S trenerom smo se dugo lovili. Na koncu nas je u srijedu priveo u svoju kabinu ispod južne tribine. Dva sata je bilo do treninga, a stručni stožer već na okupu.
- Nekad su dolazili deset minuta prije i odlazili odmah nakon treninga. Sad su tu cijeli dan. Možda im nije pravo, ali tako se to radi vani - pojašnjava Vaha. A da ekipa ne bude gladna pobrinula se gospođa Ibrahimović koja je po suprugu poslala pite od sira i mesa, baklave...
- Da smo znali da je ovako kod vas, češće bismo tražili intervju - bocnuli smo trenera.
- Imaš sreće. Naletio si taman kad je trebalo.
Počeli smo sa zdravljem. Kad se Vaha nije pojavio na treningu u utorak, neki su ga već smijenili. I inače je proljeće razdoblje u kojem treneri Dinama hodaju po robu. Međutim, Halilhodžić nije otišao u Zvonimirovu ulicu prijaviti se na zavod za zapošljavanje, već je bio kod liječnika.
- Profesor Šebečić me natjerao na pregled. Došao sam u godine kada treba češće na kontrolu, a ja sam prilično nemaran oko toga i vodim se onom ‘meni neće ništa biti’. Uspavali su me, sitnice koje su našli su otklonili i već poslijepodne sam bio na treningu - objasnio je Vaha svoj izostanak. Ipak, trener Dinama nije htio prijeći preko glasine o “časnom otpustu”.
- Dakle, već ste me smijenili - nasmijao se, uzeo pauzu i nastavio:
- Smjenjujete me od početka drugog dijela. To je valjda praksa ovdje u Dinamu.
Nije baš tako, pobunili smo se. Uzalud.
- Rekao mi je Miljenko Rak neki dan: evo, stiglo je proljeće, sad će te početi ‘bušiti’. Nekad gledam s ironijom na takve stvari, a nekad se zaista iznerviram. Jer, što se želi postići? Ovdje stvarno neke stvari prelaze mjeru. Zapamtite, nisam u Maksimir stigao u potrazi za uhljebljenjem već sam došao pomoći Dinamu - jasan je Halilhodžić.
Toliko o tome. Ajmo malo o autoritetu. Prati ga glas da je čvrste ruke, ali činjenica je da su problemi sa Sammirom stavili tu glasinu na opasnu kušnju.
- Niste u pravu. Izašao je prvi put i platio je kaznu. Drugi put je bio bolestan, a kad smo saznali zbog čega je ‘obolio’, opet je kažnjen. Njegovi suigrači su mi došli i rekli da je Sammir specifičan igrač, i vjerujte mi, da osjetim kako mi Sammir smeta i narušava mir u svlačionici, otjerao bi ga istog trena.
Neki će reći kako je Sammirov stil života unaprijed smišljen kako bi lakše ishodio ispisnicu.
- Ne vjerujem. Možda je nekada bila praksa da igrači ucjenjuju Dinamo, ali dok sam ja tu toga neće biti - podvukao je Vaha koji je imao svoje viđenje o “slučaju Sammir”.
- Priča je prenapuhana. Mi pobijedimo u Karlovcu, mladi Šitum da gol, a Mesarić igra sa slomljenom rukom. I drugi dan umjesto velikog naslova: ‘Slomljene ruke branio boje Dinama’, ja čitam o Sammiru i njegovu izlasku. Nije fer - rekao je Vaha.
Nije fer niti da klub iz Maksimira igra pred praznim tribinama. Posjeta je mizerna i to je postao gorući problem HR nogometa.
- Često prolazim hodnikom kluba i gledam stare fotografije. Na svakoj su tribine ispunjene do posljednjeg mjesta. Gdje je nestala ta nogometna čarolija? Nisam ljubomoran, ali strašno puno ljudi dolazi na hokej, a nogomet je ipak ta najvažnija sporedna stvar na svijetu. Igramo zbog publike i strašno me žalosti što se u Maksimiru izgubio taj običaj. I to u trenutku kad se slavi 100 godina i kad je klub najuspješniji u regiji.
A gdje su razlozi tog gubitka pitali smo trenera. Ako maknemo ove koji bojkotiraju, zašto ostale tribine nisu pune. Ne samo u Maksimiru, već i na ostalim stadionima.
- To je kompleksna tema. Jedan fenomen koji se teško može objasniti. Možda zbog rata ili ekonomske krize. Ljudi su frustrirani i nogomet im očito više nije prioritet. Kada sam bio u vojsci i trenirao u Maksimiru, na treningu nas je gledalo dvije tisuće ljudi. Danas toliko ne dođe niti na utakmicu. A zapamtite, Dinamo bez svojih navijača nije klub. Zaslužujemo da dođu na tribine Maksimira.
Možda te navijače privuče Liga prvaka. Što Dinamu treba da uđe u društvo najboljih?
- Prvo stadion. Lille je bio jedini klub koji je igrao Ligu prvaka na tuđem stadionu. Treba strpljenja, mnogo rada, kompetencije i malo novca. Evo vam Manchester City. Imaju sav novac ovoga svijeta, a ne mogu biti prvaci Engleske. Njihov put je umjetni, a ovaj naš je sa stvaranjem. Vrsaljko je bio rezerva kad je došao, a sada je reprezentativac. I Beqiraj je pravi primjer. Pa Kelava...
Treba i zrnce sreće.
- Naravno. Ako nam dođe Liverpool u kvalifikacijama što možemo očekivati? A da smo imali sreće, prošli bismo PAOK i danas igrali Europsku ligu. Nitko me ne može uvjeriti da su bili bolji od nas.
A igrački kadar...
- Dva malo jača igrača dobro bi došla.
To je standardna rečenica Otte Barića koji je vječno u potrazi za dva igrača.
- Činjenica je da se Partizan dokopao Lige prvaka zbog svog napadača iz Brazila.
Ima Dinamo Beqiraja i Rukavinu. Igrače od formata.
- Ciljate na Rukavinu. Nije slučaj. Razgovarali smo i objasnio sam mu situaciju. Od njega želim da grize i da vidim kako mu je stalo da zabije gol. Je li Beqiraj u prednosti? Što to uopće znači. Želim stvoriti atmosferu da se svatko boji za svoju poziciju jer mu alternativa grize. Sina volim deset puta više nego volim sebe, ali da je ovdje ne bi imao popusta. Nitko, ali baš nitko, nije nezamjenjiv - bio je jasan Vaha.
Nego, evo pričamo sat vremena, a nismo spomenuli prezime Mamić?
- Da. Čudno mi je to. Uvijek me svi pitaju kakav je moj odnos sa Zdravkom.
I kakav je?
- Onakav kakav i treba biti odnos trenera s upravom.
Sasvim dovoljno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....