vijest bila i da se pojavio na prozoru hotela ili namignuo nekoj slučajnoj prolaznici.

Na spomen Lige prvaka mnogi se danas sjete onoga nesretnog Lyona, pa im se možda i ne ide na stadion. Nema one groznice kao uoči drugih velikih utakmica, dojam je da se večeras igra neka obična utakmica. No, nije to čudno, prije 14 godina Porto je u Maksimir došlo gledati svega 10 tisuća ljudi, a daleke 1983. bilo ih je “samo” 25 tisuća. Porto nikad nije bio “privlačan”, a za razliku od tih godina, niti ovom Dinamu navijači baš ne vjeruju. Portugalci su veliki favoriti, Dinamu malo tko daje ikakvu šansu. Možda je šansa baš to...

Puno smo se puta lani pitali zašto Dinamo ne može biti poput ciparskog APOEL-a? Taj je APOEL lani pobijedio Porto, bilo je 2:1, golom iz kontranapada u 90. minuti. Štoviše, APOEL nije izgubio niti u uzvratu, osvojio je četiri boda u dva susreta s Portom. Nema imperativa, nema pritiska, ali - može se, očito se može.

- Nisam gledao utakmicu APOEL - Porto, ali, nije ni bitno, meni je važan samo Dinamo - hrabro kao i uvijek govori Ante Čačić, svjestan da njegova momčad u ovom susretu nema što izgubiti, jer Dinamo su ionako već svi prežalili. Iako mnogi vjerojatno ne znaju da nikad ni jedna portugalska momčad nije uspjela pobijediti u Maksimiru. U šest utakmica Modri su slavili četiri puta (Barreirense 6:1, Porto 2:1 i 3:1, Sporting 1:0) i upisali dva remija (Benfica 0:0 i Porto 0:0). Iako su često Portugalci bili favoriti, nisu uspjeli srušiti Dinamovu utvrdu.

- Te 1983. bili smo bolji od Porta u Maksimiru, dobili 2:1, tamo izgubili 1:0 i ispali. U to doba Porto nije bio velika europska momčad, nisu dolazili u Zagreb kao favoriti, ali mi smo ih respektirali. Pobijedili smo, međutim, mogli smo ih svladati i višim rezultatom, pogađali smo neke vratnice - sjetio se Marko Mlinarić, akter te utakmice.

Povijesne knjige govore da je, u trenutku kad je Porto izjednačio, dio gledatelja počeo napuštati tribine. Remi s Portom u to vrijeme nije bio uspjeh.

“Dinamovci, načnite tortu, nula je u Portu!”, rekao je u radijskom prijenosu legendarni Ivo Tomić u uzvratu, u 85. minuti.

Međutim, dvije minute kasnije Fernando Gomes je zabio za 1:0 i odnio nade. Bio je tada europska Zlatna kopačka, bio je neumoljiv protiv Dinama. Zanimljivo, između dvije utakmice s Portom smijenjen je Rudolf Belin, u uzvratu je momčad vodio Vlatko Marković. Nije Belin smijenjen zbog Porta, bile su u pitanju druge stvari, ali zanimljivo je da nakon poraza u Portu 1998. smijenjen i Cico Kranjčar.

- Tih godina nije bilo sreće, Dinamo je bio nesretan klub. Danas se sve to nekako vraća - kaže Mlinarić, ne misleći pritom samo na Čačićev slijed, već na sve one nesreće koje su Dinamo “napadale” u prošlosti.