Križanac je pojačanje iz snova - nametnuo se kao vođa, šuti, igra, uživa i zabija!

Ivica Križanac u dresu Splita odigrao je šest službenih utakmica, protiv Istre 1961 prošle subote zabio i pogodak. Sve ide kao po loju, sve je sjajno, pogotovo ako se ne spominje ona afera kad je vozio 'pod gasom’ i završio u policijskoj postaji. Taj mu je događaj jako teško pao.

Nakon dva i pol mjeseca Križanac sigurno vjeruje kako je pogodio odlučivši se za Split. Došao je u sredinu u kojoj se, sam je to rekao prilikom predstavljanja, zna tko je gazda, zna se tko što radi i tko za što odgovara.

Iz utakmica, iz onoga što pruža na terenu i kako se ponaša, lako je zaključiti da Križanac uživa, da je zadovoljan (prije svega zato što je ispunio najosnovniji cilj, biti u Omišu sa ženom i djecom), da mu je momčad legla. Pritom se lakoćom nametnuo kao vođa, kao autoritet.

U sređenim odnosima, u momčadi koja je jako dobro posložena, i kojom dirigira iskusni lisac Ivan Katalinić, Križancu je omogućeno da njegova klasa ispliva na površinu. U njegovim potezima i ponašanju nema nadmenog stava, nema bahatosti. Protiv Istre 1961 klizećim startom u noge spriječio je pogodak i ozlijedio se, tri minute ležao je izvan terena dok mu se pružala pomoć, a kad se vratio u igru stigao je na izvođenje kornera, stigao je zabiti prvijenac u dresu Splita. I skakati od sreće kao da mu je to prvi pogodak u karijeri. S Vukovićem će izmijeniti 'daj pet’ nakon uspješne obrambene akcije, kao da je tek na početku karijere. Navijači to vide, navijači to cijene. Nema glume. Križanac s istim žarom igra za Split kao što je igrao za Zenit, kao što bi igrao i za Hajduk da su ga u Poljudu stvarno htjeli. I želi to treće mjesto, želi taj čudesni iskorak s novim prvoligašem.