Uzorak je mali, tek tri utakmice, ali opet dovoljan da se prepozna kod kojih se igrača promijenio status po povratku Zorana Zekića među Bijelo-plave. A tu nikakvih dvojbi nema - s jedne strane je Denis Garmaš, koji od odlaska Stjepana Tomasa nije dobio niti jednu minutu na terenu, dok je s druge strane na dobitku Nail Omerović, čije je mjesto u momčadi (iako ne i pozicija) u posljednjim utakmicama neupitno.
Kada je početkom rujna, potkraj prijelaznog roka, Osijek doveo Denisa Garmaša, to je bila vijest. Garmaš je najjače ime koje su Bijelo-plavi potpisali. Iza njega je 361 utakmica za kijevski Dynamo, a samo su sedmorica nogometaša u povijesti odjenula dres ukrajinskog velikana više puta od njega.
Kijevska ikona
Osvojio je s Dynamom 11 trofeja, u nogama ima 88 europskih utakmica i 11 postignutih golova u natjecanjima UEFA-e, šest puta je s momčadi iz Kijeva igrao skupine Lige prvaka, deset puta nastupao je u grupnoj fazi Europske lige, zabijao je Bayernu, Napoliju, Bešiktašu... Za ukrajinsku reprezentaciju skupio je 31 nastup, bio je član nacionalne momčadi na dva Europska prvenstva.
- Riječ je o ikoni Dynama iz Kijeva, igraču bogatog iskustva koji je u karijeri igrao značajne utakmice i osvajao trofeje. Sigurni smo da će unaprijediti našu igru i dodatno pojačati kvalitetu momčadi, predstavljati pojačanje na travnjaku i izvan njega - predstavio ga je tadašnji sportski direktor Bijelo-plavih Ivica Kulešević.
Međutim, osam utakmica kasnije Osijek još uvijek nije ništa dobio od slavnog Ukrajinca, koji je potpisao ugovor 1+1. Dva mjeseca kasnije Garmaš je na 167 odigranih minuta u četiri utakmice, ali i bez minute na terenu već više od mjesec dana.
Klupa kao stvarnost
Odmah po dolasku među Bijelo-plave, iako je bilo jasno da nije na željenoj fizičkoj razini nakon što je prethodno nekoliko mjeseci trenirao s U-19 momčadi kijevskog Dynama, upao je u momčad. Odigrao je četiri utakmice, od čega je u dvije bio starter. I ostao bez učinka. A onda se s promjenom trenera preselio na klupu, s koje je gledao pobjede protiv Rudeša, Hajduka i Istre u prvenstvu, odnosno, Karlovca u Kupu. U posljednje četiri utakmice (jednu koju je vodio Ivo Smoje, a tri Zoran Zekić) nije ulazio u igru, iako je redovno bio u zapisniku.
S druge strane, status jednog drugog igrača se dolaskom Zekićem promijenio na bolje. I to bitno na bolje. U-21 reprezentativac BiH Nail Omerović, bez sumnje najuniverzalniji igrač u rosteru Bijelo-plavih, a možda i u čitavoj ligi, na početku aktualne sezone nije nastavio gdje je u prošloj stao. Više nije igrao nego što je igrao. Štoviše, u čak tri od četiri Osijekove europske utakmice nije niti ulazio u igru, a starter je bio u tek dvije od 14 utakmica koliko je Stjepan Tomas vodio ove sezone prije otkaza. Međutim, odmah nakon promjene na klupi, u jedinoj utakmici koju je vodio Smoje, vratio se među startere. A taj je status zadržao i kod Zekića. S razlogom.
Bio je jedan od najzaslužnijih za pobjedu nad Hajdukom na Poljudu, a i u idućem kolu protiv Istre bio je među najboljima. Zapravo, nedostaje mu samo pogodak da potvrdi odličnu formu - u Splitu je gol nakon njegovog udarca pripisan Hajdukovom vrataru Ivanu Lučiću od kojeg se lopta nakon što se odbila od vratnice i završila u mreži, dok je Lovro Majkić u utakmici protiv Istre 1961 morao u dva-tri navrata spektakularno intervenirati kako bi sačuvao svoja vrata nakon opasnih Omerovićevih udaraca.
Velika univerzalnost
Omerovićevu univerzalnost pritom Zekić itekako koristi. U tri utakmice pod novim trenerom Bijelo-plavih igrao je lijevog beka, “wing beka” i krilo. Ove sezone je također bio i “desetka” i desni bek, što samo potvrđuje njegovu neuobičajenu polivalentnost.
I oko Darka Nejašmića više nema upitnika. On je odigrao baš svaku utakmicu Osijeka ove sezone, ali je u finišu Tomasova mandata, u posljednje dvije utakmice, izgubio mjesto u startnoj postavi i u igru ulazio s klupe. Kod Zekića, pak, nema nikakve dvojbe oko njegove uloge i statusa.