'Nitko se neće usuditi zviždati hrvatskoj reprezentaciji ili hukati hrvatskom igraču'

Pravu dramu u Splitu proživio je prošle subote Igor Štimac. ‘Sinovi umiru prvi’ naziv je kazališnog komada u kojemu je naš nogometni izbornik te večeri uživao u splitskome HNK-u.

- Ratna tematika. Bez obzira što se radilo o drami silno san se nasmija’.

Na kraju je završilo tužno, ali uz gromoglasni pljesak sveukupnoj izvedbi osječkog glumišta. Tako je Štimac u samo četiri dana od onoga kojemu plješću Osječani postao onaj koji plješće Osječanima. Pljeskao je on njima u Splitu na izvedbi ‘Sinova’ baš kao što su i oni njemu u Osijeku pri izvedbi njegovih ‘sinova’ u predstavi ‘Wales umire drugi’. Koja, za razliku od splitske drame, nije završila tužno.

Štimčev scenarij nudi sretan završetak. Iako mu program ‘Brazilskog ljeta’ sadrži nove drame u Splitu (u poljudskom HNK-u) i još dvije s ratnom tematikom (utakmice sa Srbijom), mogao bi se on silno smijati i na kraju svoje izvedbe. Ovacije na premijeri već je pobrao, nakon prvog od tri čina kvalifikacija. U našoj skupini za plasman na Svjetsko prvenstvo sve je manje drame. Nakon samo četiri epizode serije ‘Brazil 2014’ u glavnim ulogama na sceni ostali smo, de facto, samo mi i Belgijanci. Malo tko je očekivao da će ostali, Srbi prije svih, (p)ostati statisti i tako brzo otkazati let u Južnu, njima tužnu, Ameriku. Iako, Štimac Srbe neće tako rano otpisati:

- Ako ćemo gledati teoriju nije otpisana ni Makedonija... Naš cilj ostaje biti prvi prvi u skupini. Prevalili smo tek 40 posto puta i da bismo izdominirali do kraja kvalifikacija i suvereno osvojili prvo mjesto na tome putu ne smijemo dopustiti bilo kakvu euforiju ili opuštanje. A neće biti lako, već sam naglasio da je Belgija izvrsna momčad i da će s njima biti teško.

Probudili tihu navijačku masu

Cilj je bio devet bodova u prve četiri utakmice, osvojen je jedan više. Doima se kako će nam do kraja trebati bodovi iz dva susreta sa Srbijom kako bi na svome terenu protiv Belgije tražili plasman na SP?

- Tako ispada. Naš hendikep u odnosu na Belgiju je upravo protivnik koji se zove Srbija. Tenzije koje će, iz poznatih razloga, našim susretima dati puno veću dimenziju nego što su to utakmice Belgije i Srbije čine nam za jednu stopu teži put nego Belgijancima. Ali sam uvjeren u kvalitetu rada koju provodimo s igračima, u naše samopouzdanje. Stvorili smo superpozitivnu atmosferu, u najboljoj mogućoj mjeri probudili tihu navijačku masu i to nas puni optimizmom. Posebno me veseli da smo rasli iz utakmice u utakmicu. Korigirat ćemo i dalje ono što ne smatramo dovoljno dobrim, jačati dio u kojemu smo snažni.

Utakmice sa Srbijom mogle bi biti dvije nove drame s ratnom tematikom. Međutim, poznati srpski komentator Milojko Pantić je prije neku večer Hrvatima javno poručio da ‘nereda neće biti’ jer ‘Srbija vam više nije konkurent’ i znakovito zaključio ‘Hrvatska će da dobije te utakmice koliko god joj bude trebalo’. Pila naopako ili...?

- Takve izjave ću propustiti na drugo uho i zaboraviti što prije. Svaka utakmica je priča za sebe, moramo biti čvrsto na zemlji.

Vašu kavu sa Sinišom Mihajlovićem, izbornikom Srbije, iznenađena javnost nije ‘pozdravila’ s obzirom na sve ono što se u prošlosti između vas dvojice događalo i govorilo?

- Sjeli smo, razgovarali, nismo se vraćali u prošlost. Svjesni smo da kada dođe do naših utakmica ne smijemo dopustiti, naravno ukoliko budemo na svojim pozicijama, da kroz medije dižemo tenzije zbog nečega što je bilo prije bilo dvadeset godina, da se moramo držati u nogometnim okvirima. I neka pobijedi bolji. Nadam se da smo onima koji žele širiti mržnju uzeli alat iz ruke.

Još je rano za ‘bratstvo’

Regionalna liga?

- Nije sazrelo vrijeme!

U samo mjesec i po dana napravili ste veliki kvalitetni iskorak nakon klimave splitske uvertire sa Švicarskom (2:4). Strahovito ste podigli igru reprezentacije iako vam vrijeme nije bilo saveznik.

- Uspio sam zahvaljujući načinu rada za koji smo se odlučili i, naravno, članovima stožera koji su vrijedno radili i pomogli da se što prije dogodi simbioza između nas i igrača jer nije bilo lako naslijediti bivši stožer koji je dugo vremena proveo s ovom momčadi. Znali smo da će naš dolazak biti svojevrsni šok u svlačionici, da moramo što prije uspostaviti nužan odnos koji bi trebao donijeti prave rezultate.

Izjavili ste da vam je najbolji potez koji ste do sada napravili ‘izbor stručnog stožera’. Kakva je u njemu uloga Alena Bokšića, je li on taj začin, tajni sastojak uspjeha na početku kvalifikacija?

- Apsolutno! On je dio mene, bez njega ne bih bio potpun. On toliko duboko vidi nogomet, do najsitnijih detalja, upotpunjuje sve ono o čemu razmišljam, sugerira i druge stvari koje ja ne vidim. Naravno, tu su u Kruno i Tudor, kao i čovjek iz sjene Tomislav Rogić koji radi s vratarima, a koji je genijalac. Njegov izbor bio je iznenađenje mnogima, ali načinom na koji radi on je daleko najnapredniji trener vratara kojeg sam imao priliku vidjeti.

U analizi dosadašnjeg učinka govorite o dva mini ciklusa.

- Prvi je bio u iznimno teškim uvjetima, u negativističkoj atmosferi, u očekivanju dviju utakmica koje su trebale biti temelj normalizacije rada iako smo bili svjesni naših nemogućnosti da u tome trenutku pokažemo pravu sliku naše reprezentacije jer nismo imali ujednačenost igrača na fizičkoj razini. I u takvim uvjetima uzeli smo četiri boda protiv Makedonije i Belgije, a mogli smo i svih šest.

U drugom ste napravili dodatni kvalitetni iskorak.

- Željeli smo pokazati našim navijačima da od nas mogu očekivati bolje stvari od onog kako nas se htjelo prezentirati. Pobijedili smo euforičnu Makedoniju koju ni jedan hrvatski izbornik nije uspio pobijediti na njihovom terenu. To nam je dalo do znanja da je sve spremno za ostvarenje mog prvog cilja kojeg sam zacrtao.

A to je?

- Vraćanje kulta reprezentacije i buđenje nacionalnog ponosa. Dolazak u Slavoniju bio je pun pogodak, pravo mjesto, zbog gostoprimstva Slavonaca i Baranjaca i količine njihove iskazane ljubavi nismo imali pravo igrati drugačije od onoga kako smo igrali. Ostvarili smo sebe u punom smislu te riječi.

Nema mjesta euforiji

Prije samo mjesec i po dana bilo je puno skeptika. Sada vlada euforija. Čitam da će ova generacija ‘biti na vrhuncu u Brazilu’, dakle, već ste se plasirali na Svjetsko prvenstvo, Belgijanaca kao da nema u skupini!? Kažu i da ‘sve podsjeća na ‘98.’, dobili ste Makedoniju i Wales i već vas vide svjetskim prvacima...?

- Logično mi je da se kroz navijački puk i medije želi stvoriti euforija, ali nećemo dopustiti da ona useli u našu svlačionicu. Jer bi nas to moglo koštati. Mislim da smo uspjeli na ovu momčad prenijeti ono što sam ja bio kao igrač, koji je bez obzira gdje se igralo volio reći ‘došao sam vas ovdje pobijediti’. I tako se ne terenu postaviti od prve minute. Kao u Osijeku. Karakter koji je mene krasio kao igrača je ono što većina hrvatskih navijača želi od naše reprezentacije: beskompromisan ulazak u utakmicu, bez kalkulacija, dati sve od sebe bez obzira na rezultat.

Upravo vas zbog toga vide kao sljedbenika beskompromisnog Josea Mourinha.

- Ne bih se deklarirao na takav način. Sviđa mi se Mourinhov rad, njegov pristup utakmicama, način komunikacije s igračima i zaštitnički odnos prema svlačionici.

Kakav je vaš stvarni odnos s Mourinhom?

- Jedina prava istina je da mi se čovjek javi nakon svake utakmice i kaže kako je Luka igrao ili zašto nije igrao. To je profesionalna razina komunikacije, jednake informacije on dobije od nas nakon naših utakmica. Izbornici i treneri igrača u klubovima koji su reprezentativni kandidati moraju imati takav odnos s obzirom da treniraju iste igrače.

Nakon 1:1 u Belgiji izjavili ste da je to ‘rezultat Bilićevog rada’. U kakvom ste odnosu danas sa Slavenom Bilićem, čujete li se s bivšim izbornikom, jeste li u kontaktu? Posavjetujete li se, ipak on igrače zna u dušu, vodio ih je šest godina?

- Sa Slavenom sam se čuo prije našeg našeg okupljanja pred Makedoniju, najviše zbog Ćorluke, ali i Krešića.

Kad već spominjete Ćorluku, zamjeraju mu nesportski život?

- Bitno je da mu ja ne zamjeram! Ćorluka i Šimunić su do sada najbolji igrači reprezentacije u mome mandatu, meni je to jedino relevantno.

Šimunića ste vratili u početnu postavu, Pranjić je ‘out’, Rakitića ste žestoko javno iskritizirali, pa mu opet poklonili povjerenje... Ali su najviše komentara i prigovora inicirali vaši pozivi Sammiru i Radoševiću. Prvi je, kažu hajdukovci, ‘usluga Mamiću’, a drugi je, kažu dinamovci, ‘usluga Hajduku’?

- Kao i kod svih ostalih novih poziva igračima, uvijek se novopozvanog počne povezivati s drugima, trećima... Ništa novo. Ja sam tu da biram i ja ću to raditi, na dušu svoju i stožera! Kalkulanti neka kalkuliraju, ali neka ne zaborave da se nisam dužan pravdati nikome. Rezultati su mjerilo rada, a vrijeme je sudac.

U Osijeku vas je podržao pun stadion. U Belgiji vas je gledalo 35.000 gledatelja, u Makedoniji 32.000, dok vam u Zagrebu i Splitu više zvižde nego plješću!? Zamjeraju vam ‘sklopljeni pakt sa Zdravkom Mamićem i Davorom Šukerom’?

- To je laž! Čista laž i demagogija...

Kako u Zagreb i Split vratiti atmosferu koja je bila u Osijeku?

- Vrlo jednostavno, dobrim igrama. Kažite mi koji to stadion, na kojem se odlučimo igrati sa Srbijom, neće biti pun? Tko je taj koji će se usuditi zviždati hrvatskoj reprezentaciji ili hukati hrvatskom igraču kad budemo igrali protiv Srbije? Naša igra je pozivnica navijačima da nas dođu podržati. Oni koji su elementarne nepogode navijanja neka svoja koplja lome preko tuđih leđa, a ne preko hrvatske reprezentacije.

Gdje će se igrati utakmica protiv Škotske? Planirana je u Splitu, ali se čuju i glasovi o povratku u Osijek?

- Još se ne zna.

Tko o tome odlučuje?

- Odlučivat ćemo svi zajedno.

Kada očekujete povratak reprezentacije u Split? Nadate li se boljem dočeku nego protiv Švicarske, ljepšoj atmosferi u Poljudu?

- Naravno da će biti. Ali za to treba stvoriti preduvjete. Oni koji imaju antipatije prema reprezentaciji griješe. Na stranu odnosi unutar HNS-a i pojedinačni animoziteti, reprezentaciju se mora bodriti.

Na Poljudu želim igrati sa Srbijom ili Belgijom

Kada opet u Poljudu?

- Želim Srbiju ili Belgiju u Splitu! Opa, nova drama u Splitu! Ovo su, očito, dani drame u splitskim HNK-ima, jer drama je stalno i u Hajduku.

Kako doživljavate aktualno stanje i probleme vašeg kluba?

- Čvrsto stojim iza rada Miše Krstičevića. To je jedini ispravni put na kojemu Hajduk mora ostati ustrajan. Na žalost, do njega se došlo tek kad se potrošila zadnja kuna i iznova zadužilo, da se imalo nešto novca vjerojatno bi se opet bahatilo i kupovalo. Dakle, racionalno trošenje, podizanje vlastitog kadra i ogromna količina rada, stvaranje vlastite vrijednosti, to je ono što u budućnosti može donijeti rezultate. Vaša facebook stranica apsolutni je hit. Komunicirate s navijačima ‘do šest ujutro’, analitičari tvrde da vam je taj potez pravi pogodak.

Izborniče, ako tako nastavite falit će vam sna za mudre i važne oduke...?

- To je način mog funkcioniranja inače. Kad su utakmice jako malo spavam i malo jedem, to adrenalinsko stanje čini me koncentriranim i budnim, ne dopušta mi opuštanje. U tih pet dana prije utakmice dovoljno mi je četiri-pet sati sna dnevno. Dobar dio toga naučio sam od Ćire Blaževića kroz način njegova funkcioniranja, on je bio majstor aktivnosti koje su bile uvod u utakmicu.

Odakle ideja?

- Osjetio sam da potrebu jer su mi se zgadile izmišljene stvari kojima se svaki dan hrani hrvatski puk, a koje su toliko izobličene u odnosu na ono što je rečeno da je to gadljivo. Kroz facebook imam izravnu komunikaciju s onima do kojih mi je naviše stalo, a to su navijači hrvatske reprezentacije. Bez obzira kakvo mišljenje imali o meni nastojim odgovoriti na što više poruka.

Neki su se požalili da ste ih izbrisali?

- To je moja stranica i funkcionira po mojim pravilima. Ne dopuštam nikakvo vrijeđanje i širenje mržnje, oni koji se upuste u to budu brisani i vraćamo ih natrag na portale, na one koji im dopuštaju da pokazuju svoj odgoj i način komunikacije.

Kad ga već spominjete, da razjasnimo jednom za svagda, jeste li zvali Ćiru Blaževića da bude član vašeg stručnog stožera kao što on tvrdi?

- Ne! Ćiru nisam zvao u stručni stožer već samo da bude naš gost na utakmici protiv Švicarske. Malo je bilo neumjesno poslije pričati o tome kako sam ga pozivao u stožer, jer to jednostavno nije istina.