Modri još imaju 'krvi’: Joe spreman na obračun, Vida ljut na suigrače, Kelava brani grb

Treće poluvrijeme splitske utakmice izazvalo je, zapravo, najviše polemika. Splitovi igrači pobjedu su slavili pjevajući pogrdnu pjesmicu o Dinamu, modri kapetan Ivan Kelava, praćen Vidom, Šimunićem i Ibanezom, ušao im je u kabinu i glasno protestirao, derao se na suparničke igrače da mu ne diraju sveti grb. Bilo je tu povišenih tonova, vike, urlanja, srećom, na tome je ostalo.

I kako to obično biva, javnost se podijelila, na one koji osuđuju Kelavu i one koji ga brane, a istovremeno osuđuju igrače Splita jer su zapjevali tu pjesmu. Redaju se argumenti 'za’ i 'protiv’, jedni ističu da nije baš pametno upadati u protivničku svlačionicu i protestirati zbog suparničkog slavlja, pogotovo ne netko tko je jednom, zajedno sa svojom momčadi isto tako pjevao uvredljivu pjesmu o Splitu! Sasvim sigurno, ne treba tako slaviti pobjede, koliko god takvi pokliči bili samo folklor, a ne prikaz iskrene mržnje i želje za provokacijama, postoje ljepši i sportskiji stihovi. Kao što ono kaže poslovica 'U slavlju se ne uzvisi, u porazu ne ponizi’.

To je i rečenica koju smo nekoliko puta čuli i od Ivana Kelave, to je na neki način njegova životna filozofija.

Ali, kad su se slegnuli dojmovi i kad je više-manje bilo jasno da nikakve zle krvi u cijeloj priči nema, da su i jedne i druge preplavile emocije - a emociju su, zapravo, i željeni produkt sporta - ispada da je taj incident najbolje što Dinamo nosi iz Splita. Kelava je pokazao da dečkima u modroj svlačionici nije svejedno. Da ih boli poraz, da im nije drago kad se drugi raduju zbog njihova poraza i sprdaju s njima, da nisu baš toliko hladni na Dinamove rane kako je to sve dosad znalo izgledati. Kao, recimo, kad nakon poraza od Porta svi izlaze iz svlačionice s osmijesima na licima.

Pamtimo neka ne tako davna vremena kad su igrači svlačili dresove na zahtjev navijača, kad su nakon poraza otišli u noćni život bez ikakve grižnje savjesti. Naravno, nitko nije u zabludi, nitko neće reći da su se dečki preko noći sasvim promijenili, da su 'bećari’ odjednom postali 'anđeli’ i da će uvijek ovako stati 'u obranu grba’.

Međutim, splitski je susret pokazao da ima u toj svlačionici 'krvi i prkosa’. Ne samo nakon utakmice, vidjelo se to i na terenu. Ljutiti Šimunić spreman na obračun s protivnicima, Vrsaljko koji psuje suca na sva zvona, Vida koji se ljuti na suigrače zbog pogrešne lopte. Iz Dinamovog kuta gledanja to su pozitivni detalji, koji ukazuju da 'nije sve tako sivo’. Jedino što bi se to sve trebalo još češće vidjeti na terenu, a ne u svlačionici, što bi Dinamo, kad je taj segment u pitanju, morao kao u Parku mladeži izgledati i u Ligi prvaka. Tada nitko ne bi trebao postavljati pitanje truda, želje i motiva, nitko ih ne bi optuživao da namještaju utakmice...

Evo im sad prilike i povoda da pokažu kritičarima kako Dinamo može igrati, da kapetan Kelava pokaže i g. Platiniju da nije 'prevara’. Ako je 'slučaj svlačionica’ najava drugačijeg Dinama, onda se kapetanu, uz sve packe, nema što zamjeriti.