Uz visoki rast vrijednosti gotovo svih igrača u rosteru ove sezone, kada je Rijeka u pitanju, taj podatak poprima i dodatnu vrijednost ako se zna da je gro, odnosno više od tri četvrtine svih minuta provedenih na terenu Rijeka imala domaće igrače.
U razvojnoj ligi, kakva HNL jest, prednost bi u nekom logičnom i ekonomskom slijedu stvari trebali imati mladi domaći igrači, dok bi stranci trebali biti nadogradnja kvalitete.
Znamo da to često nije bio slučaj i još uvijek nije u nekim klubovima, no za Rijeku su ove sezone, od svih minuta na terenu, čak njih 75,5 % proveli hrvatski mladići, što oni iz omladinske škole, što oni koji su stigli na Kvarner kako bi pokazali svima da su itekako vrijedni pažnje, pa čak i reprezentacije Hrvatske.
Trend pokrenut lani
Jedini klub koji je ove sezone sakupio više minuta domaćih dečki na terenu jest Gorica, i to za neznatnih 0,7 % više minuta od Rijeke. Znamo li da je Gorica na kraju završila kao sedmoplasirana momčad, a imala je jednaki broj bodova kao i osmoplasirana Istra, onda taj postotak Rijeke koja se borila za oba trofeja do gotovo samog kraja, još i - impozantniji. Usporedbe radi, prvak Dinamo na šestom je mjestu te ljestvice s ravno 66 % minuta za domaće dečke, dok je Hajduk tu uvjerljivo posljednji, svega malo više od polovice svih minuta (54,7 %) pripalo je igračima s hrvatskim državljanstvom.
Uspoređujemo li taj podatak Rijeke s prošlom sezonom, momčad s Kvarnera nije tako dobro stajala, svega 56,3 % minuta na terenu su proveli domaći igrači, no takvo nešto niti ne čudi kada se zna da je Rijeka bila doslovce nakrcana igračima u trenutku kada su kola dobrano krenula nizbrdo, razni Lunette, Djuričini i ostali igrači naprosto nisu pokazali da su mogli činiti kvalitativnu razliku u HNL-u, a Rijeka će i ovog prijelaznog roka pokušati s plaće skinuti još neke od igrača iz uvjerljivo najgoreg prijelaznog roka u povijesti predsjedanja Damira Miškovića.
Taj trend okretanja vlastitoj mladosti i igračima iz vlastite nogometne škole ipak je pokrenut prošle sezone, povratkom brojnih igrača s posudbe koji su počeli dobivati priliku u prvoj momčadi. Matija Frigan, najbolji strijelac prošle sezone u jednom je od rekordnih iznosa prodan prošlog ljeta u belgijski Westerlo, dok su njegovi suigrači iz omladinske škole i s posudbe u Hrvatskom dragovoljcu, Niko Galešić, Veldin Hodža i Ivan Smolčić, danas neizostavni članovi udarne momčadi Rijeke i sigurno jedni od najkvalitetnijih mladih igrača Hrvatske, a brojni “klinci”, kao i oni koji su poslani na posudbe kucaju na vrata prve momčadi.
Šampioni kao iznimka
Naravno da neke iznimke i potvrđuju pravilo kako je uvijek bolje dati priliku i razvijati svoje mlade igrače nego dovoditi neprovjerene i često kvalitativno upitne strane igrače, a u iznimku svakako spada i ona šampionska Rijeka. Marko Vešović, Stefan Ristovski, Alexander Gorgon, Roman Bezjak, Mario Gavranović, Leonard Žuta redom su bili stranci koji su Rijeci u konačnici poveli i doveli do naslova prvaka, no ta planski slagana momčad s osjetno većim budžetom nego li je on sada u aktualnom momentu naprosto nije imala slabu kariku i zasluženo je stigla do dvostruke titule.
Konačno, dobar pokazatelj svakako može biti i posljednji ljetni prijelazni rok Rijeke, Marco Pašalić i Franjo Ivanović rodili su se i odrasli te nogometno školovali u Njemačkoj, dobar dio svoje karijere u omladinskom pogonu Stuttgarta proveo je i Niko Janković. Taj spoj radne njemačke etike i hrvatske iskre, uz znanje jezika koje je velika prednost hrvatskoj emigraciji, nit je vodilja koja je u igračima koji su dovedeni spojila sve ono najbolje od inozemstva i - Hrvatske.