Dinamo u ljetnom prijelaznom roku neće prodavati Sammira, Badelja i Vrsaljka, ako ne “zagusti”. Tako je odlučio Dinamov izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić. Valjda ne treba pisati da “zagustiti” znači pomanjkanje financijskih sredstava za normalno funkcioniranje kluba.
Zašto takva odluka? Modri svojim navijačima žele priuštiti veliku radost, plasirati se u Ligu prvaka ili, u B varijanti, sljedeće sezone dokopati se toliko željenog proljeća u Europi. A bez ključnih igrača to bi bilo jako teško.
Dinamo godinama ekvilibrira na toj tankoj žici, krenuti po europski sportski rezultat ili prodavati igrače i preživljavati u ovim teškim vremenima. Bolno se odlučiti. Budimo realni, plasirati se jedne godine u Ligu prvaka, a druge godine potonuti i krahirati glup je potez. Zarada od Lige prvaka? Može se zaraditi, ali objektivno Dinamo još nije toliko moćan da bi mogao mnogo zarađivati od pobjeda ili marketinga u najelitnijem klupskom natjecanju. Može se dogoditi kao, recimo, beogradskom Partizanu ove sezone, da naniže samo poraze. Ta zarada mnogo je manja od one koja stiže od transfera.
Dinamov godišnji proračun danas iznosi 13 milijuna eura. Nekad, kad su se ponosni sponzori šepurili na dresovima, proračun je iznosio 15 milijuna eura. Dinamo može adekvatno funkcionirati na tri načina:
1. ozbiljnim kresanjem ugovora igrača
2. prodajom igrača
3. pronalaskom stranog sponzora.
Smanjivanje ugovora igrača dobro bi došlo, ali mora se uzeti u obzir da je to dvostrani pravni posao. Na to moraju pristati igrači. Kad je u pitanju strani sponzor, opcija se čini ipak nevjerojatnom. Prva HNL nije dovoljno kvalitetna, marketinško tržište je malo, pa veliki strani sponzori u toj priči ne mogu naći svoj interes.
Dakle, ostaje prodaja igrača. U etabliranim europskim klubovima proračun se puni sa 40 posto od TV prava, 20 posto od marketinga i prodaje suvenira, 20 posto od prodaje ulaznica te 20 posto od raznih drugih događanja, poput organizacije jakih prijateljskih utakmica i prihoda koju su vezani uz takva spektakularna događanja. Prihodi od transfera uvijek su dodatna zarada koja ovisi o stanju na tržištu. Dinamova financijska supstanca su jedino transferi pa Modri, kako bi preživjeli, moraju 'jesti’ svoju vlastitu supstancu.
U razdoblju od pet godina Dinamo je na temelju transfera uprihodio oko 100 milijuna eura. Upravo tu nastaju prijepori. Svi misle da se Dinamo guši u blagostanju, no novac dolazi u ratama. Godišnje za Dinamove nogometaše koju su transferirani stižu dvije do tri rate...
Veliki problem za Mamića bit će želja Vahida Halilhodžića za pojačanjima. Trener Dinama će za juriš na Ligu prvaka željeti najmanje dva prava “španera”, a uz to će inzistirati na ostanku svih zvijezda iz sadašnje momčadi. Ovu drugu želju Mamić je navijestio ostvariti. Ali je pitanje hoće li moći i prvu, jer kupnja bez prodaje velik je rizik.
Postavlja se pitanje kamo će Dinamo sa svim igračima? Eventualnim dolaskom novih nogometaša pojačat će se konkurencija, ali i nezadovoljstvo onih koji ne budu igrali.
Dinamo je na velikom raskrižju. Gazda Mamić pred krucijalnim odlukama za budućnost maksimirskog kluba. Pritisnut raznim problemima, od događanja u HNS-u do problema s navijačima, želio bi šlag na tortu svoje vladavine - Dinamo u Ligi prvaka. Zato je doveo trenera koji zarađuje više od svih trenera HNL zajedno, zato je kupovao i trošio više nego ikada prije, zato nakon dugog niza godina hoće zadržati momčad na okupu i ne prodavati najvrednije eksponate.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....