Poljudska trijada 'točila u rasušenu bačvu': Navijačima nisu govorili istinu, a to se ne može tolerirati

Eto, nema pomoći Hajduku ni od vrača, ni od šamana. Nema te neprirodne ili natprirodne sile koja “bijelima” može popraviti igračku sliku. Jesus Jefferson, brazilski vezni, jedan od rijetkih iz armije došljaka koji je kako-tako ipak zadovoljio kriterije Hajduka, ovaj put je također igrao blijedo. Najavio je da će “u slučaju da postignem pobjedonosni gol sigurno pasti kiša”. Dogodilo se da je kiša padala do utakmice, onda se počelo vedriti…

Najteže je članovima trijade - Marinu Brbiću, Goranu Vučeviću i Damiru Buriću - jer se sad vidi da su - kako se to kaže u Dalmaciji - “točili u rasušenu bačvu”.

Ono što im se može zamjeriti to je da navijačkom narodu nisu govorili istinu, a ona je da je Hajduk bitno slabiji u odnosu na izdanja iz prošle jeseni. Uvjeravali su “tifose”, one najžešće, da su igrači koji su stigli u siječanjskom prijelaznom roku “baš ono što mi trebamo”. A do sada se pokazalo da došljaci uglavnom ne da nisu zadovoljili nego nisu dostojni dresa kluba kao što je Hajduk. To da igraju “naša dica”, pa da se s njima i sramote, moglo bi se shvatiti, ali da dovedene strance po formuli “ništa nas ne koštaju”, što je varka da ne kažem laž, ili još gore totalna glupost, pa da tako zavaravaju narod, to se ne može tolerirati. Uostalom, neka se zbroje davanja igračima u eurima, pa će se otkriti kako oni itekako mnogo koštaju.

Usput, ali ipak bitno: iz Hajduka je otišao stoper Goran Milović i dva veznjaka, Mijo Caktaš i Andrija Balić, a dovedeni su napadači Nicolas Velez i Manuel Arteaga!?

Čudi me Damir Burić, trener kojeg sam zbog njegove sustavnosti u radu, minucioznog pristupa treninzima, stečenom nepokolebljivom njemačkom mentalitetu, a priori podržavao i zagovarao, da na ovaj način olako prodaje svoju reputaciju. Ma naravno, Burić je trener dostojan Hajduka, ali pod uvjetom da se isprsi i kaže kako “s ovim igračkim kadrom teško može nešto bolje”. Došla su druga vremena, daleko su prošla ona kad je barba, Luka Kaliterna, trenerski nestor, tumačio kako je u stanju “i od česmine napraviti igrača”. Dakle, ne od neke zdrave daske izdilati pravu stvar, nego od kvrgave, krive bračke česmine!

Burić je do sada u nizu primjera iskazivao maksimalnu lojalnost prema klupskim liderima, pa i na tome kome će davati intervju ili s kim će se slikati. I to mu do izvjesne mjere ide na čast. Ali braniti neobranjivo, to znači ili svjesno zabijati autogolove ili prihvaćati suodgovornost.

Nadzorni odbor Hajduka predvođen Ljubom Pavasovićem Viskovićem u nedjelju ima sastanak, valjda više neće farbati armiju navijača nekim sporednim, usputnim, perifernim rezultatima nego će prionuti bitnoj raspravi, analizi događanja na terenu: gdje ste i koja je perspektiva.

Na udaru se neće naći trener, jer kad bi to bilo onda bi prije toga svi morali dati ostavke. Također, neupitna je pozicija predsjednika Marina Brbića iz prostog razloga što je dobio novi mandat, pa je bolje trpjeti ga i usmjeravati u ono striktno što zna, a to su financije, nego mu otkazati i platiti možda i milijun kuna otpremnine. Tko zna, možda bi Brbić to s guštom prihvatio.

Dakle, za nesnošljivu situaciju u kojoj se našao Hajduk (zamislite kako mi je jedan pasionirani torcidaš rekao - “ Rijeka je za nas ka’ Real”, pa onda Dinamo izgleda po svemu kao iz druge galaksije), na udaru će se naći sportski direktor Goran Vučević. Što uraditi? Ostaviti Vučevića da i dalje pluta ili ga smijeniti?

I jedno i drugo je delikatno, ali vodite računa da se eventualnog novog sportskog direktora ne može postaviti poslije završetkaprvenstva, jer ste mu tako omogućili alibi o zatečenom stanju.

Kako god odlučili, pa za javnost prikazivali svoju monolitnost, te najavljivali da će na ljeto biti bolje, članovi “nadzora” moraju biti svjesni da i njima vrijeme istječe. Ostavite se mudrovanja u vezi članstva, nije jasno zašto i zbog čega pojedinci iz “nadzora” tako servilno upiru na udrugu Naš Hajduk osim iz razloga da im ta udruga znači opstanak u rukovodstvu kluba.

Hajduk je oduvijek bio nacionalno dobro, može se čak i prihvatiti ona česta sintagma “dite puka”, ali to ipak ne znači da navijački tribuni znaju upravljati klubom ili da su u stanju dirigirati u poslovanju i kadroviranju. Na Poljudu su strašno žestoki i uvredljivi kad im se spočitne da “ulica vlada klubom”. Onda molim vas, pokažite se, vrijeme je za velike, krupne zaokrete.